Tajna služba griješi javno

U internom izvještaju, koji je u javnost procurio nakon što su Salahijevi 'ladno, bez pozivnice, prisustvovali večeri u čast indijskog premijera, kaže da se u posljednjih 30 godina dogodilo 91 narušavanje bezbjednosnih parametara Tajne službe. Najmanje četiri puta počinilac je bio serijski uljez, koji je umislio da ga je Bog učinio nevidljivim za agente koji čuvaju predsjednika.

Izgleda da su skladno razvijene momčine u tamnim naočarama, koji neprestano nešto mrmljaju u manžetne, ipak samo - ljudi. Jednom prilikom četvoročlana porodica uspjela je da probije bezbjednosni kordon oko Bijele kuće uz pomoć trubljenja iz kombija u kom su se vozili. Pet godina kasnije, uljez kog su nazvali Mali od novina biciklom se provozao kroz otvorenu kapiju Bijele kuće a da ga niko nije zaustavio, došao do trijema na kom je stajao agent Bijele kuće i dao mu par policijskih lisica. Tek tad su ga uhapsili.

Jednom slijepom putniku uspjelo je da se 2003. bez bilo kakvih dokumenata ukrca u predsjednički avion, i u društvu posade preleti Afriku. Kad su ga priveli, tvrdio je da je u avion unio i - oružje. Između 1991. i 2003. godine velečasni Ričard - Rič Viver rukovao se sa predsjednicima sa kojima se po planu i programu uopšte nije trebao sresti. U najmanje dva slučaja Viver je predsjedniku najmoćnije države svijeta uručio suvenire koji trebaju podsjećati na njegovu navodno božansku misiju.

Tajna služba takođe obezbjeđuje bivše predsjednike i njihove porodice, kao i predsjedničke kandidate, strane zvaničnike u posjeti SAD i predstavnike Vašingtone na posebnim misijama u inostranstvu. Život agenata Tajne službe je kao na filmu. Oni su prošli vrhunsku obuku, i spremni da vlastitim tijelom zaštite predsjednika i prime metak u slučaju atentata. Samo dva agenta bila su u prilici da pokažu svoju srčanost - 1950. i 1981. - i time stekli status požrtvovanosti i efikasnosti, uprkos činjenici da nisu uspjeli da spriječe ubistvo predsjednika Kenedija 1963.

Taj status će vjerovatno biti narušen objavljivanjem tajnog izvještaja koji datira iz 2003. godine, do koga je došao "Vašington post", a u kome se taksativno navode slučajevi nevjerovatnih bezbjednosnih propusta prema kojima je slučaj Salahijevih potpuno beznačajan.

Mark Saliven, direktor Tajne službe, svjedočio je nedavno pred odborom američkog Kongresa i ponizno se izvinio u ime službe kojoj je na čelu, a povodom činjenice da je bračnom paru Salahi bez bilo kakvih problema uspjelo da prođu nekoliko bezbjednosnih provjera i da se rukuju sa predsjednikom Barakom Obamom na prijemu u Bijeloj kući.

Izvori koji su kontaktirali sa agentima koji su tad bili na dužnosti kažu da je Salahijevima te večeri pomogla i jaka kiša, pa provjere nisu bile tako detaljne da uvaženi gosti ne bi pokisli. Direktor Saliven nije želio da ide u detalje, rekavši samo da je za propust kriv "ljudski faktor".

Isto bi se moglo reći i za slučaj Džejmsa Daglasa Ajmsa, koji se 1982. sa suprugom i dva sina kombijem dovezao na samo nekoliko metara od Ovalne sobe, nakon što su ga agenti Tajne službe na kapiji propustili misleći da je prošao provjeru na drugom punktu.

Zbog ljudskog faktora Kristijan Hjuz, zvani Mali od novina, ušao je u dvorište Bijele kuće jer su agenti mislili da je dostavljač novina, a ljudski faktor je takođe zavarao agente koji su 1991, 1997, 2001. i 2003. mislili da je gospodin Viver na listi zvanica na predsjedničkim primanjima, a riječ je bila o običnom zanesenom dosadnjakoviću.

Strogo pravilo službe, 6.500 agenata i drugog osoblja i godišnji budžet od nekoliko milijardi dolara trebalo bi da potpuno eliminišu mogućnost greške zbog ljudskog faktora. Potreba da Tajna služba besprijekorno radi još više je istaknuta povišenim stepenom ugrožene bezbjednosti prvog predsjednika Afroamerikanca i njegovih saradnika.

I dalje se razmatra mogućnost podizanja optužnice protiv bračnog para Salahi. A velečasni Viver, koji tvrdi da se rukovao sa šestoricom američkih predsjednika, 2003. je imao pune džepove sitniša da je tri puta morao da prođe kroz detektor metala prije nego što su ga pustili da se nakratko susretne sa Džordžom Bušom.

Najpoznatiji uljezi

Aron Baršak, samoproklamovani "komedijaški terorista", nepozvan je ušao u zamak Vindzor, gdje je 2003. britanski princ Hari slavio 21. rođendan. Baršak je nosio kostim u obliku breskve, ženske cipele, lažnu bradu i turban. Policija je reagovala tek kad je počeo praviti ispade za stolom na kome se služilo piće.

Novinar Lord Kilbraken upao je na paradu na Crvenom trgu 1957., za vrijeme proslave Oktobarske revolucije. Bio je preobučen u radnika, zatim fotografa, a uspio je i da proćaska sa Nikitom Hruščovom.

Dejvid Hempton se osamdesetih godina predstavljao kao sin glumca Sidnija Poatjea, kako bi nesmetano mogao da uđe na zabave poznatih. Na osnovu njegovih avantura nastala je i pozorišna predstava "Šest stepeni razdvajanja" autora Džona Guarea.

preveo: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.