Tajna nastanka manastira Ozren skrivena u zidinama

Vanja Štrbac
Tajna nastanka manastira Ozren skrivena u zidinama

Značajan centar vjerskog života pravoslavnih Srba, manastir Ozren, smješten je u sjeveroistočnoj Bosni u blizini Petrova u prelijepom planinskom okruženju kroz koje protiče rijeka Usora. Manastir je posvećen svetom ocu Nikolaju, a samo ime je dobio po istoimenoj planini na kojoj se nalazi.

- U ljeto 2009. godine urađena su sondažna istraživanja na fresko-slikarstvu u unutrašnjosti manastirske crkve i pokazala sjaj nekadašnjeg fresko-slikarstva - rekla je rukovodilac odsjeka za konzervaciju i restauraciju u Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske Milica Kotur.

Prema najavi Koturove, u toku zimskih mjeseci 2010. godine biće izrađen projekat, nakon čega će se pristupiti konzervatorsko-restauratorskim radovima u manastiru.

- Cilj tih radova je vraćanje prvobitnog izgleda i ljepote ovog izuzetno značajnog kulturnog nasljeđa - istakla je ona.

Datiranje manastira Ozren, kao i ostalih manastira u sjeveroistočnoj Bosni, skriveno je negdje u prošlosti.

- Prvi pouzdan izvor, koji se direktno odnosi na ozrensku crkvu, je natpis koji je isklesan iznad ulaznih vrata i koji sadrži podatak da je 1587. godine pop Jakov Marić postavio patos u crkvi - navodi Koturova.

U narodu ovog kraja vlada vjerovanje da je manastir Ozren, kao i ostali manastiri, zadužbina slavne loze Nemanjića. Ovo predanje potkrijepljeno je i narodnom poezijom gdje se nabrajaju zadužbine velikog župana Stefana Nemanje, među kojima se spominje i ovaj manastir.

- Istraživači su bili sumnjičavi prema podacima iz narodne pjesme. Oni su nastojali da istorijsku istinu potraže u predanju prema kojem je Ozren zadužbina kralja Dragutina. Ti podaci mogu da traže oslonac u istorijskoj činjenici, jer je Dragutin upravljao teritorijom na kojoj se manastir nalazi od 1284. do 1316. godine - rekla je Koturova.

Pisani istorijski izvori govore o događajima u Ozrenu u 16. i 17. vijeku. Ti podaci, zajedno sa graditeljskim odlikama ozrenske crkve, posebno njene arhitektonske dekoracije, svjedoče da je manastir Ozren svoj procvat doživljavao baš u tom periodu.

Da li je ovaj period bio samo preporod u istoriji Ozrena i da li se radi o obnovi dva i po vijeka starijeg manastira, pitanja su na koja, za sada, nema odgovarajućeg odgovora.

- Jedini precizniji odgovor na pitanje da li je sadašnjoj crkvi Svetog Nikole u Ozrenu prethodila neka starija zadužbina mogla bi dati arheološka istraživanja - istakla je Koturova.

Crkva manastira Ozren spada u grupu provincijskih crkava uprošćenog tipa.

Osim toga što su crkve podizane sa skromnim sredstvima da bi se iskoristio povoljan politički momenat, u svojim arhitektonskim pojedinostima one pokazuju često vrlo zanimljive pojave. Iz njih se lako može zaključiti da su njihovi graditelji bili dobri majstori, vični građenju monumentalnih vjerskih građevina, i da su svoja iskustva baštinili od predaka čija su djela bila rasijana po čitavoj teritoriji nemanjićke države.

- Za vrijeme nastanka manastirske crkve mogla bi biti od važnosti i utvrđena razlika u tehnologiji fresko-maltera u unutrašnjosti hrama. Njegova struktura i bojeni sloj podnožja ukazuju da ih nije izradio isti majstor koji je oslikao živopis na gornjim zonama zidova - navela je Koturova.

Dodala je da se pretpostavlja i da vrijeme nastanka slikarstva u podnožju crkve nije identično sa vremenom nastanka ostalih oslikanih površina.

- Upotrebom solidnije tehnologije moglo bi se saznati preciznije vrijeme nastanka tih starijih fresaka - naglasila je Koturova.

Mogućnost povezivanja ovog podatka o razlikama u tehnologiji između živopisa u donjim i gornjim zonama unutrašnjosti manastirske crkve sa predanjem o Dragutinovom ktitorstvu, za sada je u domenu pretpostavki.

- Datiranje Ozrena ostaje, do nekih pouzdanijih otkrića, otvoreno i neriješeno pitanje, kojem se mora posvetiti izuzetna pažnja - zaključila je Koturova.

Fresko-slikarstvo

Ozrenska crkva je živopisana 1605-1606. godine, o čemu govori natpis u kojem se navode i imena igumana Joakima i sedam jeromonaha, a pominje se i duhovnik, te manastirski đakoni i starci. Na nekoliko mjesta na freskama zapisao je svoje ime i slikar pop Strahinja iz Budimlja. Da je ktitor ovog poduhvata bio upravo iguman Joakim, svjedoči freska koja ga prikazuje sa svitkom koji predaje patronu hrama, svetom Nikoli.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana