Tajna legende o tajanstvenom Gromiželju

Nekada je Gromiželj bio ispunjen vodom koja je nepoznatim podzemnim kanalima oticala u Savu, udaljenu oko tri kilometra, a u njemu je bujao čudesni svijet biljaka i životinja, čak i rijetkih vrsta.

Sada je pod vodom ostao, skoro urastao u šaš, trsku, lokvanje i drugo barsko rastinje glasoviti Laketića vir koji nikada ne presušuje. To što je Gromiželj ostao bez vode krive su savremena agronomija i oko 500 kilometara melioracionih kanala u Semberiji.

U njegovom koritu koje je široko blizu trista metara, sada bujaju vrbe, jasenovi, johe i drugo drveće, ali je tlo i dalje nesigurno - lako se može kroz njega propasti, pa je i gradnja puta kroz Gromiželj do plodnih njiva, sličilo na gradnju Skadra na Bojani. Čim bi poljoprivrednici iz Velinog Sela nasuli put neka tajanstvena sila ga je “gutala”, pa je on nasipan ponekad i dva-tri puta godišnje.

Posljednjih godina, kada je Gromiželj ostao bez vode, put kako-tako opstaje, ali se svake godine mora nasipati debljim slojem šljunka. Pravilo je da se u njega nikada ne ide bez saputnika i duge motke kojom se, ako se slučajno upadne u njegovo tle, može zadržati na površini dok ne stigne pomoć.

Tajanstvenost Gromiželja pojačava ključanje vode u Laketića viru kada se god dogode zemljotresi na Balkanu. Tako je voda ove močvare vrila kada su bili zemljotresi u Skoplju, Banjoj Luci, Bukureštu i na Crnogorskom primorju. Prije dvadesetak godina nedaleko od Gromiželja potonula je trasa pruge Šid - Bijeljina u dužini od stotinu metara  u dubinu četiri metra. Radnicima je trebalo čitavo ljeto da je poprave. Čim su završili posao pruga je na drugom mjestu propala metar.

Pripovijeda se da je nekada u Gromiželju bilo selo nevjernika, bilo prokleto, pa je potonulo u zemlju, a na mjestu gdje se nalazilo pojavio se veliki vir. Kazuje se i da je na tom mjestu neka djevojka proklela svatove. Još se priča da je u Gromiželju zakopano veliko blago, da je tu potonula neka neprijateljska vojska, da je  mjesto ukleto...

Prema predanju tajanstveni Gromiželj javlja se jednom godišnje - u ponoć 14. avgusta na pravoslavni praznik Makivije ili Makaveje. Tada se iz dubine Laketića vira čuju glasovi čobana, rika goveda, blejanje ovaca, lajanje pasa, pjesma djevojačka, dovikivanje radnika, huka vršalice - javlja se davno iščezli i potonuli svijet.

U ponoć 14. avgusta otvara se nebo, pa se na mjestu gdje se nalazi blago pojavljuje visok plavičasti plamen. Ko ugleda čudesnu vatru mora zabosti štap na mjestu gdje se ona pojavila, a onda ujutru pronaći i životinju koja je tuda prošla i obrisala rosu sa trave, pa je žrtvovati.

Do sada nikada niko nije u Gromiželju vidio taj plamen niti pronašao blago, ali se pripovijeda da se nedavno pojavila velika zmija koja ga čuva -  Gromiželjka.

Na Makivije niko se u ovom dijelu Semberije, smještenom u samom uglu između rijeka Save i Drine, ne kupa na otvorenim vodama. Prema legendi nekada su se u Laketića viru na ovaj praznik kupale djevojke, dvije odmah progutala neka sila iz vira, a onda se čuo potmuli glas - “Makivije, Makivije, smaknu jednu, smakni dvije, treću ne davi pusti je neka javi”! Treća djevojka je zaista javila šta se dogodilo, ali tijela djevojaka nikada nisu nađena. I tako priča za pričom... 

Bijela čaplja 

Kažu da su u Gromiželju živjeli brat i sestra, siroti čobani. Kada je došlo vrijeme da se djevojka uda, brat je trebalo da nađe novac za miraz, pa je pošao u svijet da ga zaradi. Sestra ga je danima čekala i na kraju se pretvorila u lijepu bijelu čaplju, sa najraskošnijim perjem.

Promjena kao opomena 

Svaka promjena u Gromiželju tumači se kao njegova opomena - da se poštuju prirodni zakoni i da ljudi oko njega žive u slozi. Tako se tonjenje pruge tumači kao upozorenje da će se dogoditi neka velika nevolja. To se i dogodilo - bio je rat.

Tajanstveni Gromiželj javlja se jednom godišnje - u ponoć 14. avgusta

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.