Svi Savini jubileji tamne

- Prvo moje zaposlenje bilo je upravo u "Čajavecu", u koji sam kao RTV mehaničar došao 1. septembra 1978. godine. Za jednim stolom radio sam cijeli svoj radni vijek, a jubilej, tri decenije rada, vjerovatno neću dočekati, jer je preduzeće u stečaju i najveći dio imovine već je rasprodat - priča Savo.

Narodna poslovica koja kaže da "tiha voda brijeg nosi" važi i za ovog čovjeka, koji nikad ne povisuje ton i ne odustaje od posla dok ga ne završi. Rođen je tačno prije 50 godina u čelinačkom selu Popovac, a u prvi razred osnovne škole u susjednom Lipovcu pošao je 1965. godine.

- Te godine u prvi razred pošlo nas je 49 i učio nas je učitelj Vidosav Šunkić. Danas u pitomoj popovačkoj dolini u desetak sela u svih devet razreda nema toliko đaka - priča Savo.

Osnovnu školu u Popovcu, koja je izgrađena neposredno poslije razornog zemljotresa 1969, koji je "zatvorio" školu u Lipovcu, Savo je završio kao druga generacija tačno prije 35 godina.

- Našao sam se među tri učenika iz naše generacije koji su nastavili školovanje. Nebojša Brđanin je otišao u vojnu, a Željko Blaženović i ja u elektroškolu - sjeća se Savo.

Već kao omladinac postao je aktivan član društvene zajednice i to je ostao do danas, ma gdje se našao: u srednjoj školi, u vojsci, u ratu, u selu, u preduzeću.

Uvijek je bio pouzdan saradnik, koji je preuzete obaveze obavljao veoma savjesno i odgovorno. 

- Od prvog svog radnog dana do danas na posao putujem autobusom. Nekada je autobuska linija za Popovac bila veoma nepouzdana, ali nikada nisam zakasnio na posao. Ako autobus nije saobraćao, ja bih pješke dolazio, tako da sam za ovo vrijeme nakupio pješačenja da bih mogao "opasati" zemaljsku kuglu - kroz smijeh kazuje Savo.

Sjeća se i prvog autobusa koji je došao u Popovac.

- U našem selu te 1978. godine u drugu nedjelju po Ilindanu održavao se narodni sabor. Vozači banjolučkog "Autoprevoza" Simo Brborović i pokojni Milorad Radosavac Fištron dovezli su prvi autobus, koji je narod okitio zajedno sa vozačima. Bila je to prava narodna radost.

Čim je rat počeo, među prvima Savo je mobilisan zajedno sa još petoricom svoje rođene braće i svi su cijeli rat proveli na prvoj borbenoj liniji. Muzika je u njegovom životu zauzela posebno mjesto.

- Sada već davne 1981. godine u Popovcu smo Drago Oroz, Bogdan Petrović, Mirko Trkulja i ja osnovali prvi muzički sastav "Lutalice", bez kojeg se gotovo dvije decenije u našem kraju nije mogla organizovati skoro nijedna zabava. Čak i u ratu, na prvoj borbenoj liniji imali smo svoju muzičku grupu, pa smo u trenucima predaha zabavljali naše saborce - evocira uspomene.

Ma šta i gdje radio, uvijek je dobijao priznanja za svoj rad, a on je i nakon njih ostajao ono što je bio i ranije - tih i pouzdan saradnik, bez kojeg se nijedan posao ne može pošteno uraditi, a koji za svoj rad ne traži nikakve privilegije.

- Imam pohvale za društveni rad iz mjesne zajednice, iz vojske, iz preduzeća, iz rata. Kad ih gledam, sjećam se elana kojim smo nekada svi bili ispunjeni. Žao mi je što je danas ponestalo entuzijazma i što ga ima više među nama starijim nego među mladima. Ponosim se što se mogu pohvaliti da sam bio na mjestima gdje se pravio bolji život i u tome aktivno učestvovao - govori  ovaj skromni čovjek.

Sa suprugom Jelenom stekao je sina Ognjena, danas dvadesetdvogodišnjeg turističkog tehničara, i osamnaestogodišnju kćerku Goricu. U Popovcu, gdje među komšijama važi za vrijednog i  časnog domaćina, bavi se pomalo poljoprivredom. Sa 34 godine staža, u koji je uračunat i onaj borački, nije prispio "ni tamo ni ovamo", uprkos svemu, eto ga na raskršću!

 ******************

******************

Godine 1981. u Popovcu su Drago Oroz, Bogdan Petrović, Mirko Trkulja i Savo osnovali prvi muzički sastav "Lutalice"

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.