Švedski kum iz Petrovca

"Švedski kum" naslov je svojevrsne Ševine biografije koju je napisao istraživački novinar Nuri Kino.

Milan Ševo rodio se 1968. u malom gradu Bosanskom Petrovcu.

- Imao sam dvije majice i jedan par cipela - prisjeća se on.

Kad je imao dvije godine, njegova se porodica prvi put preselila u Švedsku. Tri godine kasnije vratili su se u rodni kraj. Otac je odlučio da sagradi kuću na periferiji, ali pošto nije razmišljao o priključku na vodu i struju, kuća nije dovršena pa su propali planovi o velikoj porodičnoj kući.

Ušteđevina iz Švedske brzo se istopila, otac je počeo piti i uskoro je napustio porodicu. Ševina majka s troje se djece uselila u baraku koja je trebalo da im služi kao skladište. Bili su jako siromašni i Ševo se sjeća da je često bio gladan.

Poslije nekoliko godina provedenih u BiH, Ševo se 1979. s majkom, starijim bratom i sestrom vratio u Švedsku. Preko socijalne službe dobili su stan sa četiri spavaće sobe u jednom od predgrađa Stokholma. Peti razred počeo je pohađati u školi u Virbigordu i trudio se da se uklopi u sredinu.

Jedan od njegovih prijatelja volio je da krade. Ševo se ne sjeća zašto, ali ubrzo je kralo čitavo društvo. Počeli su sa sladoledom, potom prešli na bicikle.

Ševina majka nije primjećivala da joj sin dolazi kući u novim jaknama, stalno je radila i jedino joj je bilo važno da u hladnjaku uvijek bude hrane.

- Kad se sjetim tih vremena, mislim da je možda ipak škola trebalo da učini više. Trebali su imati više razumijevanja za samohrane roditelje koji nisu stizali da vode računa o djeci dok su se borili za opstanak - kaže u knjizi Ševo.

U višim razredima osnovne škole počeo je da se tuče. Njegovo društvo sukobljavalo se s grupicama iz drugih kvartova i škola.

Ubrzo je došlo do sukoba imigrantske djece s mladim neonacistima. Stvoren je mentalitet bandi i suparnici su se međusobno tukli bez razloga.

Ševu i njegove prijatelje odgajala je ulica, a krađe su u međuvremenu postajale sve ozbiljnije. Poenta je biti bolji i hrabriji od drugih. Tako se sticao "respekt" društva.

Ševo je sve češće bježao iz škole, a policija ga je lovila u sitnijim krađama. Zbog toga je dodijeljen starateljskoj porodici.

U jednoj švedskoj porodici proveo je 18 mjeseci, a za to je vrijeme popravio ocjene i upisao školu za ugostitelje. Ševo se ipak nikada nije osjećao sasvim kao kod kuće i nedostajala mu je prava porodica.

U međuvremenu je u središtu Stokholma upoznao "ljude iz grada". Zločini su tamo bili veći - pljačkali su se sefovi. Tamo je ležala velika lova, bilo je lako, a kazne su bile blage.

Nakon što je napustio staratelje, vratio se majci u predgrađe. Ali više nije bilo povratka pljačkanju pijanih švedskih posjetilaca kafana i "mažnjavanju" torbica na motociklu.

Kako se Ševo pokazao iznimno talentovan, za njega su zanimanje pokazali stariji Jugosloveni u kvartu. Polako su ga počeli voditi na manje "poslove":

- Kada su me prvi put poveli, nisu me pitali da li želim, samo su mi dali pištolj. Trebao sam držati ljude na nišanu dok oni ne pokupe novac. Iako sam se time kasnije hvalio vršnjacima, osjećao sam kako je to bilo pogrešno. Imao sam tek 16 godina - ispričao je Ševo.

Do tada je već počeo da trenira borilačke vještine. Treninzi su postali tačka oko koje se vrtio njegov svakodnevni život.

U klubu je bio sedam dana sedmično i po dva puta dnevno. Počeo je da učestvuje i na turnirima, a tada je upoznao Lijama Norberga, budućeg poznatog švedskog glumca.

Na početku su bili rivali, trenirali su kod konkurencije, a Ševo je potom prešao u njegov klub. Tamo je upoznao i Paola Roberta, danas poznatog bivšeg boksera, koji se spominje u knjizi Stiga Lašona "Djevojka koja se igrala vatrom". Sa 19 godina otišao je da odsluži vojni rok u Jugoslaviju.

Kada se vratio, pokušao je dati još jednu šansu životu u predgrađu i zaposlio se kao kuvar u hotelu "Šeraton". Ali bilo je prenaporno i uskoro se vratio ulici.

U Srbiju se preselio 2002. nakon što je u Švedskoj preživio nekoliko atentata. Razlog je bio, tvrdi, i to što su ga tamošnje vlasti nekoliko puta optužile za zločine za koje kaže da ih nije počinio.

- U Srbiji sam mogao krenuti iznova, puno lakše nego u Švedskoj - navodi u knjizi.

Ševo je bio jedna od uticajnih figura u švedskom kriminalnom svijetu - bio je blizak sa šefovima tamošnjeg podzemlja: Draganom Joksovićem Joksom, Željkom Ražnatovićem Arkanom i Ratkom Đokićem koji mu je bio punac.

Poslije Joksovićevog ubistva 1998. u Stokholmu proglašen je novim najmoćnijim čovjekom kriminalne mreže koju su velikim dijelom činile osobe s područja bivše Jugoslavije.

Danas živi u Beogradu sa suprugom i dvoje djece.

Pljačka

Smatra se da je bio "mozak" spektakularne operacije helikopterske pljačke trezora forme G4S u Stokholmu, zbog čega je bio saslušan pred istražnim sudijom u Beogradu. Lopovi su u vrećama iznijeli plijen u vrijednosti od oko 20 miliona evra. Ukradeni "džet 206" je poslije nekoliko sati pronađen 25 kilometara od mjesta pljačke neoštećen.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.