Sukob u Ukrajini godinu dana kasnije: Sve je to jedan veliki biznis

 Iako je prošlo toliko vremena nije sasvim jasno koji su to konačni ciljevi ruskog predsjednika Vladimira Putina, do koje granice su zapadne zemlje spremne ići u ovom neobjavljenom trećem svjetskom ratu, da li će Ukrajina biti jedina zemlja žrtva geopolitike i globalnih interesa velikih sila kojima rukovodi takozvana duboka država, ali i da li je ovim ratom i definitivno povučena nova granica između Istoka i Zapada, koja bi se mogla definisati na nekoj novoj Jalti i gradnji nekog novog Berlinskog zida na rijeci Dnjepar?

Lekcije

Pitanja je mnogo, baš kao i bezbjednosnih izazova, tako da i oni najvidovitiji nisu u stanju da predvide šta će biti sutra, pogotovo nakon što je Rusija izašla iz programa START o kontroli nuklearnog naoružanja, ali i odluke Kremlja da uoči nedavne posjete američkog predsjednika Poljskoj testira svoju do sada najmoćniju nuklearnu raketu, simbolično nazvanu "sotona 2", šaljući tako jasnu i nedvosmislenu poruku svojim "neprijateljima", prije svega Vašingtonu i Londonu, koje se takmiče koja će više ubojitih sredstava poslati Kijevu, da Rusija neće dozvoliti ugrožavanje njene bezbjednosti i teritorijalnog integriteta.

Ova nova upozorenja mogla bi se čak uporediti sa onima iz 2007. godine kada je ruski predsjednik Vladimir Putin otvoreno upozorio tada zaslijepljene zapadne zemlje da neće dozvoliti američke igre oko Ukrajine.

Koje su onda ključne lekcije ovog sukoba? Kao prvo, Rusija je jasno stavila do znanja da svoju stratešku bezbjednost smatra apsolutnim prioritetom. Po svaku cijenu. Kao drugo, pokazalo se i da mehanizmi takozvane "verbalne kontrole", nešto u šta je Zapad polagao toliko nade, nemaju nikakvog efekta na Kremlj, ali ni na Kinu. Treće, ekonomska poluga Zapada nad Rusijom i njenim elitama bila je strašno precijenjena. Četvrto - Evropa je postala velika žrtva sopstvenih mjera koje su imale za cilj da "kazne" Rusiju. Peto - politika tolerisanja neonacizma u istočnoj Evropi koja je mnogima izgledala prilično bezazlena pokazala se kao katastrofa za Evropu. I na kraju, oni koji su decenijama sijali i iskorištavali podjele i razdor između zemalja kontinentalne Evrope još jednom su dokazali svoju geopolitičku snagu nadigravanjem pristalica ujedinjene i bezbjedne Evrope.

Podvlačenje crte

General-major u penziji i bivši načelnik Uprave za strategijsko planiranje Vojske Srbije Božidar Forca kaže da mu nije jasno do koje granice je Zapad spreman podržavati Ukrajinu te da bi veoma opasno bilo slanje aviona i raketa većeg dometa Kijevu, jer bi to onda moglo dovesti do još krvavijeg rata, koji bi se mogao proširiti i na druge zemlje.

- Nadam se da do toga ipak neće doći. Smatram i da Americi trenutno nije u interesu potpuno uništenje Rusije, jer bi na taj način izgubili kontrolu nad Evropom. Mislim da je plan da se Rusija samo ekonomski oslabi što više može i vrati dvadesetak godina unazad. Naravno ne treba zaboraviti da u ovom ratu mnogi profitiraju. I dok je tako on će i dalje trajati - smatra Forca.

Kako kaže, kada se podvuče crta, ovaj rat, nije donio samo smrt i razaranje i na desetine hiljada ubijenih i milione raseljenih civila, već i ekonomsku, energetsku i krizu identiteta, morala, gomilanja bogatstva u rukama jednog malog broja ljudi, pretvaranje medija i društvenih mreža u moćna oružja za obračun, targetiranje i satanizaciju onih koji drugačije misle, ali i dobar povod i izgovor da se nastavi sa militarizacijom Evrope.

- Ukrajina je iskorištena i da Amerika ovlada Evropom, da se Njemačka baci na koljena kao potencijalno nova globalna sila, ali i da se od Poljske napravi novi evropski lider te NATO proširi na Švedsku i Finsku. Sve je postalo i jedan veliki biznis. Naftne i kompanije koje se bave proizvodnjom naoružanja ostvarile su rekordne zarade, a već se pravi i priprema za "ulazak" velikih američkih fondova i kompanija u Ukrajini, koji će imati zadatak njene obnove - navodi Forca.

Smatra i da se rat ovih razmjera desio 2014. godine, poslije ruskog pripajanja Krima, sasvim je moguće da Moskva ne bi imala toliku podršku Pekinga, čija je veličina ekonomije tada bila skoro dvostruko manja nego danas, što bi je privredno urušilo. Ni blagonaklon stav drugih zemalja prema Rusiji, kako kaže, posebno Indije i Turske, ne bi vjerovatno bio moguć bez isto takvog pozicioniranja Kine, budući da bi prijetnja sankcijama tim zemljama bila realno ostvariva.

Da solidarnost sa Ukrajinom ima svoje granice, ukazuje, vidljivo je i iz primjera glasanja na sjednici Generalne skupštine UN, koje je jasno pokazalo da nisu sve zemlje voljne da se uključe u ovaj rat više nego što su to već bile.

- Indija i Kina nastavljaju da se nalaze na liniji prividne neutralnosti, kao i desetine drugih zemalja koje predstavljaju skoro polovinu svjetske populacije. Kada je kretao s vojnom akcijom Putin je vjerovatno sve ovo imao i vidu - dodao je Forca.

Sivi kanali

Slično mišljenje dijeli i ekonomista Goran Nikolić, koji je u svojoj nedavnoj analizi ukazao na to da ruski ekonomski pokazatelji i projekcije izgledaju dosta dobro za državu koja je toliko vremena izolovana od Zapada.

Kako je istakao, ekonomija Rusije se pokazala iznenađujuće otpornom, dovodeći u pitanje efikasnost zapadnog embarga. Njihova privreda se brzo prilagodila drastičnim promjenama spoljnih uslova zahvaljujući brzoj stabilizaciji finansijskog sistema, brzoj preorijentaciji lanaca snabdijevanja i logistike, kao i paketu podrške Vlade.

- Mislim da je ipak ključni faktor njihove ekonomske izdržljivosti sposobnost da i pored embarga održe devizne prilive od prodaje energenata. Kina i Indija kupuju veći dio ruske nafte, ali je iznenađenje da je skočio obim tereta sa nepoznatim odredištima. Ruska sirova nafta se očigledno izvozi kroz "sive" kanale, koji nisu nelegalni, jer samo koriste nezapadnu logistiku i isporučuju u zemlje koje nisu dio blokade. Ova neprozirna i disperzovana infrastruktura oslanja se na tri glavna stuba: novu grupu trgovaca, ogromnu i rastuću flotu tankera i nove izvore finansiranja. Američki građanski rat, Ruska revolucija, Napoleonski ratovi, Prvi i Drugi svetski rat su svi do jednog finansirani dramatičnim rastom državne potrošnje te posljedičnom monetarnom ekspanzijom i Kremlj je to dobro shvatio - navodi Nikolić.

Ruski proizvođači i prodavci nafte su se dijelom preselili u zemlje Zaliva. Najveći dio njih nema istoriju trgovine naftom, a insajderi sumnjaju da iza većine njih stoje ruske državne firme. Oni upravljaju već ogromnom ruskom "sivom" flotom koja broji 360 brodova ili 16 odsto globalnog inventara tankera za naftu, od kojih su mnogi stari više od 20 godina.

Dodatno, "crna" trgovina, koju su isprobali i testirali proizvođači kao što su Iran i Venecuela, odvija se tako što tankeri, preimenovani i prefarbani, stari i po pola vijeka, plove do tajnih kupaca sa isključenim transponderima. Oni često prolaze preko prometnih terminala gdje se njihova nafta miješa sa drugom, što otežava otkrivanje. Oman i UAE, na primjer, u prvih deset mjeseci 2022. uvezli su više ruske nafte nego u prethodne tri godine zajedno, što implicira da su miješali naftu i preprodali je Evropi. Slične indicije postoje i za Tursku i Bugarsku, koja je posljednjih mjeseci postala jedan od najvećih uvoznika ruskog "crnog zlata". Indija je čak za 16 puta povećala uvoz nafte iz Rusije od početka invazije, dok se njena ukupna bilateralna trgovina s tom zemljom više nego udvostručila. Sve ovo Rusiji omogućuje da i dalje očuva ekonomsku finansijsku stabilnost, ali i samo finansiranje rata u Ukrajini.

Maršalov plan

Kako stvari stoje, toga su postali svjesni i u Americi, jer njihove verbalne prijetnje Kini i Indiji da se otvorenije distanciraju od Rusije, nisu urodili plodom. Vjerovatno je zbog toga prije par dana otvorena i priča o "maršalovom planu" za obnovu Ukrajine, što je bila i jedna o tema na ovogodišnjem sastanku moćnika u Davosu.

Prve naznake zauzimanja što boljih stvarnih pozicija u ovom unosnom poslu obnove Ukrajine mogle su se vidjeti već krajem prošle godine, kada je nekako ispod radara medija i prošao sastanak ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i Larija Finka, prvog čovjeka "Blek roka", najvećeg svjetskog investicionog fonda koji raspolaže s više od 11.000 milijardi dolara. U šturom saopštenju nakon ovog sastanka navedeno je da su se dvije strane dogovorile da "Blek rok", kao investicioni savjetnik učestvuje u savjetovanju ukrajinskih vlasti u obnovi ove ratom razrušene zemlje.

Da bi stvari, ipak mogle ići ka završetku rata, ili nekom zamrzavanju trenutnog stanja na terenu, te pravljenju scenarija u kojem niko zvanično u očima svoje javnosti ne bi bio gubitnik, već pobjednik, smatra politički analitičar Dragan Bisenić, što se, kako kaže, može najbolje vidjeti iz novog američkog paketa pomoći od 500 miliona dolara Ukrajini, koji je Bajden nedavno najavio prilikom svoje posjete Kijevu i Varšavi. Prema njegovom mišljenju, to nije velika svota, jer "kada sultan ide u posjetu kod nekog svog vazala, ako je on u ratu, on nosi čitave bisage zlata".

- Svota od 500 miliona dolara za američke okvire nije velika. Da je ta svota bila milijardu ili više, moglo bi da se kaže da je poruka - nastavite dalje da se borite, a svota od 500 miliona je zapravo na neki način oprezna ponuda, koja ne govori da će im dati avione i sve što traže. To je možda i izvjesna poruka Moskvi da može da se o nečemu razgovara - ocijenio je Bisenić.

Da bi stvari možda mogle ići u ovom pravcu može se i zaključiti i iz najava Pekinga da sprema mirovni plan te da je spreman i posredovati u eventualnim pregovorima Kijeva i Moskve. Sve ovo, naravno, treba uzeti sa rezervom, jer još u Vašingtonu postoji dovoljno jastrebova i usijanih glava, koje nisu za takvu jednu opciju te sanjaju i rat sa Kinom.

Rat u brojkama

Prema Agenciji za izbjeglice Ujedinjenih nacija (UNHCR) rat u Ukrajini je doveo do je toga da čak osam miliona Ukrajinaca pronađe neko novo utočište u Evropi. U zemlji, još 6,6 miliona ljudi je interno raseljeno. Ekonomska situacija je katastrofalna i oko 40 odsto stanovništva zavisi od humanitarne pomoći. Prema izvještajima Svjetske banke BDP Ukrajine je smanjen za 35 odsto u 2022. godini.

Od početka rata Ukrajina je primila milijarde vojne, humanitarne i finansijske pomoći. Sa više od 70 milijardi evra u sredstvima SAD su na vrhu liste zemalja donatora. EU i njene države članice mobilizovale su se preko 50 milijardi evra, a Njemačka je jedna od najvećih dobavljača oružja do Ukrajine. Vojna podrška je u vrijednosti od oko 2,2 milijarde evra planirana za 2023. godinu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.