Šta otkrivaju kontradiktorne izjave političara iz Bavarske: Šmit u živom pijesku koji je sam napravio

 Priča prati život čovjeka čija je karijera u izdavačkom svijetu počela kao idealistička društvena djelatnost, ali se postepeno pretvorila u nemilosrdnu potjeru za moći po svaku cijenu. Jedna od legendarnih rečenica iz ovog filma jeste kada glavni glumac, građanin Kejn, svojim novinarima kaže: "Osigurajte mi samo fotografije, ja ću napraviti, inscenirati rat". Film se tragično završava. U završnoj sceni ljudi bacaju smeće u peć. Van kuće vidi se dim iz dimnjaka, a zatim i lanac na kapiji s natpisom "Zabranjen prolaz", kojim je film i počeo.

Godina 2023. U režiji djela zapadne međunarodne zajednice u BiH snima se već dvije godine svojevrsni rimejk ovog filma, pod imenom "Građanin Šmit". Radnja samo prividno drugačija. Suština gotovo ista. Glavni lik je njemački državljanin, političar i advokat Kristijan Šmit, koji u BiH 2021. dolazi po direktivi Berlina, a uz podršku Londona i Vašingtona. On tom prilikom govori o svijetloj i boljoj budućnosti, demokratiji, vladavini prava. Međutim, pozicija visokog predstavnika, koju nezakonito prisvaja, pretvara ga u suštu suprotnost, jednu kontradiktornu ličnost, kojoj ta prisvojena moć sve više muti razum i poimanje stvarnosti. Već je snimljen kadar u kom on poručuje: "Momci, spremite se za neke neugodne trenutke". Kraj ovog rimejka nije još snimljen iako tekstopisci i režiseri imaju viziju kako bi on trebalo da izgleda. I iz same radnje ovog filma, dramaturgije i "veličine" režisera jasno je da će i ovo djelo postati svojevrsno remek-djelo, možda i "Oskarom" nagrađeno, jer govori koliko daleko može ići međunarodna autokratija, kako poimanje demokratije izgleda iz ugla samozvanih visokih predstavnika, ali i kako se jedan globalno mali narod pokušava oduprijeti hegemonizmu, nametanju protivustavnih rješenja i pokušajima da bude izbrisan sa karte BiH. Stoga su vlasti Srpske nedavno odlučile da na svojoj, uslovno rečeno, kapiji za Šmita postave natpis "Zabranjen prolaz". 

Protektorat

Nažalost, iako je mir u BiH došao još prije 28 godina, zemlja je više nego ikada udaljena od samostalnog vladanja. Tokom prvih pet godina međunarodna zajednica je povećala, a ne smanjila svoj mandat. U dvije godine, koliko je bio na dužnosti visokog predstavnika, Karlos Vestendorf je nametnuo čak 45 zakona. BiH je već tada počela sve više ličiti na međunarodni protektorat, čija stvarna nezavisnost je nedostižnija nego ikad. Uprkos obavezi da štite sve tri naroda u BiH, namjera je bila preobraziti zemlju u unitarnu državu, što je u direktnoj suprotnosti s međunarodno zaštićenom dejtonskom formulom.

Odnos tih visokih predstavnika prema BiH nikada nije mijenjan. Ešdaun, Petrič, Incko... Od sedam visokih predstavnika bonska ovlašćenja najviše je koristio Pedi Ešdaun. Nakon isteka njegovog mandata 2007. godine bila je donesena odluka o pripremi zatvaranja Kancelarije visokog predstavnika, odnosno o prestanku važenja "bonskoga mandata". Ruska Federacija tada je insistirala da ta institucija bude ukinuta. Mandat je produžen na godinu dana, uz obećanje da se "bonska ovlašćenja više neće koristiti". I evo, ta jedna godina traje već punih 16.

Nakon što je Valentin Incko otišao s mjesta visokog predstavnika, na njegovo mjesto se te 2021. pokušava instalirati Kristijan Šmit. Iako njegov mandat nije ozvaničen u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, on ipak odlučuje da zasjedne u tu visoku fotelju. Iako je u početku zvučao milozvučno i njemački odmjereno, pokazalo se kako je sve to ipak samo maska, te da je on u BiH poslat sa jasnim direktivama, da "završi posao svojih prethodnika". Ovaj put po spoljnopolitičkim direktivama Berlina. To se, uostalom, najbolje može vidjeti i iz njegovih posljednjih izjava, a pogotovo intervjua koji je nedavno dao za TV N1, u kojem je komentarisao aktuelno stanje u BiH, te svoj neodlazak u Banjaluku.

Otkrivanje karata

On je ovom prilikom, bez imalo političke uvijenosti, otkrio sve karte navodeći kako je za stvaranje unitarne, građanske BiH, u kojoj bi i dalje inostrani faktor, preko OHR-a i inostranih sudija, gospodario i nametao zakone koji bi vodili ka tom cilju. Nešto od toga je bilo direktno, nešto indirektno poručeno.

Kada bismo pretpostavili da je on i legalan, što nikako nije, i analizirali njegove riječi, prije svega one iz ovog intervjua, i na prvu se može vidjeti koliko su one kontradiktorne, ali i šta je glavni razlog njegovog slanja i dolaska u BiH, a to  sigurno nisu pravo i demokratija, te implementacija Dejtonskog mirovnog sporazuma.

On je, u stvari, glavni generator trenutne političke i institucionalne krize u BiH, jer postaje sve očiglednije da on sve otvorenije gazi po Dejtonskom mirovnom sporazumu, konstitutivnosti naroda i nadležnosti entiteta. Baš kao i njegovi prethodnici, ali koji su bar imali nekakav međunarodni legitimitet "protektora".

Ukazuju na ovo konstantno mnogobrojni pravnici, profesori ustavnog i međunarodnog prava i politički analitičari iz Srpske navodeći kako dosadašnje ponašanje Šmita sve više podsjeća na ponašanje zalutalog slona u staklarskoj radnji.

Šmit je, inače, u pomenutom intervjuu poručio da će OHR i inostrane sudije i narednih godina ostati jer, navodno, postoji opasnost od konflikta i raspada, poručujući da će tako biti sve dok BiH "ne bude u potpunosti demokratsko društvo", ne pojašnjavajući, bar u ovom dijelu intervjua, šta podrazumijeva pod terminom "demokratsko društvo". Šta je sporno? Kao prvo, i da je visoki predstavnik, Šmit ne može odlučivati i određivati koliko će OHR i inostrane sudije ostati u Ustavnom sudu BiH.

Kao drugo, on ne može ni nametati zakone. I kao treće, nametanje zakona nije demokratska tekovina, već je nešto karakteristično samo za one zemlje koje neko želi da kolonizuje, odnosno pretvori u međunarodni protektorat.

I na kraju, Šmit zaboravlja da BiH ne može ući u Evropsku uniju sve dok se OHR i inostrane sudije ne povuku. Time i najave pojedinih evropskih zvaničnika kako bismo mogli do 2030. ući u Evropsku uniju zvuče kao čista fikcija i utopija i nova GMO šargarepa, kojih smo se do sada nagledali.

Građanstvo

Nakon toga, a komentarišući političku krizu u BiH, Šmit je poručio da se dejtonski Ustav mora mijenjati, a onda par minuta kasnije i kako je neophodno ovaj sporazum do kraja sprovesti, te da je to jedan od njegovih zadataka u narednom periodu, što je kontradiktorno s prvim dijelom njegove izjave. Zaboravio je da on, niti bilo ko iz međunarodne zajednice, ne može mijenjati Dejtonski sporazum bez saglasnosti sve tri konstitutivna naroda i potpisnica ovog dokumenta. A kada je u pitanju implementacija ovog sporazuma, onda bi valjda trebalo da ukine sva nametnuta zakonska rješenja i vrati Dejtonski sporazum na fabričko podešavanje, jer su sve dosadašnje promjene donesene nakon klasične prisile.

Umjesto toga on i dalje insistira na obesmišljavanju konstitutivnosti naroda, pričama o pravima "građana", Bosanaca. Uostalom, to je otkrilo i pitanje voditelja ove emisije: "Da li će BiH ikada dočekati da Rom, Jevrejin, Bosanac, budu članovi Predsjedništva BiH?" Šmit je odgovorio - da ne vidi drugi put, te da će morati biti tako.

Na ovaj način on je pokazao kakav je plan pojedinih bošnjačkih partija, ali i dijela međunarodne zajednice koja ga podržava. Ono što posebno bode oči jeste pominjanje odrednice "Bosanac". Iako su tu i voditelj i on ostali nedorečeni, najvjerovatnije se misli na "građane", koji se navodno ne žele izjašnjavati ni kao Bošnjaci, ni kao Srbi, ni Hrvati.

Radi se o klasičnom identitetskom inženjeringu. Na taj način se opet ruši Ustav BiH, ali i konstitutivnost naroda BiH, koja je temelj Dejtonskog sporazuma, tronacionalna, Ustavom zagarantovana struktura države. Pokušava se stvoriti jedna nacija - građana Bosanaca. To onda vodi ka jednom predsjedniku, jednoj vladi, jednoj izbornoj jedinici i bošnjačkoj dominaciji. Dejtonski sporazum napravljen je tako da se to spriječi, zbog specifičnosti situacije i uređenja BiH.

Šmit je kroz ovaj intervju indirektno i direktno pokazao da je suverenitet BiH fiktivan, jer sve značajnije odluke pokušava donijeti OHR. Čemu onda parlamenti, skupštine?!

Imovina

Kuda vjetrovi duvaju, može se vidjeti i iz izjava Šmita o državnoj imovini, jer navodi kako ona ne može biti u vlasništvu entiteta - da to ne može proći. Smatra i da, kako je rekao, "prema sadašnjem stanju, državna imovina pripada državi", te da bi o mogućnostima njenog korišćenja trebalo da se razgovara. Onda nova kontradiktornost - u nastavku ovog intervjua on kaže kako pitanje imovine nikada nije riješeno, od završetka rata pa do danas, pa ni Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Postavlja se onda pitanje na osnovu čega on tvrdi da imovina ne pripada entitetima. Takođe, ako je Srpska dio BiH, što i jeste, onda je i imovina kojom ona upravlja po automatizmu i državna. Tvrdeći suprotno, on, u stvari, izopštava Srpsku iz BiH. I na kraju, ako je ovo pitanje kojim slučajem i sporno, trebalo bi da se o njemu raspravlja u Parlamentu BiH, ne u OHR-u, što bošnjačke partije i priželjkuju.

Iz svih ovih poruka Šmita, koga Srpska ne priznaje kao visokog predstavnika, vidi se da je krajnji cilj stvaranje unitarne BiH, bez obzira na volju dva od tri konstitutivna naroda i na ono što piše u međunarodnom sporazumu koji su ratifikovale najveće svjetske sile.

Takođe, on se poziva na Bečku konvenciju i diplomatski imunitet, a u isto vrijeme ne poštuje "pravila ponašanja diplomata u zemlji domaćinu". Njegovo ophođenje prema pojedinim političarima prelazi sve granice pristojnosti, korektnosti, šaljući prijeteće poruke u stilu: "Vidjećete vi", "Iznenadićete se neugodno". Poručio je i kako će se posebno pozabaviti 9. januarom, Danom Republike Srpske.

Bavarska i Srpska

Interesantno, Šmit dolazi iz države koja je u proteklom periodu uradila sve kako bi što više decentralizovala federalni državni aparat. Prema njemačkom Ustavu, veliki dio prava i nadležnosti ostavljen je u nadležnosti saveznih država, kojih ima šesnaest. Primjera radi, Bavarska, iz koje dolazi i Šmit, se po svojim ovlašćenjima smatra čak državom u državi. Ona ima i svoj grb i zastavu. Ostaje otvoreno pitanje kako bi Šmit reagovao kada bi neko u njegovoj zemlji pokrenuo pitanje smanjenja ovlašćenja u ovoj pokrajini, vršeći tako direktni atak na Ustav Njemačke?! Zaključak, ne radi se ovdje o BiH, niti brizi o tome kako će građani živjeti. Radi se o kontroli i pokazivanju moći.

Kancelar Olaf Šolc, inače partijski šef Šmita, nedavno je istakao i pohvalio se kako je na bombardovanju SRJ 1999. godine, a što je bilo prvi put da njemačka vojska nakon Drugog svjetskog rata izađe van granice zemlje, on izgradio svoju političku karijeru. Sada to očigledno i Šmit pokušava, a srpski faktor mu je odskočna daska. Srpska bi trebalo da bude kolateralna šteta. Iz Banjaluke, međutim, poručuju: "No pasaran". Dejton je crvena linija. Postavljena je i tabla - "Zabranjen prolaz".

Negdje početkom prošle godine Valentin Incko je istakao kako mu je žao što Republika Srpska, unutar države BiH, nije kao Bavarska, uspješna i bogata, jer, kako je rekao, ima sve mogućnosti i prirodne ljepote. Možda bi to jednog lijepog dana mogla i biti da joj se konstantno ne oduzimaju nadležnosti koje, recimo, ima pomenuta Bavarska, ili ne blokiraju veliki infrastrukturni projekti.   

Nije, nego

Objašnjavajući zašto nedavno nije došao u Banjaluku, Šmit je rekao kako to nije uradio jer su navodno bile spremne barikade u Srpskoj, te da zbog toga nije htio praviti pozorišnu predstavu. Interesantno, par dana ranije bilo je sasvim drugačije objašnjenje. Iz OHR-a je poručeno da predviđeni sastanci nisu bili "utvrdo dogovoreni", a onda i da je Šmit tog dana imao niz sastanaka u Sarajevu, pa i sa predsjednikom FBiH, te da on nikom neće polagati račune kada će se i s kim sastati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.