Šta otkriva “Almanah tajnog đačkog društva iz Tuzle”: Svjetlo na ulogu Mladena Stojanovića u Mladoj Bosni

Darko Momić
Šta otkriva “Almanah tajnog đačkog društva iz Tuzle”: Svjetlo na ulogu Mladena Stojanovića u Mladoj Bosni

Knjiga poezije i proze nastale u bihaćkom zatvoru “Kula” 1915. godine pod nazivom “Almanah tajnog đačkog društva iz Tuzle”, koja je objavljena početkom ove sedmice u Prijedoru predstavlja dragocjen izvor za proučavanje stvaralaštva generacije “mladobosanaca” i dokaz njihove ljubavi prema slobodi i pravdi i težnji da budu i ostanu ono što jesu.

Promocija ovog almanaha nije prošla dovoljno zapaženo, iako predstavlja neoboriv dokaz da je tadašnja omladina koja je težila promjenama u teškim danima uprkos svemu, imala pozitivan i napredan pristup i da se nije odrekla stvaralaštva ni iza rešetaka nekada poznate bihaćke “Kule”.

“Almanah tajnog đačkog društva iz Tuzle” objavljen je u izdanju Arhiva Republike Srpske, Muzeja Kozare i Udruženja arhivskih radnika RS, a priredili su ga istoričari Vedrana Adamović i Borivoje Milošević, dok su recenzije potpisali Đorđe Mikić, Zoran Pejašinović i Vladan Vukliš. Najzaslužnija za to što je ova knjiga poezije i proze ugledala svjetlo dana svakako je istoričarka iz Prijedora Vedrana Adamović, koja ga je pronašla u Arhivu Srpske akademije nauka i umjetnosti u Beogradu. Ona kaže da je djelo rezultat njenog svakodnevnog rada u Spomen-kući porodice Stojanović u Prijedoru, gdje je do januara 2016. godine radila kao kustos.

- U junu 2014. realizovala sam izložbu “Sarajevski atentat i Stojanovići”, koja je na neki način bila i uvod u bavljenje ovom temom - kaže Adamovićeva za “Glas Srpske”.

Prema njenim riječima, tada nije bila u prilici, ni u mogućnosti da posjeti neke od arhiva i prikupi građu koja bi pobliže osvijetlila taj period iz života porodice Stojanović.

- Već sljedeće godine posjetila sam Arhiv SANU, gdje sam i pronašla “Almanah”, koji je upravo Sreten Stojanović prepisao, ali i “povezao i naslovnu stranu uradio”. Čitajući, shvatila sam da “Almanah” predstavlja dragocjen izvor za proučavanje stvaralaštva kasnije nazvane mladobosanske generacije. “Almanah” je dokaz da i je u najtežim danima omladina koja je težila promjenama, uprkos svemu, imala pozitivan i napredan pristup. Naposljetku, to je još jedan prilog proučavanju veleizdajničkih đačkih procesa na prostoru BiH u periodu Prvog svjetskog rata - objašnjava ova istoričarka.

Ona ističe da joj je drago što je svoju prvu publikaciju na temu “Braća Stojanović i tuzlanski đački proces 1915. godine” objavila 2020. godine, kada se obilježavalo šezdeset godina od smrti Sretena Stojanovića.

- Iako nadaleko poznata porodica Stojanović, Mladen i Sreten najmanje su poznati po učešću u tajnim đačkim organizacijama i vezama sa sarajevskim atentatorima 1914. godine. Godine nakon Drugog svjetskog rata u prvi plan su stavile Mladenov revolucionarni put i doprinos podizanju ustanka u Bosanskoj Krajini, po čemu je postao i ostao omiljen u Potkozarju, dok je Sretena u zenit moderne srpske umjetnosti postavio njegov izvanredan vajarski talenat, koji je povratkom sa studija u Beču i Parizu došao do pune afirmacije. Ali samo u fragmentima je otkriven njihov mladalački bunt, ljubav prema slobodi i pravdi, težnja da budu i ostanu ono što jesu - ističe Adamovićeva.

Upravo zbog toga nastavlja ona, publikacija je imala zadatak da otkrije, približi i uklopi sve ono što do sada nismo znali o njihovim buntovnim đačkim danima, prije i u toku Prvog svjetskog rata.

- “Almanah” pronađen u Arhivu SANU značajno je upotpunio ovu manje poznatu priču o njima i ukazao na potrebu njegove publikovanja, a zahvaljujući saradnji sa Arhivom Republike Srpske i njegovim direktorom Bojanom Stojnićem to se konačno i dogodilo - kaže Adamovićeva.

Njen kolega i profesor na Katedri za istoriji Filozofskog fakulteta u Banjaluci Borivoje Milošević kaže da je tuzlanska Velika gimnazija otvorena početkom školske 1899/1900. godine.

- Aneksijom BiH od 7. oktobra 1908, u novoizgrađenu gimnaziju (1905. godine dovršena je nova zgrada) uselila se vojska, a đaci su pomjereni na drugi sprat. Upravo ta godina označila je za đake Srbe u Tuzlanskoj gimnaziji novi pravac djelovanja - kaže Milošević, dodajući da se to navodi i u predgovoru “Almanaha”. On dodaje da je i Mladen Stojanović kasnije objasnio da su tajno društvo uglavnom činili srpski đaci.

- Hrvati su bili više-manje neaktivni, to je bilo više iz počasti i simpatije među pojedinim kolegama Srbima. Hrvata i muslimana bilo je u tek neznatnom broju - citat je Mladena Stojanovića.

Kada se radi o nastanku društva, Milošević kaže da se na inicijativu đaka sedmog razreda, posebno Todora Ilića i Mladena Stojanovića, “koncem aprila ili početkom maja 1914. godine u sokolani Srpskog Sokola sastalo oko 30-40 đaka koji su odlučili osnovati društvo”.

- Za predsjednika je izabran Todor Ilić, za potpredsjednika Mladen Stojanović, za tajnika Božidar Tomić, za knjižničara Vojislav Vasiljević, a za revizora Drago Mađer, kao jedini Hrvat. Ipak, ulazak Hrvata izazvao je kod nekih đaka nedoumice i nepovjerenje, što je, kako se cijeni, bilo posljedica njihovog ranijeg neslaganja sa Srbima đacima - kaže Milošević.

On precizira da je već 9. jula 1914. u prepisci Državnog odvjetništva u Tuzli i istražnog sudije predloženo da se pokrene ili kako je u originalu navedeno “zametne” istraga protiv okrivljenih Todora Ilića i drugova.

- Trifko Grabež, Gavrilo Princip i Vaso Čubrilović nakratko su bili u Tuzli mjesec dana prije atentata na Ferdinanda, a istražni organi su tražili njihovu vezu sa pripadnicima tuzlanske đačke organizacije. U kraćim crtama je navedeno šta je sud smatrao inkriminirajućim za tuzlansku grupu, zamjerajući im “što su u godini 1913/14. u Tuzli osnutkom tajne đačke organizacije, ubiranjem članarine, održavanjem tajnih skupština i predavanja te dopisivanjem naročito sa atentatorima Nedeljkom Čabrinovićem, Vasom Čubrilovićem, Trifkom Grabežom, krijući ih od 31. maja do 3. juna 1914. u svom stanu u Tuzli preduzeli nešto što bi smeralo da se na silu izmeni način vladanja ovog područja prema Austrougarskoj monarhiji” - objašnjava Milošević.

Dangić

Na grupnoj fotografiji od 10. jula 1914. godine pobrojani su članovi tajnog đačkog društva. Ono što je posebno interesantno je da se na njoj zajedno nalaze kasniji narodni heroj i vođa narodno oslobodilačkog pokreta u Potkozarju doktor Mladen Stojanović i komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini major Jezdimir Dangić koga su Nijemci 1944. godine deportovali u logor u Poljskoj, a koga je komunistička vlast u Jugoslaviji 1947. godine osudila na smrt i strijeljala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana