Šta (ni)je zabranjeno u Hrvatskoj?
Uz pjevača Bijelog dugmeta Alena Islamovića, "šut kartu" iz Hrvatske morali bi da dobiju i petokraka, kao i svi simboli nekadašnje SFRJ – sve ovo vrijeđa osjećanja "osamdeset odsto građana Hrvatske", i kako tvrde iz desničarskog, proustaškog Domovinskog pokreta, koji je inače dio tamošnje vlade, "mora biti zakonom sankcionisano".
Osjećanja hrvatskog naroda, otkrilo se ovog ljeta, znatno su "tananija" nego što smo mislili – ispostavilo se da osjetljive i nježne Hrvate vrijeđa ne samo sve što makar i zaliči na srpsko, već ih vrijeđa i sopstvena jugoslovenska prošlost.
Uvrijedljivoj hrvatskoj državi, tako, smetaju petokraka, jugoslovenska trobojka, srp, čekić i nakovanj, a naročito im je bolno svako pojavljivanje šajkače i krajiške pjesme, pa su na listi onih koji su povrijedili i uvrijedili Purgere, Dalmatince i ostale, u posljednje vrijeme Baja Mali Knindža, "Jandrino jato", advokat Nemanja Berić…Tri prsta – naročit su problem zbog koga se diže cijela država.
Sankcionišući sve što makar i malo podsjeća na Srbe i Srbiju, Hrvati svojim građanima srpskog porijekla daju "pravo" – da, ako im se ne sviđa, odu. To "pravo" – da odu da ne bi bili uništeni, dato im je i tokom "Oluje" – akcije progona srpskog naroda. A obaveza je svakog poštenog Hrvata da tu "Oluju" danas slavi, piše RT.
Ustaštvo je, tako, u ovoj državi samo deklarativno zabranjeno, a u praksi se apsolutno podržava i njeguje.
Jer, kada se karlovačka policija "zaigrala" i kaznila sa 700 evra vozača koji je na svom automobilu imao istaknute naljepnice s natpisom HOS i ustaškim pozdravom "Za dom spremni", u medijima se podigla bura nakon koje je prekršajni nalog povučen. Šta, pobogu, može biti sporno u naljepnicama s imenom jedinice koja je bila dio Hrvatske vojske i njihovog, kako navode, ratnog pozdrava?
Nije to isto, kao kada neko Srpče u Kaštelu pokaže tri prsta kroz otvoren prozor automobila. Takve stvari se u korijenu moraju sjeći u demokratskoj i "europejskoj" Hrvatskoj a roditelji se moraju ekspresno naučiti pameti jer su "zanemarili nadzor nad djetetom". Da su bili pravi roditelji, odgajili bi to dijete kao neutralnog Eskima, recimo, a ne kao Srbina koji uz tri prsta plaši "pošten svijet".
Znamo da nije isto ni kad Alen Islamović zapjeva "Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo", i kad Tompson u Imotskom usklikuje "Za dom spremni". Jer, Jugoslavija je za Hrvate samo ružna uspomena, a simboli HOS, ustaška šahovnica sa prvim bijelim poljem i ustaški poklič "za dom spremni", temeljne su vrijednosti današnje Hrvatske.
Tompson, naime, ni malo ne vrijeđa osjećanja Hrvata, dok je činjenica da su Hrvati nekad bili Jugosloveni – za njih i te kako bolna.
Isto tako, dok se na kninskoj tvrđavi prilikom obilježavanja 29. godišnjice operacije "Oluja" bez problema vijori hrvatska zastava a uz nju i ukrajinska flaga (što možda i ne čudi budući da su ukrajinski kolaboracionista Stepan Bandera i otac hrvatskih ustaša Ante Pavelić bili dvije strane istog novčića), Hrvatima su problem dvojezične table koje, eto, podsjećaju na ono što bi neki od njih voljeli da zaborave – da nisu protjerali baš sve Srbe i da su neki, ipak, opstali na tom, za njih tako negostoljubivom području.
Zato takve table što prije treba išarati, uništiti, ili na njih dopisati: "Za dom spremni" i tako ih prilagoditi "osjetljivosti" pomenutih "80 odsto hrvatskog naroda".
I ne dao Bog da se neko, u mjestu iz koga je protjerano više od dvije trećine Srba, usudi da kad umre bude zakopan u grobu na kome mu je ime ispisano ćirilicom. Hrvati će ga i na onom svijetu proglasiti "personom non grata". Šta on misli? S onog svijeta će da vrijeđa "osjećanja" domobrana i da prođe nekažnjeno?
U 80 odsto najosjetljivijih Hrvata u najvećem broju slučajeva ubrajaju članovi HDZ-a i Domovinskog pokreta, a prioritet države su "osjećaji branitelja" i svih onih koji se tako identifikuju.
Nisu daleko dani kada je Pavelićeva NDH donosila dekrete poput onog "O zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda", na osnovu kojih su Srbima i Jevrejima dodijeljene plave i žute trake i oduzeta sva ljudska i građanska prava.
Nadajmo se samo da zarad blagostanja osjećanja današnjih novoustaša nekom neće pasti da pravi neke nove verzije takvog zakona. Jer koliko je osjetljivo ovih "80 odsto Hrvata" - ni takav scenario, koliko god strašan, nije sasvim predaleko.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
