Srpska vojska prebačena na Krf

Tu bi ona našla i svoj strašni kraj da ruski car Nikolaj Drugi Romanov nije, poslije apela regenta Aleksandra, uputio ultimativna upozorenja predsjedniku Francuske Poenkareu i britanskom suverenu Džordžu Petom da će Rusija istupiti iz rata ako hrabra srpska vojska odmah ne bude spasena, te je 28. februara srpska vojska prebačena na Krf.

Umanjena uloga

Tek tada su Francuska, Italija i Velika Britanija sakupile dovoljno brodova da prevezu ostatak srpske vojske iz Albanije na grčko ostrvo Krf. Nažalost, usljed pretrpljenih patnji u albanskom primorju i prethodnih napora u odbrani zemlje, mnogi srpski ratnici su teško oboljeli, a više hiljada ih je umrlo na Krfu, gdje i danas počivaju njihove kosti. Na Krf je stiglo oko 150.000 srpskih vojnika i 15.000 izbjeglica.
Francuski komandanti zatražili su da se još neoporavljeni srpski ratnici na Krfu što prije prebacuju na Solunski front, koji je bio u začetku.

Svi ozbiljni istoričari priznali su da je srpska vojska na Solunskom frontu, od dolaska u Solun u julu 1916. godine, imala ključnu ulogu u toku preostale tri ratne godine i da je na kraju, 1918. godine, probojem bugarsko-njemačkog fronta u Moglenskim planinama na granici Srbije i Grčke i energičnom ofanzivom na sjever oslobodila svoju zemlju.
Predsjednik britanske vlade Dejvid Lojd Džordž u svojim ratnim memoarima zapisao je da je srpska vojska otvorila "sporedne vratnice savezničke pobjede" na kraju Prvog svjetskog rata.

Mnoge srpske borce, zaostale u zemlji ili zarobljene u borbi, okupacione vojske prebacile su u zarobljeničke logore u svojim državama. U 300 logora u Austrougarskoj bilo je 94.338 srpskih vojnika i podoficira i oko 600 oficira. U tim logorima u toku rata umrlo je više od 50.000 zarobljenika i interniranih srpskih civila.

U logorima u Njemačkoj bilo je 37.387 srpskih ratnika.
U zarobljeničkim logorima u Bugarskoj tačan broj nikad nije ustanovljen, jer Bugari nisu htjeli da daju pouzdane podatke, čak ni američkom Crvenom krstu. Bugari su prijavili da su imali u svojim logorima svega 21.000 srpskih zarobljenika, a po završetku rata iz te države vratile su se 32.000 zarobljenika, dok broj umrlih u tamošnjim logorima nikada nije utvrđen.

Saveznici obmanuli Srbe

Nikola Pašić, regent Aleksandar i vojvode Putnik i Stepanović nisu donijeli odluku o povlačenju preko Albanije radi kolektivnog samoubistva. Odlučili su se na taj riskantan put tek kada su vidjeli da od obećane vojne pomoći Antante preko Soluna nema ništa.

Krenuli su ka Jadranskom primorju jer su im vlade Francuske i Velike Britanije obećale da će tamo pripremiti sve što je potrebno za brz odmor i oporavak i novo naoružavanje srpske vojske kako bi u najkraćem roku bila sposobna da, u zajednici sa savezničkim trupama i Crnogorcima, stupi u borbu za protjerivanje neprijatelja iz okupirane zemlje.

Tek po dolasku u Skadar, srpska Vlada i Vrhovna komanda uvjerile su se da su vlade Francuske i Velike Britanije još jednom obmanule Srbe.

Uništiti sve srpsko

U naredbi komandanta austrougarske Pete armije generala Ritera fon Franka koju je uputio svojim trupama samo dva dana pred početak napada Austrougarske na Srbiju, kaže se:

"Vojnici, vama je milostivi car povjerio da upadnete u Srbiju i da zauzmete ovu zemlju pustolova i razbojnika, vaša dužnost je da imovinu, sve muškarce i žene ove nesrećne zemlje uništite. Svakog onog ko bi i najmanje milosrđa spram ovih zlikovaca imao i ukazao im pomoć, ja ću najstrože kazniti i zato imate moju naredbu koju morate bezuslovno izvršiti".

Vojvoda Putnik

Vojvoda Putnik rukovodio je odbrambenim operacijama srpske vojske za vrijeme trojne invazije na Srbiju 1915. godine i potpisao naredbu o povlačenju vojske u susret saveznicima na jadranskoj obali. Putnik je tvorac svih srpskih ratnih planova u balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu.

On je rukovodio njihovim izvršenjem i nije nijednu bitku izgubio u tim ratovima, čime je nadmašio i samog Napoleona. Putnik je tvorac srpske ratne doktrine. U ratnoj vještini obučio je sve srpske oficire, uključujući i vojvode Stepanovića, Mišića i Bojovića. Upravo zbog toga uživao je nepodijeljenu ljubav i poštovanje u cijeloj vojsci i narodu.

Tek po dolasku u Skadar, budući da je teško obolio, zamolio je predsjednika Vlade Pašića i regenta Aleksandra da mu odobre bolovanje i odlazak na petomjesečno liječenje. Vrhovni komandant regent Aleksandar prihvatio je Putnikovu molbu i uputio mu lično pismo sa izrazima "svoje blagodarnosti za napore i istrajnost sa kojom je do sada vršio povjerene mu poslove kao načelnik Štaba Vrhovne komande", dodavši da će Vladi preporučiti da mu se odobre potrebna novčana sredstva za liječenje i ljekarska pratnja.

Prema tome, ne stoji tvrdnja da je vojvoda Putnik otpušten iz službe po dolasku u Skadar. Vojvoda Putnik je na kraju razgovora sa regentom Aleksandrom preporučio da se učini sve što je potrebno da se vojska iz Jadranskog primorja prebaci u Solun.

Zaboravljena Srbija

Po završetku Prvog svjetskog rata velike sile su brzo zaboravile značajnu ulogu Srbije u njemu. Na Mirovnoj konferenciji nečasno su se ponijele, kako u pogledu ocjene uloge srpske vojske u četvoroipogodišnjem ratu, tako i u dodjeli ratnih reparacija za pretrpljenu ratnu štetu srpskom narodu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.