Srce puno radosti
NEKADA, prije Drugog svjetskog rata, Oraščić je bio mjesto, kada su se Busijanci okupljali na seoskom zboru o Duhovima 15. juna, da bi, nakon sedam decenija, tradiciju Busijanci obnovili. Oraščić je ponovo oživio.
Došli Busijanci iz bijelog svijeta; iz Beograda, Tenčeva, Kovina, Novog Sada, Srpske Crnje, Zvornika, ponajviše iz Banje Luke, ali i iz Amerike i Kanade.
"Hvala bogu kad su se moji Busijanci sjetili Duhova i Oraščića. Ja sam bila djevojčica, ali pamtim Oraščić i naše stare, koji su se ovdje okupljali za Duhove. Prevalila sam ja i muž mi Boris više od hiljadu kilometara, došla sam iz Skoplja, ali mi je srce ko Osoje veliko", priča Goga Banjac, dodajući da će uvijek, za života, dolaziti 15. juna na Oraščić.
Došli stariji ponajviše. Vele ovo je prvi put, da izvide situaciju, ali dogodine, dogodine će biti druga priča.
"Baš, druga priča, ima da bude", kaže Branko Risović, koji je potegao sa braćom Svetozarom i Dimitrijom iz Kovina na Busije.
"Ajde Brane, brate moj, povuci de bećarca! Evo, tu su Milan, Ljubo, Mito, Đoko, Daja, Nikola... Ajde onu: Evo brata jednog do drugoga..."
"Daj, Todija, zdravi jednu. Busijanske šljive nema nadaleko. Suva usta ne pjevaju", veli Brane.
I pođe zdravica. Jedna za drugom. Ko bi ih brojao.
Doktor Slobodan Janković prepozna svoga cimera iz studentskih dana.
"Borise brate, pa zar poslije toliko godina da se nađemo baš na Busijama. E, pa moram i ja jednu popiti, pa kud puklo da puklo".
Zagrmi i pjesma. Mlađi zametnuše bacanje kamena sa ramena. Odbaci svima Vujo Stanivuk.
"Najdalje baci Stevo, Vujo je naš gost. Glamočanin. Ma šalim se ja. Vujo, nemoj brate da omaneš iduće godine. Svaka ti čast! Do suza si nas nasmijao svojim pismom povratniku", malo u zbilji, malo u šali će Simo Dakić, koga još prozvaše busijanskim doktorom za voće. Pročitao je, kaže nam, toliko knjiga i brošura da bi, mirne duše, i doktorat odbranio.
"Meni je srce puno neke blagosti i zadovoljstva. Mani mene i voće. Branko i ja nismo se vidjeli ravnih 46 godina, a momkovali smo zajedno ovdje po seoskim prelima i zborovima".
Potraja busijansko zborovanje do kasno u noć. Ko zna, možda bi i zoru dočekali, da Dane Marković ne povika:
"Sutra u deset na pojitarce! Valja nam se malo i odmoriti".
Sutra, opet na Oraščiću, pozdravi uz neizbježno:
"Vidimo se dogodine!"
Slava
Busijanci proslaviše, prvi put i svoju krsnu slavu - Duhovi. Dva popa, ribnički Dejan i vrbljanski Pero očitaše prvo molitvu, osveštaše Ikonu i očitaše slavu. Bi i koljivo i lomljenje slavskog kolača, i slavna jedna, druga pa treća.
Udruženje
Udruženje Busijanaca, koje je osnovano krajem prošle godine, uspješno je organizovalo zborovanje i Slavu Busija.
- Ovo je tek početak, jer mnogo je posla pred Udruženjem. Naš naredni korak je rješavanje problema vodovoda.
Nešto ćemo sredstava sami prikupiti, nešto će i opština Ribnik pomoći. Nije to neka velika investicija, ali ovog ljeta bismo taj problem morali riješiti, napominje predsjednik Upravnog odbora Udruženja Busijanaca, Dane Marković.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
