Šoping terapija za privredni rast
postala omiljeni lijek za pritiske koje sa sobom donosi moderan život.
Svima se s vremena na vrijeme dogodi da kupe nešto što im nije potrebno, ali pruža osjećanje zadovoljstva, tako da je "šoping terapija"
Za ultrabogate, granica praktično više i nema - imućni Kinezi nedavno su kupili tri flaše vina "šato lafit" iz 1869. godine po cijeni od preko 200.000 dolara za bocu. Radi se isključivo o statusnom simbolu, pošto ga piti neće, jer ima ukus sirćeta.
Ali, treba li da se stidimo sklonosti da bacamo pare na manje-više nepotrebne stvari?
Tvrdi se da su najbolje stvari u životu - besplatne. A opet, vlade širom svijeta poslije udara ekonomske krize pozivaju građane da više troše, jer je to jedini način da se ponovo pokrene ciklus privrednog rasta.
Dakle, kupovati ili ne kupovati - teško pitanje, koje je posebno aktuelno u predbožićnim danima, kada u Londonu i drugim zapadnim prestonicama vlada prava šoping-manija.
Kozmetički hirurg Pol Begli za Bi-Bi-Si kaže da se ne stidi svoje sklonosti da troši pare na luksuzne predmete - pošteno ih je zaradio, kaže, a time pomaže i britansku ekonomiju.
- Kad sjednem za volan mog "aston martina" izgledam kao Bred Pit - mogu da pjevam kao Majkl Buble, i visok sam 1,90. Dok sam u tom automobilu, tako se osjećam. Mnogo radim, pošteno plaćam porez i smatram da sam zaslužio tu mrvu zadovoljstva. Uz to, osjećam da je moja sreća zarazna - kada nasmijan dođem na posao i saradnicima poželim dobro jutro, i oni se odmah oraspolože - kaže on.
Takvo, kratkotrajno zadovoljstvo najviše je što možemo da izvučemo iz posjedovanja materijalnih dobara, smatra psihoterapeut Dajan Mekgregor Hepbern.
- Treba razlučiti šta podrazumijevamo pod srećom - da li je to kratkotrajno ushićenje zato što smo seli u "aston martin" ili je sreća nešto drugo - osjećanje lakoće i ispunjenja. Ako se osjećate dobro u svojoj koži, veća je vjerovatnoća da će vas materijalna dobra usrećiti. U suprotnom, tu prazninu je teško popuniti - istakla je ona.
Pisac Sara Dinent podsjeća da moderno potrošačko društvo ne dozvoljava da budemo dugo srećni.
Materijalna dobra postaju zamjena za ljudski kontakt i ona nas, kaže Hepbern, čine poželjnim i vrijednim.
Prisutno je i pogrešno uvjerenje da je samo sreća poželjno osjećanje.
- Mi se kao društvo bojimo tuge. Ne želimo nikada da budemo tužni, a ako to jesmo, smatramo da s nama nešto nije u redu. U stvari, potrebno je da ponekad budemo nesrećni, da bismo znali da prepoznamo radost, da bismo se osjećali bolje. To se ne postiže gomilanjem materijalnih dobara, nego razumijevanjem sopstvenih osjećanja - izjavila je ona za Bi-Bi-Si.
Želja
Nezajažljiva želja za posjedovanjem novih stvari je dio ljudske prirode, na koju potrošačko društvo i te kako računa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
