Školski udžbenici u Republici Srpskoj

Prema riječima učiteljice iz banjolučke Osnovne škole “Ivo Andrić” Jelene Romčević, osnovni problem je što su udžbenici preopterećeni izrazima koji su nerazumljivi za djecu.

Ona je istakla da je primijećeno da je je rječnik u knjigama znatno iznad mogućnosti uzrasta kojem je namijenjen, uz mnogo nepoznatih riječi i termina, sa dugim i komplikovanim rečenicama.

- Uz to, utvrđeno je da neke definicije i informacije nisu potpune ili su čak pogrešne, knjige “prenatrpane” nebitnim detaljima. Roditelji su se žalili i na udžbenike iz prirode, ali i iz matematike, u kojima zadaci ne samo da su bili teški, već i netačni - rekla je Romčevićeva.

Prema njenim riječima, djeca u Srbiji matematiku uče kroz igru, na primjer tako što boje kugle sladoleda.

- Smatram da kvalitetna nastava treba omogućiti deci da uživaju u tome što uče, da sami istražuju, ispoljavaju svoja interesovanja i talente. Škola ne treba da im bude bauk, već da ih učini srećnim i prije svega da ih privuče novim saznanjima - rekla je Jelena Romčević.

Ona je dodala da se učitelji i nastavnici trude da sami pojednostave gradivo.

- Mislim da su udžbenici iz Srbije i od izdavačke kuće “Kreativni centar” mnogo bolji od naših. Imaju više ilustracija, zabavnih gramatika, interesantnijih zadataka. Na osnovu naših udžbenika kreiramo časove, ali ih upotpunjujemo udžbenicima iz Srbije, da bi djeci bilo zanimljivije - rekla je Romčevićeva.

Učiteljica Dušica Ilić slaže se da su zbog bogatstva ilustracija udžbenici “Kreativnog centra” bolji od ovih iz kojih uče djeca u Srpskoj.

- Tekstovi su prilagođeni deci, priče su pažljivo odabrane, a matematika je ilustrovana. Mlađem uzrastu je veoma važno da imaju vizuelno poimanje, koje im ostaje duže u sećanju - istakla je Ilićeva.

Ona je dodala da je manjkavost udžbenika iz kojih uče osnovci to što nemaju dovoljno adekvatnih i zanimljivih ilustracija, a imaju previše definicija.

- U jednom dečijem časopisu su dečaci i devojčice predstavljeni jako grubo, pa su se đaci žalili zbog tih ilustracija - rekla je Ilićeva.

Ona smatra da udžbenike treba korigovati i prilagoditi onima kojima su namijenjeni.

Da su osnovci preopterećeni gradivom slaže se i Slavica Bundalo. Kao i mnogi roditelji iz iskustva zna da djeca previše vremena provode učeći preobimno gradivo, pa im malo ostaje za lična interesovanja i omiljene vanškolske aktivnosti - druženje i sport.

- Razgovarala sam i sa drugim roditeljima koji se žale na “nebuloze” u udžbenicima, a posebno na teške zadatke iz matematike. Iako sam završila višu školu, mnoge zadatke ne mogu riješiti. Sve to dovelo je djecu na pogrešan put. Tako imamo nezainteresovane osnovce, koji zbog straha bježe sa časova i nasiljem se bore protiv neznanja - rekla je Bundalo.

Ona smatra da će se rezultati današnjeg obrazovanja vidjeti tek za 15 ili 20 godina, kada odrastu generacije koje se sada nalaze u osnovnim školama i kada zauzmu svoje društvene uloge.

Psiholog Aleksandar Milić smatra da su pojedini udžbenici napisani na višem nivou, a ne za osnovnu školu. On kaže da djeca treba da posmatranjem upoznaju pojmove, a ne da ih definišu.

- Najveći problem su udžbenici za djecu nižih razreda osnovnih škola. Primijećeno je da se djeca teško snalaze sa gradivom, koje nije prilagođeno njihovom uzrastu. Zbog toga roditelji često imaju teškoće da sami uvedu dijete u proces obrazovanja - rekao je Milić.

On je naglasio da se autori i recenzenti nedovoljno upuštaju u teži dio posala, da nivo izražavanja prilagode djeci.

- To jeste umijeće, ali moraju poznavati i vokabular dječiji i sadržaj lekcija prilagoditi bogatstvu njihovog rječnika, slaganju rečenica i slično - smatra Milić.

Pomoćnik direktora Pedagoškog zavoda Republike Srpske Mira Grbić ističe da plan i program prema kojem djeca uče u Srpskoj može da se poredi sa zemljama u okruženju. Međutim, prema njenim riječima, izdavaštvo je kod nas mlada privredna grana i još uvijek nemamo takve ljude koji bi mogli biti veliki autori.

- Kako doći do kvalitetnijih udžbenika, kada nemamo profesionalne autore. U zemljama u okruženju postoje ljudi koji se bave samo pisanjem udžbenika za određeni predmet. Ipak, pored svih poteškoća tvrdim da je naš plan i program modernizovan i primjeren uzrastu učenika - rekla je Grbićeva. Ona je dodala da su udžbenici opterećeni dugim tekstovima, koje dijete treba da memoriše i naglašava da je goruća potreba obuka nastavnika.

- Ljudi su ti koji će “izgurati” malo lošiji program rada i malo lošiji kvalitet udžbenika. Suština nastavnog procesa je da cilj svakog časa bude primjeren onome što su djeca do tada naučila iz tog predmeta njihovim interesovanjima i mogućnostima - rekla je Grbićeva.

Prema njenim riječima, udžbenik treba da bude jedan od izvora informacija za učenike i nastavnike, ali je on najčešće jedini izvor i zbog toga se, kaže, treba boriti da bude kvalitetan.

- Kako će udžbenik biti korišćen u nastavi ne zavisi isključivo od tog udžbenika, već od stručnosti, obučenosti i vještine nastavnika da primjeri te sadržaje potrebama djece. Dobar nastavnik može i najdosadniji udžbenik da pretvori u pjesmu, on je ključ svega - rekla je Grbićeva.

Ona je istakla da svaki čas mora biti primjeren djeci koja su u tom odjeljenju. Sadržaji bi morali biti pojednostavljeni, ali za to je potrebno vrijeme.

Prilagođavanje vizuelnom opažanju, rekao je Milić, je drugi aspekt koji može da olakša učenje. Odnosno, “čitanju” sastavnog dijela teksta, uz pomoć ilustracija i drugih detalja koji mogu kod učenika zadržati pažnju.

- Ti detalji treba da budu tako postavljeni da djeca lakše mogu rješavati zadatke. I kod viših uzrasta u udžbenicima treba da bude kombinacija slike i riječi, šematskih prikaza i slično - naglasio je Milić.

On je dodao da je primijećeno da se često koristi previsok terminološki stil, iako čak i kod djece koja pohađaju pete razrede postoji potreba prilagođavanja.

- To podrazumijeva da dijete treba doživjeti tekst sa više čula, a interpretacija nastavnika može pomoći da lakše zapaža i “čita” gradivo - istakao je Milić i dodao da se nastavnici drže polunaučnog nivoa i definisanja.

Prema njegovim riječima, udžbenik djeca treba da doživljavaju, a terminologija treba da bude kombinovana sa slikama prilagodljivim dječijem stvaralaštvu i crtežima iz prirode, koji su bliski učenicima.

Milić je naglasio da postoji emotivna osnova.

- To znači da jedan tekst ima saznajnu, emocionalnu i voljnu komponentu da motiviše učenika. Preteški, neprilagođeni tekstovi su barijera za učenika - rekao je Milić.

On ističe da obimni tekstovi predstavljaju prepreku prilikom savladavanja gradiva i frustraciju.

- To je jedan vid traumatizacije djeteta pred nečim što je nejasno, teško i na kraju izaziva nesigurnost, strah i suze. Zbog toga mnogi roditelji rade zadaću umjesto djece, jer je veći dio tekstova neprilagođen mališanima - objasnio je Milić.

Na osnovu istraživanja, istakao je Milić, mnogo lakše se pamti slikovni materijal, nego tekstualni, jer se lakše opaža.

- Slikovni ostaje duže u sjećanju, jer ima boje, oblik i dinamiku. Dijete ima daleko višu komunikaciju sa tim slikovnim materijalom, nego sa tekstualnim - rekao je Milić.

Bilo koji oblik razgovora, prepričavanja djeca uče uz pomoć slikovnica, tek poslije koriste kombinacije tekstualnog i slikovnog, a oni stariji tekstualno.

- Istraživanja potvrđuju da je daleko razumljivije ono što je u slici. To je višedimenzionalno prikazivanje, zato je važna nastava u prirodi, da dijete osjeti šta je biljna i životinjska zajednica. U knjigama ima sve o životinjama, ali djeca to ne prepoznaju u prirodi. Nastavna sredstva i didaktički materijali neophodni su zbog demonstracije. Dijete treba da manipuliše ne samo slikom, nego i predmetima onog što može da olakša njihov put do učenja, a to je princip očiglednosti - rekao je Milić.

On naglašava da se u osnovnim školama Srpske prerano ide ka činjenicama. Početni sadržaji treba da su protkani učenjem kroz igru, zabavu, kreativnost, pokretljivost, a što manje teoretizovanja.

- Svjedoci smo da su još uvijek udžbenici nižih razreda preopterećeni teoretskim pristupima. Ako to uporedimo sa uzrastom viših razreda srednje škole, onda ćemo zaključiti da se taj sistem gubi u dosljednosti - rekao je Milić.

To znači, objašnjava Milić, da elementarne stvari nismo utemeljili kod ovog uzrasta na prilagođen način. Da smo ih opterećavali teoretskim tvrdnjama, postavkama i činjenicama koje oni nisu shvatili i ne mogu da shvate.

- To je tek na višim uzrastima, gdje treba postupno postaviti. Čemu onda kod planiranja nastave služi dalji oblik obrazovanja od srednje škole i studiranje. Teorija se mora postupno po principu koncentričnih krugova proširivati - rekao je Milić.

Pedagog u banjolučkoj Osnovnoj školi “Borisav Stanković” Dragana Graonić-Suvajac smatra da na tržištu treba da bude veći izbor udžbenika.

- Učenici i nastavnici treba da se dogovore iz kojih udžbenika im je lakše da uče - rekla je Graonić-Suvajac. 

Kupovina stranih udžbenika

Mira Grbić smatra da ne treba kupovati i uvoziti udžbenike iz okruženja, koji su možda kvalitetniji i moderniji, ali nisu pravljeni za ovu sredinu.

- Ako mi kupimo udžbenik koji je pravljen na primjer prema nastavnom planu i programu u Srbiji, možemo zbuniti naše đake. U udžbeniku srpskog, odnosno, maternjeg jezika težište je stavljeno na ekavicu, koja nije naš dijalekt. Tamo se govori o njihovim pjesnicima i piscima, i vrijednostima koje oni njeguju - rekla je Grbićeva.

Ona je dodala da trebamo da definišemo neku strategiju i nešto po čemu ćemo biti prepoznatljivi.

- Naša djeca ne treba da uče da je njihov uži zavičaj nešto što nije. Tako ih zbunjujemo. Trebamo ih usmjeravati da znaju ko su i gdje žive - rekla je Grbićeva.

Izdavačke kuće

U školama Republike Srpske koriste se knjige Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo, dok u Federaciji BiH nastavnici i učitelji biraju udžbenike osam različitih izdavača. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.