Si Đinping - vođa sa političkim pedigreom

Si je progovorio prvi, što je bio znak da je "izabran". To se na kraju i potvrdilo - postao je potpredsjednik zemlje, a nedavno je izabran i za potpredsjednika Centralne vojne komisije, što čini izvjesnim njegov put do mjesta glavnog sekretara stranke, a krajem 2012. godine i do predsjednika Kine, kada Đintao bude silazio s vlasti po sili zakona.

Poznajući kinesku politiku, imenovanja se neće dogoditi do samog isteka rokova.

Imenovanje Sija u vojnu komisiju smatra se neophodnom pripremom za najvišu funkciju u državi. Među analitičarima preovlađuje ocjena da je, od stvaranja NR Kine 1949. godine, detaljno isplanirana još jedna mirna smjena na kineskom političkom vrhu.

Centralna vojna komisija specifična je institucija i potiče iz vremena kineske oružane revolucije. Osnovana je 1927. godine i njen prvi predsjednik bio je Džou Enlaj. Kasnije, mjesto predsjednika bilo je rezervisano za Mao Cedunga u skladu s njegovim revolucionarnim uvjerenjem da "vlast izlazi iz puščane cijevi", odnosno da je Partija ta koja komanduje armijom.

A ličnost iz Partije koja komanduje oružanim snagama oblikuje armijsku ideologiju, moral, patriotsku svijest i bojnu gotovost. To može da čini samo osoba koja uživa veliki ugled među hiljadama generala i dva i po miliona kineskih profesionalnih vojnika.

Si Đinping je rođeni Pekinžanin i ima politički pedigre. Njegov otac Si Džongsun bio je jedan od osnivača Komunističke partije Kine. Nalazio se na crnom spisku tokom Kulturne revolucije (1966-1976) prije nego što se vratio na političku scenu zalažući se za reforme u Kini.

Si je doktorirao prava na prestižnom pekinškom univerzitetu Ćinhua. Političku karijeru započeo je u provinciji Fudžijan, nastavio u Đeđijangu, a krunu uspjeha postigao je u kosmopolitskom Šangaju kao partijski šef i borac protiv korupcije. Bio je i glavni menadžer Olimpijade u Pekingu 2008. godine, kada je Kina predstavljena svijetu u bleštavom svjetlu.

Njegova politička karijera odvijala se u obalskim, razvijenim područjima.

Krupne građe, ali finih manira, poznat je kao odlučan borac protiv korupcije, ali i kao čovjek koji je spreman i sklon ekonomskim reformama. Smatraju ga čovjekom konsenzusa između različitih frakcija Partije, iako je blizak bivšem predsjedniku Đijang Zeminu.

Oženjen je operskom pjevačicom Peng Lidžuan, koja je neko vrijeme bila popularnija od njega u stranci. Partija je sugerisala Peng da smanji profil kako bi Si mogao da raste, jer su tako odlučili u vrhu. U jednom intervjuu Peng je kazala da je njen suprug jednostavan, radišan i vrlo realan.

Poznat je i po smislu za humor. Tokom posjete Meksiku 2009. godine, o strahu od brzog napretka u Kini rekao je da neki stranci s punim želucima i bez pravog zanimanja ukazuju na prokletstvo Kineza.

- A Kina ne izvozi revoluciju, ne izvozi glad i siromaštvo i ne traži probleme po svijetu - rekao je tada.

Svi se pitaju kako će ovaj čovjek voditi zemlju koja ima ozbiljne pukotine u Maovom mauzoleju. Posljednja je dodjela Nobelove nagrade za mir disidentu Liju Ksiaobou. Ta nagrada je veliki ispit kako za premijera Ven Đijabaoa, tako i za Si Đinpinga, a manje za Hu Đintaoa.

Jer, ako je riječ o reformama i o reformistima, zdrava ekonomija treba okvir pravne države, ali i temeljne slobode koje prije ili kasnije moraju oblikovati političku sferu.

Pitanje koje se postavlja na kraju, krajnje je jednostavno: hoće li Si Đinping slijediti kineskog Gorbačova, Zao Zijanga, koji je nastradao zbog solidarisanja sa studentima sa Tjenanmena 1989. godine? Hoće li se za njegovo vladanje, ako se dogodi, upriličiti toliko očekivana liberalistička epifanija - dolazak spasitelja među ljude?

Očuvati imidž Kine

Prva briga Si Đinpinga biće da očuva već stečen, i u svijetu u velikoj mjeri prihvaćen, miroljubivi imidž Kine. On, istovremeno, treba da modernizuje kinesku armiju, ne budeći podozrenje SAD, globalne supersile u kojoj još postoje stare hladnoratovske ideološke predrasude u odnosu na Kinu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.