Sedma sila pod istragom
Kakvi su evropski novinari? I kako je to obavljati posao sedme sile na Starom kontinentu? Nema brige ako ste unutar takozvanog bastiona slobodne štampe, koju čine Danska, Finska i Irska. Naravno, osim ako ne namjeravate da objavite sarkastične karikature sa vjerskom tematikom.
Međutim, ako navrate malo do Rusije, novinari moraju dobro da paze šta će da napišu o Gruziji ili ljudskim pravima, naročito poslije ubistva Ane Politkovske 2007. godine.
Novinari u Slovačkoj su u sličnoj poziciji, zbog neprestanog uplitanja političkih struktura u slobodu medija i nedavno donesene zakonske mogućnosti za podizanje tužbe protiv bilo kog teksta zbog koga se neko osjeti uvrijeđenim, kritikovanim ili oklevetanim. U tom slučaju, obavezno je objavljivanje izvinjenja, a mediju koji to odbije određuje se novčana kazna.
Ne zaboravimo da i u zemljama budućim članicama Evropske unije, kakva je na primjer Hrvatska, novinari moraju da dva puta razmisle prije nego što progovore o srpsko-hrvatskim odnosima.
Temelji slobode štampe narušeni su i u nekim zemljama koje su temelj Evropske unije. Prema prošlogodišnjem izvještaju Reportera bez granica, novinari u Francuskoj bili su pod istragom, hapšeni i na njih je vršen politički pritisak, čak i na inicijativu predsjednika Nikole Sarkozija.
Stanje je još gore u Italiji, 49. na listi medijskih sloboda (Francuska je na nešto boljem, 43. mjestu), odakle dolaze vijesti o uznemiravanju novinara i konstantnom ometanju slobode informisanja. Nedavno je premijer Silvio Berluskoni bio pod istragom zbog navodnog pritiska na italijanske radio stanice u cilju ukidanja nekih emisija koje se premijeru, ujedno i medijskom magnatu, nisu dopadale.
Takođe, ne tako davno, 3. oktobra 2009. godine, stotine Italijana okupili su se u Rimu na mitingu odbrane slobode štampe. Iako Italijani nisu navikli na ovakva talasanja u "kolijevci civilizacije", ona na njih utiču više nego ikad.
- To nije samo italijanski problem. Sa velikom privatnom TV korporacijom "Medijaset" u vlasništvu Berluskonija, i uz njegovo neprestano miješanje u uređivačku politiku javnog servisa, slučaj Italije nije za zanemarivanje. Međutim, sloboda medija je takođe na udaru u Mađarskoj, pa čak i u Velikoj Britaniji, gdje je Rupert Merdok prigrabio vlasništvo nad gotovo svim najznačajnijim medijima (Skaj, Tajms, San...) - kaže Anemi Nejts-Ujtebrek, predsjednica Evropske liberalno-demokratske partije.
Istinski neprijatelj slobode medija definitivno je konsolidacija moći:
- Postoje tri tipa moći: politička, ekonomska i medijska. Ukoliko politička i ekonomska nisu razdvojene, medijska moć je u rukama onih koji posjeduju i ekonomsku. Najopasnije je kada isti ljudi imaju medijsku i političku moć - riječi su Enca Marca, jednog od osnivača Udruženja "Panuncio", italijanske organizacije koja promoviše slobodu informisanja, izgovorene na simpozijumu o slobodi medija održanom u Rimu 12. marta.
A šta je sa novinarima? Idealni novinar je hrabar, njegov urednik zna šta hoće ali je istovremeno fleksibilan, i što je možda najvažnije, taj novinar ima stalno zaposlenje. Ovo posljednje je često najteže postići. Mnogim novinarima je uglavnom teško probiti se kroz uredničku hijerarhiju ako rade kao "slobodnjaci" ili po potrebi. Smatra se da se ne može živjeti samo od pera.
Na kraju, iako tek neke zemlje zanemaruju borbu protiv raka koji nagriza ono što je ostalo od slobode medija, posljedice toga osjećamo svi. Prema tome, neophodno je nešto preduzeti na tom polju.
Internet
Internet bi mogao postati melem za svakog novinara. Nije ga lako kontrolisati - poznati su uzaludni pokušaji kineskih vlasti da uvedu cenzuru. Ipak, Internet je prilično nepouzdan u vezi sa pitanjem pouzdanosti izvora. Valja se prisjetiti informacije o razvodu Nikole Sarkozija i Karle Bruni, koja se pojavila na "Tviteru", da bi se ubrzo ispostavilo kako je u pitanju obična laž. Prema tome, često je veoma teško provjeriti autentičnost vijesti koja se pojavi na mreži.
PREVEO: Milenko Kindl
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
