Sati užasa u podrumu Ministarstva

. Istovremeno, ulicama Teherana i dalje se valjao bijes glasača zbog pokradenih izbora. A unutar studentskog doma u ulici Amirabad, studenti su pokušavali da uhvate bar "zrno sna", iako se u vazduhu osjećao nemir, jer su samo nekoliko sati ranije neki studenti dobili žestoke batine ispred glavnog ulaza.

Ono što se dogodilo nekoliko trenutaka kasnije, postalo je jedan od glavnih uzroka daljih postizbornih nereda u Iranu: policajci su provalili u studentski dom, a zatim išli od sobe do sobe i premlaćivali studente. Odvedeno ih je više od stotinu, a petorica studenata su preminula zbog batina. Vlasti do danas poriču da se takvo nešto uopšte moglo da dogodi. Ali ono što su ispričali studenti - svjedoci, govori nešto sasvim drugo.

- Spremali smo se na spavanje, kada smo ih iznenada čuli kako provaljuju brave i upadaju u naše sobe. Znam da je policija i ranije tukla studente, ali niko nije mogao da pomisli da bi se usudili da uđu u studentski dom. Čak i iranski zakon to zabranjuje - priča jedan od 133 studenta uhapšenih te noći.

Čak 46 studenata je uhapšeno i odvedeno u podrum Ministarstva unutrašnjih poslova u obližnjoj ulici Fatemi. A upravo na jednom od gornjih spratova odvijalo se prebrojavanje glasova i, kako opozicija tvrdi, "namiještanje" rezultata. Drugih 87 studenata odvedeno je u prostorije policije u ulici Hafez. Svjedoci se slažu u jednom, i najvažnijem: prema njima je loše postupano, a neki su bili i mučeni.

Petoro studenata je podleglo torturi. To su: Fatemeh Barati, Kasra Šarafi, Mobina Ehterami, Kambiz Šoe i Mohsen Imani, i svi su idućeg dana sahranjeni na poznatom teheranskom groblju "Behešte Zahra", ali bez prisustva članova porodica.

Svjedoci kažu da su policajci tri studentkinje i dva studenta bez prestanka udarali električnim pendrecima po glavi. Njihove porodice su upozorene da nikome ne pričaju šta se dogodilo i da ne organizuju sahrane. Kroz sličnu golgotu prošla je i porodica Nede Soltan, djevojke ubijene tokom protesta u Iranu, čiji je lik postao simbol otpora.

Međutim, dok su zemlju potresale demonstracije zbog neregularnih izbora, te nedjeljne noći nije bilo odstupanja:

- Policija je u spavaonice ubacivala suzavce, tukla nas, razbijala prozore i tjerala nas da legnemo na pod. Ja čak i nisam učestvovao u demonstracijama, ali jedan policajac me je zaskočio, sjeo na leđa i bjesomučno me udarao. A onda, pod izgovorom da me pretražuje zbog mogućeg posjedovanja pištolja ili noža, seksualno me zlostavljao. Kasnije su nam policajci prijetili da će nas objesiti i silovati - prisjeća se jedan od studenata.

Drugi student, svjedok događaja, kaže:

- Pripadnici policijskog odreda za suzbijanje demonstracija postrojili su se u dva reda, i oformili kordon od policijskih štitova. Mi smo morali da protrčimo kroz kordon, a oni su nas udarali tim štitovima. Jedan od mojih kolega slomio je nogu, ali su ga primorali da istrči do kraja kordona.

Prije nego što su bili ugurani u autobus kojim su odvezeni, studenti su morali da stoje ispred doma sa plastičnim vrećama na glavama i ruku zavezanih užetom od plastike, što u Iranu nazivaju "izraelske lisice".

- Odmah sam prepoznao zgradu Ministarstva unutrašnjih poslova u ulici Fatemi. Nisam mogao da vjerujem, jer na spratovima su boravili političari, članovi parlamenta i istražitelji, a mi smo bili u podrumu. Nema dileme da su pokušavali da na sve načine namjeste glasove u svoju korist - priča jedna studentkinja plačnim glasom.

Jednog studenta su stražari zlostavljali jer nije mogao da se uzdrži pa se pomokrio u pantalone. Nakon nekoliko sati, zatočenim studentima su na prljavi pod bacili nešto bajatog hljeba i starog sira, i zaprijetili im da će ih izmlatiti ako sve ne pojedu. Jedan basidž - pripadnik vjerske milicije - snimao ih je mobilnim telefonom i tjerao ih da kažu: "Ja sam magarac".

Na povrede studenata niko se nije obazirao. Jednom studentu, kome je gumeni metak izbio oko, nije pružena nikakva medicinska pomoć:

- Preklinjali smo ih da u bolnicu prebace dvoje studenata koji su bili u veoma lošem stanju, ali dobili smo odgovor "neka crknu" - priča jedan od studenata.

Prije nego što su pušteni, studenti su morali da se presvuku u novu odjeću koju im je dala policija:

- Željeli su da uklone sve dokaze o onome što se dogodilo. Ali kakav dokaz može da bude jači od 133 studenta koji su bili tamo i sve to proživjeli? - pita se jedan od studenata.

Posjeta

Tortura studenata okončana je nakon 24 sata, kada su ih posjetili Farhad Rahbar, rektor univerziteta u Teheranu, i Alireza Zakani, zastupnik u iranskom parlamentu. Rahbar im je rekao da je upravo on policiji dao odobrenje da upadne u studentski dom zbog kontrole - ali kasnije je to porekao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.