Sarkozi - malo lijevo, malo desno
Nikola Sarkozi, poznat po sklonosti ka saradnji sa vlastitim protivnicima i laganom otklonu od ljevice prema desnici, posjeduje možda najizgrađeniji politički profil među političarima njegove generacije.
Međutim, to se ne može reći za njegovu nesnalažljivost u ekonomiji. Prošle godine, ta njegova osobina i nije bila tako primjetna: na vrhuncu ekonomske krize, lideri širom svijeta ponašali su se kao da se ništa ne događa - trošili su novac, zaobilazili i kršili zakone, opraštali su drugima greške i propuste - ukratko, bili su raskalašni kao Francuzi. A Sarkozi je među njima naprosto blistao.
Međutim sada, kada se svjetski finansijski tokovi vraćaju u normalu, države su suočene pritiscima fiskalne discipline i korjenitih reformi. A to bi mogao biti problem za Sarkozija, koji je navikao da ekonomiju podređuje vlastitim političkim ambicijama. Francuska je među prvima izašla iz recesije, zahvaljujući sveobuhvatnoj amortizaciji javne potrošnje. Međutim, Francuska se zaglavila u velikim dugovanjima, a plan o njihovom podmirivanju je daleko od realizacije.
Pariz je negativno ocijenio pozive Evropske unije za smanjivanjem deficita bruto društvenog proizvoda na tri odsto do 2013. godine, nazvavši tu ideju "veoma složenom" i "potpuno neostvarljivom". Sada se nastavlja francuska tradicija od koje je Sarkozi nekada obećavao odricanje, a novi trikovi u njegovoj kampanji mogli bi da donesu nova opterećenja drugoj po snazi privredi Evropske unije.
Prvi znak nevolje: Veliki zajam, projekt superobveznica vrijednih nekoliko milijardi evra, kojima će biti finansirana dugoročna ulaganja, treba biti usvojen u decembru. Sarkozi tvrdi da će to pomoći ekonomiji Francuske u budućnosti. Međutim poznato je da hronični deficit koji od 1974. vlada privredom te zemlje ostavlja malo mjesta za investicije na duge staze.
Kritičari kažu da će zajam samo još više ukopati Francusku, bez izgleda za njegovo vraćanje. Neprijatno je podsjećanje šta Sarkozijev neuobičajeni stil vladanja i ponašanja može značiti u upravljanju i rješavanju francuskih finansijskih problema.
Predstavljen kao iznenađenje kad je objavljen u junu, o projektu Velikog zajma izneseno je malo detalja, ali je njegova namjena bila da odvuče pažnju političkih protivnika i poremeti njihove planove. To je tipičan primjer "sarkonomije", koji bi mogao da prilično negativno djeluje na francuski ekonomski oporavak.
Sarkozi je je 2007. godine dobio izbore na krilima obećanja "raskida" sa prošlošću uvođenjem dugo odlaganih reformi berze rada, kao i socijalne sigurnosti. U početku se činilo da Sarkozi posjeduje dovoljno elana i talenta za ispunjenje obećanog. Međutim, ubrzo su se pojavila pitanja. Da li je on neoliberal koji zagovara slobodno tržište ili statista oblikovan u duhu francuske tradicije? Pored silne njegove priče o modernizaciji, hvalio se spasavanjem nosilaca nacionalne industrije dok je bio ministar finansija 2004.
Sarkozi je nadmudrio političke protivnike time što im je tehnikom koju je nazvao "ouverture" onemogućio da predvide njegove naredne poteze. Tehnika se sastoji u uzimanju saradnika i ideja sa obje strane političkog spektra. Pridobio je glasače sa ekstremne desnice predizbornom parolom "Zavolite Francusku ili je napustite", da bi imenovanjem članova predsjedničkog kabineta iz reda manjinskih etničkih grupa nadmašio socijaliste. Njegovi najbliži saradnici su zvijezde socijalističkog neba - Bernar Kušner kao šef diplomatije, te Yek Lang kao specijalni izaslanik.
Prošlog mjeseca primijenio je sličan trik, vrativši se oštrijoj retorici po pitanju ilegalnih useljenika i nošenju "burke", da bi u oktobru promijenio kurs ne dajući nikakve komentare povodom hapšenja reditelja Romana Polanskog zbog pedofilije i tolerisanjem seksualnih sitnih grijehova članova svog kabineta zbog čega je pokupio poene kod ljevičarski nastrojenih glasača.
Lukava politika. Međutim ovakva ćudljiva ravnodušnost prema mogućim dugoročnim posljedicama u ekonomiji je opasna. Sarkozijev prvi problem je nedostatak istrajnosti. On je pokrenuo reforme kakve Francuska do sada nije imala. Institut "Tomas Mor" sa sjedištem u Briselu sačinio je analizu realizacije i napretka 490 Sarkozijevih obećanja tokom predizborne kampanje i 732 mjera koje je objavio nakon izbora. U impresivnih 80 odsto slučajeva ostvaren je bar izvjestan stepen realizacije. Međutim, analiza je pokazala da je većina tih inicijativa bila na brzinu pripremljena, te da se nije insistiralo na njihovim realizacijama.
Poduhvat
Sarkozijev poduhvat političkog stapanja lijevih i desnih shvatanja činio se kao uspješan pragmatizam. Nevolja je to što u zemlji sa malo mogućnosti provjere i ravnoteže snaga, i sa nevjerovatnom moći predsjednika, takva neodređenost dozvolila je Sarkoziju da ekonomske odluke podredi vlastitim političkim potrebama.
preveo: Milenko KINDL
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
