Sanjaju vlastiti krov nad glavom

Merima (41) i Zoran (47) Babić, koji imaju desetoro djece, trenutno žive u staroj kući koju im je na korišćenje dala porodica Mehdić, koja im je nedavno najavila da kuću trebaju da napuste. 

- U kući u kojoj trenutno stanujemo uslovi su izuzetno teški. Međutim, kuću treba da napustimo i sami ne znamo gdje da se sa ovoliko čeljadi iselimo. Nadamo se da će vlasnici kuće imati razumijevanja i omogućiti nam da tu ostanemo još nekoliko mjeseci. Vjerujemo da će do tada biti pokrivena naša kuća i da ćemo u njoj uspjeti izgraditi nekoliko prostorija za stanovanje - priča Zoran Babić.

On dodaje da su kuću počeli da grade prije nekoliko godina. Tada je zahvaljujući pomoći opštine u naselju Rijeka obezbijeđen za njih plac. U gradnju kuće u prvoj fazi bila je uključena jedna međunarodna organizacija, a pomogli su i brojni donatori i preduzeća.

- Kuću smo ozidali i već tri godine čeka da je pokrijemo. Imamo obećanje da će nam u tome i završetku gradnje pomoći Vlada Republike Srpske, kroz program za stambeno zbrinjavanje višečlanih porodica. Vjerujemo u ljude dobre volje da će nam pomoći i da će dan da uđemo u svoje uskoro doći - rekla je Merima.

Inače, o dvanaestočlanoj porodici Babić prvi je priču prije šest godina objavio "Glas Srpske". Poslije te priče i priloga o ovoj porodici u emisiji Radio televizije Republike Srpske "Stop bijeloj kugi", društvo, humanitarne organizacije, ljudi dobre volje poklanjaju im više pažnje.

- Moja djeca su dobri i primjerni učenici. Osmoro ih ide u školu. Nenad je student na prvoj godini Mašinskog fakulteta u Banjoj Luci i redovno polaže ispite. Bio je učenik generacije u Mašinskoj školi u Mrkonjić Gradu. Njegovo školovanje pomaže Ministarstvo za porodicu, omladinu i sport, a načelnik naše opštine Zoran Tegeltija svaki mjesec od svoje plate izdvaja po 100 maraka za Nenadovo školovanje, na čemu smo im zahvalni - ističe Zoran.

Sin Predrag, kazuje Zoran, odličan je učenik četvrtog razreda Mašinske škole. Nešo i Nada pohađaju deveti, Simo osmi, Snježana šesti, Nemanja treći i Stefan drugi razred osnovne škole. Danijel, koji ima 22 godine nalazi se od prije godinu dana na privremenom radu u Rusiji. Najmlađa Nikolina ima četiri godine, a ime je dobila po svojoj kumi Nikolini Bardaš, koja je radila kao prevodilac u SFOR-ovoj bazi u Ramićima i koja je ovoj porodici mnogo pomogla.

- Ni sam ne znam kako uspijemo da obezbijedimo djeci knjige, sveske i školski pribor za školu. I za bogate porodice bio bi veliki izdatak školovanje osmoro djece. Zamislite da svakom djetetu svaki dan kada ide u školu dam po marku. Za luksuz svaki mjesec trebao bi da izdvojim više od 200 maraka. O tome moja djeca mogu samo da sanjaju, ali to ih ne sprečava da budu dobri đaci i primjerna djeca. Vjerujem da će kada završe školu biti i dobri ljudi - optimista je otac Zoran.

Upravo optimizam je ono što krasi porodicu Babić, žele samo svoj krov nad glavom i dobro zdravlje. Hljeba će se, kažu naći odnekuda.

Za novogodišnje praznike Babići su od Ministarstva za porodicu, omladinu i sport dobili mašinu za pranje veša, paket životnih namirnica i higijenskih paketa, što im je, ističu dobrodošlo.

Sve je lakše kada ima hljeba

- Da nije ljudi dobre volje ni sam ne znam kako bih prehranio porodicu. Teški sam invalid i imam 135 maraka na ime dječijeg dodatka. To je nedovoljno da obezbijedimo dovoljno hljeba za djecu, a gdje je ostalo. Trudimo se da nam djeca nisu gladna i na sreću u tome uspijevamo, kad ima hljeba u kući sve je nekako lakše - priča Zoran.

On dodaje da nešto "crkavice" supruga Merima uspije da zaradi od prodaje skupljenog starog željeza. Merima ide da radi na nadnicu, a i djeca uspiju sebi da ponekada zarade neku marku za džeparac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.