Sanjaju posao u institucijama, a završe na njivama

Ovim riječima za “Glas Srpske”, iako već devet godina u penziji, Milorad Bajić živo prepričava ne baš prijatne uspomene na svoj prvi povratnički radni angažman u Drvaru. Bilo je izazovno, ponekad i na granici mobinga, ali se izdržalo, jer se, kako kaže, rodni grad voli bez obzira na to što ga nakon Dejtona više nije mogao u potpunosti zvati svojim.

- Sjećam se svega kao da je bilo danas - istakao je Bajić, dodajući da nije bilo lako ni ostalom srpskom življu, mahom starcima, koji su se u Drvar vraćali samo da ne umru u tuđini.

Teško im je padalo što su prijeratna ognjišta mahom naselili Hrvati i na taj način drastično promijenili demografsku sliku stanovništva. Milorad priča da je imao sreće, jer su drvarski Srbi povratnici prije 25 godina jako teško dolazili do posla. Jednim dijelom zbog diskriminacije, ali većinom jer posla zapravo nije ni bilo.

- Prvi povratnici nisu imali puno izbora - konobarisanje ili šumarija, odnosno pilana. Predratni Drvar bio je žila kucavica ovog kraja, a rat je sve ugasio. Sjetite se samo drvne industrije “Grmeč”. Devastirana robna kuća i sportski centar sa bazenima decenijama stoje kao podsjetnicina na neka bolja i srećnija vremena, koja se više nikad neće vratiti - kazao je Bajić.

Ipak, od prvih povratničkih godina do danas bar neke stvari nisu ostale iste. Već 2008. godine u gradu je živjelo oko 8.000 Srba povratnika, tako da se vremenom broj Srba približio predratnom procentu. Međutim, sve drugo je otprilike ostalo isto, a to potvrđuju i drugi “Glasovi” sagovornici koji, kako kažu, svakodnevno vode bitku sa lokalnim i kantonalnim vlastima.

Starosna struktura

Predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović istakao je da je na teritoriji današnje FBiH prije rata živjelo više od 540.000 Srba. Po popisu iz 2013. godine u ovom entitetu, kazao je on, bilo 56.550 Srba.

- Međutim u FBiH danas nema ni 30.000 Srba, čija je starosna struktura izuzetno nepovoljna. Srpsku zajednicu u FBiH čine izuzetno stara lica, jer se mladi, koji teško dolaze do posla, gotovo ne vide u ovom entitetu - kazao je Radanović, dodajući da je, kada je riječ o zapošljavanju, u praksi prisutan nezakonit i neustavan odnos.

Zakon o državnoj službi BiH kaže da će u organima državne službe FBiH Bošnjaci, Srbi i Hrvati, kao konstruktivni narod, zajedno sa ostalim biti proporcionalno zastupljeni. Međutim proporcionalna zastupljenost se, prema njegovim riječima, bazira na popisu stanovništva iz 1991. godine, kada je bilo više od 540.000 Srba.

- Primjera radi u Parlamentu FBiH ima sistematizovano 51 radno mjesto, od čega je samo jedno srpsko i to je potpredsjednik Doma naroda koji, po Ustavu BiH, mora biti Srbin. Znači, nema ni pomoćnog osoblja, niti čistačice iz reda srpskog naroda. Sa druge strane, u Predstavničkom domu nema nijednog zaposlenog Srbina. U federalnom Pravobranilaštvu od 40 radnika zaposlen je samo jedan Srbin. U Federalnom ministarstvu saobraćaja i komunikacija među 80 zaposlenih nema nijednog Srbina, kao ni u Ministarstvu prostornog uređenja. U Federalnoj upravi za inspekcijske poslove, gdje 171 osoba radi nema mjesta ni za jednog inspektora iz reda srpskog naroda - kazao je Radanović.

Srpski narod u FBiH bavi se uglavnom poljoprivredom, jer od nečega, nastavlja on, mora da se živi, dok samo rijetki uspijevaju da pokrenu neki svoj mali biznis.

- Recimo u Mostaru, koji je u sastavu Hercegovačko-neretvanskog kantona, živi oko 4.000 Srba. Međutim, broj zaposlenih Srba u organima vlasti je izuzetno mali. U kantonalnom Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave nema nijednog Srbina, kao ni u Ministarstvu obrazovanja i Pedagoškom zavodu. U cijelom kantonu od 373 zaposlena u organima vlasti samo je 15 Srba, a da je ustavna struktura ispoštovana, tu bi danas trebalo da bude oko 45 radnika iz reda srpskog naroda - istakao je on.

Izjašnjavanje

Ništa bolja slika nije ni u Kantonu 10, u čijim lokalnim zajednicama poput Drvara, Bosanskog Petrovca, Grahova i Glamoča ima dosta srpskog naroda. U kantonalnoj administraciji, čije je sjedište u Livnu, od 171 zaposlena radi svega osam Srba.

Poraznu statistiku pokazao je i specijalni izvještaj Ombudsmana za ljudska prava BiH o zastupljenosti konstitutivnih naroda i ostalih u institucijama, upravnim organizacijama i regulatornim tijelima BiH, FBiH, Republike Srpske, Brčko distrikta i kantonima FBiH, objavljen prije nekoliko godina. U njemu piše da u Kantonu Sarajevo u javnoj upravi od ukupno 796 zaposlenih ima tek 15 Srba, a više od 34 odsto ih je bilo koji su živjeli na tom području. Tako u opštinskoj administracija Ilijaš, u kojem je prije rata bilo 50 odsto srpske populacije, danas nema nijednog zaposlenog Srbina.

- S druge strane, kada je riječ o zapošljavanju Srba u privatnom sektoru, ne možemo očekivati da vlasnik neke benzinske pumpe u Mostaru, koja je smještena na teritoriji gdje apsolutno žive Bošnjaci i Hrvati, zaposli našeg čovjeka pa da mu kasnije komšije prigovaraju što je zaposlio Srbina. Opšti ambijent u tim krajevima je protiv Srba i pravoslavlja, zbog čega vlasnici privatnih kompanija ne žele da zapošljavaju naše ljude, kako kasnije ne bi imali problema - rekao je Radanović.

Dodao je da svi visokoobrazovani mladi ljudi, koji žele da rade u organima uprave tamo gdje su rođeni ili imaju imanje, nemaju šanse da se zaposle, zbog Hrvata i Bošnjaka koji se izjašnjavaju kao Srbi, jer po sistematizaciji ta radna mjesta pripadaju srpskog narodu.

- Ta praska traje godinama, nema tu ništa novo, niti se ko trudi da šta promijeni. Uglavnom Srbi koji danas rade u organima javne uprave uglavnom su zaposleni prije deceniju ili dvije. Da nije Republike Srpske i Srbije, ne znam kako bi srpski narod opstao u FBiH - kazao je Radanović.

Ove dvije vlade čine sve da, naglasio je on, pomognu Srbima u FBiH, između ostalog, u vidu podsticaja za kupovinu poljoprivredne mehanizacije.

Egzistencija

Da srpski narod nakon dvije i po decenije od povratka u FBiH muku muči kao prvog dana svjedoči i delegat iz reda Srba u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Goran Broćeta. Prema njegovim riječima, zaposlenje omogućava osnovnu egzistenciju srpskog naroda na vjekovnim ognjištima, pored jezika, kulture, vjere i tradicije.

- Zaposlenje je jako bitan faktor da bi neko opstao na mjestu gdje je živio vijekovima. Nešto bolja slika kada je riječ o Srbima povratnicima je u Kantonu 10, u lokalnim zajednicama poput Drvara, Grahova i velikog dijela Glamoča, gdje je i najviše koncentrisan naš narod. Ono po čemu se ove lokalne zajednice ističu u odnosu na druge u FBiH je to što imamo brojnost da možemo participirati u kantonalnoj Skupštini i Vladi - kazao je Broćeta.

Na taj način srpskom narodu u ovim lokalnim zajednicama je omogućeno da lakše dođe do posla. Međutim, u drugim mjestima u FBiH, gdje ima Srba povratnika, tvrdi on, gotovo je nemoguće dobiti posao u organima javne uprave, preduzećima, kao i institucijama FBiH i kantona.

- Imate situaciju gdje je prvi srpski povratnik tek prošle godine dobio posao u Orašju, dok je to u drugim mjestima još misaona imenica. Naša politika je da svim mladim ljudima koji završe visoke škole u Banjaluci, Beogradu i Novom Sadu, a izraze želju da se vrate u svoje rodno mjesto, pokušamo na sve načine da omogućimo da ovdje odrade pripravnički, gdje bi na kraju ostali i zasnovali svoju porodicu - kazao je Broćeta.

Samo najhrabriji danas, dodaje on, ostaju trajno na svojim ognjištima, gdje žive sa svojim porodicama.

- Iskreno se nadam da će nešto biti promijenjeno i u Izbornom zakonu, kao i drugim zakonskim aktima koji se tiču tog problema, odnosno da će konstitutivni narodi morati da imaju pravo na posao gdje god da žive, pogotovo u mjestima poput srednje Bosne, Posavskom, kao i Unsko-sanskom kantonu, gdje su Srbi u ogromnoj manjini. Nažalost, imamo mi u FBiH ljudi koji se izjašnjavaju kao Srbi samo da bi dobili posao - rekao je Broćeta.

Dosta srpskog naroda u Federaciji se, kazao je on, bavi samostalnom djelatnošću.

- Krajevi Kantona 10 su izuzetno bogati pašnjacima i šumom, zbog čega se mnogi bave poljoprivredom. Konkretno u Drvaru mnoga domaćinstva kućni budžet upotpunjuju proizvodima od drenjina, u Glamoču krompirom i tako dalje. Ljudi se snalaze kako znaju i umiju da zarade novac od kojeg bi živjeli. Ukoliko uskoro sistemski ne bude ništa riješeno, bojim se da će i dalje veliki broj Srba biti bez posla u javnim institucijama i preduzećima - istakao je Broćeta, koji je ubijeđen da bi danas u FBiH bilo dvostruko manje srpskih povratnika da nije podrške Srpske i Srbije.

Podrška

Odbornik u Skupštini opštine Odžak Damir Ivetić istakao je da su prije četiri godine Srbi postali parlamentarni u lokalnom parlamentu sa jednim odbornikom. Tada su, kaže, imali načelni dogovor sa vladajućom strankom, odnosno HDZ-om da će biti ispunjeni predizborni dogovori ukoliko bude podržan načelnik opštine Odžak.

- To smo i uradili. Na kraju se ispostavilo da su upravo glasovi Srba, odnosno SNSD-a presudili za pobjedu sadašnje načelnice Nade Ćulap. Međutim, HDZ ništa od dogovora nije poštovao, tako ni dan-danas nema nijednog Srbina koji je zaposlen u institucijama opštine, ni u javnim preduzećima, kao ni na nivou ovog kantona. Sreća je što imamo dva tržna centra, gdje smo uspjeli da zaposlimo nekoliko naših ljudi, da svi ne zavise samo od poljoprivrede - kazao je Ivetić.

Dodao je da srpski povratnici koji apliciraju za posao u javnom sektoru automatski padaju na razgovoru za posao, jer se često dešavalo da Srbi imaju istu stručnu spremu, pa i veću klasifikaciju u odnosu na ljude drugih narodnosti.

- Poražavajuće je to da mi ne možemo u ovoj opštini dobiti ni mjesto portira u komunalnom preduzeću, a svjedoci smo da je u ovoj godini zaposlen niz ljudi koji čak nemaju ni osnovnu stručnu spremu, ali oni, eto, pripadaju HDZ-u. Zbog svega toga mi smo se okrenuli Srpskoj i Srbiji tražeći pomoć da bismo zadržali srpsko stanovništvo na ovim prostorima - rekao je Ivetić.

Dodao je da su u prethodne četiri godine predstavnici Srpske i Srbije izdvojili znatna sredstva da bi pomogli. Zahvaljujući njima stvoreni su osnovni uslovi za opstanak.

- Takođe održali smo niz kulturnih događaja koji su u interesu srpskog naroda, koji je počeo da izučava ćirilično pismo i srpski jezik pa makar i u privatnim školama. Poljoprivrednicima su, između ostalog, dodijeljeni plastenici, freze i druga mehanizacija. Njihove proizvode često znaju da otkupljuju lokalni marketi. U dogledno vrijeme planiramo da osnujemo zadrugu, kroz koju bismo vršili otkupe svih proizvoda, stacionirali ih u hladnjače i onda u nekim većim količinama plasirali. Naravno i za to smo od strane kantonalne Vlade naišli na otpor - istakao je Ivetić.

Pozitivni primjeri

Goran Broćeta je istakao da je pogon “Jumka” jedan od najboljih primjera podrške Srpske i Srbije. To je nakon više decenija prvo javno preduzeće u Drvaru, zahvaljujući čemu danas radi više od 100 žena. Da Srbija nije otvorila to preduzeće, ko zna gdje bi, kaže on, sada bile one i njihove porodice.

- Najsvježiji primjer je gest predsjednika RS Milorada Dodika koji je prije nekoliko dana pomogao radnicima komunalnog preduzeća u Drvaru. Oni su u teškoj finansijskoj situaciji dobili po 1.000 maraka jednokratne novčane pomoći. Prije toga uplatio je zaostale plate radnicima lokalnog vrtića. Nastojimo da sve funkcioniše kako treba, ali jednostavno ne može, jer lokalni budžeti to ne mogu da podmire - kazao je Broćeta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.