Samoću ubija tišlerajem
U STUPARIMA, selu na domak Mrkonjić Grada, živi 65-godišnji Borislav Šormaz, koji se bavi izradom ploski, bardaka, buradi... Jedanaest godina je radio u Šumskom gazdinstvu "Lisina", družeći se sa šumom. Mada je u poodmaklim godinama, još nije ostvario penziju. Nada se da će biti penzionisan do kraja godine.
- Samo da mi je dobiti nešto "crkavice" da olakšam sebi ove staračke dane. Jer, teško je živjeti bez stalnih prihoda. Treba obezbijediti hranu kako ne bih bio gladan, platiti struju, telefon... Izdataka mnogo, a para niotkud - priča Šormaz.
Nevolja je, kaže, što živi sam, jer mu je prije nekoliko godina umrla supruga Zora. Kćerka Nevenka je udata i živi u Sremu, a sin je na privremenom radu u inostranstvu.
- Teško je živjeti sam. Samoća ubi, pa svašta radim da mi vrijeme brže prođe. Ipak, najviše vremena provodim u svojoj maloj radionici, gdje se bavim tišlerajem. Od drveta izrađujem razne predmete. Specijalnost mi je izrada ploski, bardaka, buradi..., ali i vodijera, kosišta za kosu, grabulja... - ističe Borislav.
Kaže da je ljubav prema izradi predmeta od drveta prisutna od ranog djetinjstva.
- Najveći dio svog života proveo sam u šumi. Šuma ima čudnu moć, koja je sigurno uticala na moje opredjeljenje da se družim sa drvetom. Dok izrađujem ploske, bardake, burad..., imam spoznaju da drvo ima dušu. Zato se trudim da moji proizvodi imaju dušu, da su lijepi, kvalitetno izrađeni i privlačni za svačije oči - pojašnjava Šormaz.
Šormaz kaže da se ozbiljnije izradom ploski, bardaka, buradi... počeo baviti prije 40-ak godina.
- Ploske sam počeo izrađivati još kao mladić. I dok sam bio zaposlen, nisam prekidao izradu predmeta od drveta. Od kada ne radim u preduzeću, posvetio sam se maksimalno izradi ploski, buradi, bardaka... Od prodaje tih proizvoda obezbjeđujem sebi egzistenciju. Kada se penzionišem, manje ću raditi u radionici, jer su me sustigle godine - rekao je Šormaz.
Borislav tvrdi da rakija koja ne "odleži" u buretu, ploski, bardaku... par godina "nije neka". Pojedini, priča, burad parfemišu iznutra da rakija ne dobije boju drveta, što je štetno.
- Važno je od kojeg drveta je izrađena ploska, bure, bardak... Ja izrađujem uglavnom od šljive, jer ona je najbolja za izradu posuda od drveta. Nekim ljudima izrađivao sam bardak od tisovine. Međutim, do tog drveta teško je doći. Izrada ploski i bardaka je izuzetno težak, složen i precizan posao. Tekućina teško miruje i ako se ploska, bure, bardak... ne uradi dobro, odnosno "slijepi", rakija ili vino sebi lako nađu put da iscure - rekao je Šormaz.
Ploske koje Šormaz izrađuje koštaju oko 200, a bardačići 100 maraka. Tvrdi da je svake godine sve manje kupaca, jer narod nema para.
Zanat neće niko naslijediti
Prije petnaestak godina Borislav Šormaz nije mogao da proizvede "robe" koliko je mogao da proda. Posebno su bile tražene ploske, a uglavnom su ih kupovali naši ljudi koji rade u inostranstvu.
Borislavu je žao što niko u njegovoj porodici, najvjerovatnije, neće naslijediti njegov zanat. Sin mu je, dok je bio s njim, pomagao oko izrade ploski, bardaka, buradi... Dobro je bio savladao zanat, ali je otišao na rad u inostranstvo i Borislav ne vjeruje da će se, i kada se penzioniše i vrati kući, baviti ovim zanatom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
