Samo da kuću vjetar ne oduva

Žive u trošnoj kući, koja se svakog trenutka može da se sruši, bez kupatila, vode... osnovnih uslova za život, ali i bez stalnih novčanih primanja.

U porodici Kalaš uz bračni par, četrdesettrogodišnju Stanu i četrdesetčetvorogodišnjeg Nikolu, njihovu maloljetnu djecu, jedanaestogodišnju Zoricu i četvorogodišnjeg Simu, žive i Nikolin brat Jovan, stric Mirko, strina Zorka i tetka Zorka.

- U kući imamo samo dvije prostorije, u kojima boravimo i spavamo. Uslovi za život su izuzetno loši, jer je kuća sagrađena od drveta i trošna je. Kada je jače nevrijeme plašim se da će se srušiti i ukućani nastradati. Ipak, najviše nas je strah za bezbjednost djece - priča Jovan Kalaš.

On kaže da je njegova porodica uz pomoć mještana poslije rata počela da gradi novu kuću.

- Uspjeli smo da obezbijedimo nešto novca za kupovinu građevinskog materijala. U pomoć su priskočile naše komšije i mještani Gornjih i Donjih Graca. Uspjeli smo da izlijemo temelj, ozidamo prizemlje i izlijemo prvu ploču. Međutim, tu smo stali, jer za nastavak gradnje nismo imali novca - rekao je Jovan.

Njegova snaha Stana, supruga njegovog brata Nikole, nemoćno širi ruke i kaže da očekuje da neko pomogne u izgradnji nove kuće.

- Mada nam manjka hrane, odjeće i svega ostaloga, ipak nam je najpotrebnija nova kuća. Samo kada bismo imali novu kuću mislim da bismo lakše riješili i sve druge probleme. Sada stanujemo u nenormalnim uslovima. Najteže je za djecu, jer u kući nemamo vodu i kupatilo, pa ih moram kupati napolju - priča Stana.

Ona kaže da je za sada jedini stalni prihod koji dolazi u kuću 80 maraka dječijeg dodatka. Djever Jovan, koji je ratni vojni invalid, dobije još 31 marku invalidnine. Nevolja je što je stric Mirko invalid, a strina Zorka i tetka Zorka teško bolesne. Troje ostalih Kalaša tako treba da obezbjede hranu i za djecu i njih stare.

- Nekako uspijemo da obezbijedimo nešto hrane, da nismo gladni. Imamo tri krave, a zasijemo krompira, malo žitarica i povrća. Muž Nikola i djever Jovan nekad uspiju da "otkinu" po neku dnevnicu radeći u selu. Problem je što je u selu sve manje posla, pa ih mještani rijetko zovu na nadnicu - veli Stana.

Nikola kaže da je pokušavao da nađe zaposlenje. Međutim, nije uspio jer nema nikakvu kvalifikaciju.

- Nije nam lako. Porodica je brojna pa treba dosta novca za ishranu i ostale troškove. Problem bi bio i da radim jer su stric, strina i tetka bolesni i neko mora da vodi računa o njima. Ipak ako mi se ukaže prilika zaposliću se, jer ovako se više ne može - tvrdi Nikola.

On se nada da će se za njegovu porodicu izgraditi nova kuća, jer stara samo što se nije srušila.

Službe Centra za socijalni rad su u saradnji sa opštinskim, kazuje direktorka Centra Slobodanka Kljajić, snimile stanje o tome šta je sve potrebno da se za ovu porodicu završi gradnja kuće.

- Imamo obećanje od odgovornih u opštini da će pomoći gradnju kuće za Kalaše, kao i za porodicu Vučenović u Trijebovu - rekla je Kljajićeva.

I predsjednik Skupštine mjesne zajednice Graca, Ratko Lazendić, nada se da će Kalaši do kraja godine useliti u svoj novi dom.

- Ova porodica je i prije rata živjela teško. Kada smo se vratili iz izbjeglištva poslije rata u selu smo odlučili da Kalašima sagradimo novu kuću. Uspjeli smo da ozidamo prvi sprat. Međutim, ponestalo je novca pa su radovi obustavljeni. Imamo obećanje iz opštine da će gradnja kuće uskoro početi, i da će se pokriti i izraditi jedan sprat za smještaj porodice - rekao je Lazendić.

On kaže da je teško očekivati značajniju pomoć mještana u gradnji kuće, jer narod nema para. U selu je malo mladih ljudi koji mogu pomoći dobrovoljnim radom gradnju kuće, pa su sve oči uprte u opštinu da obezbijedi sredstva za gradnju.  

Pomoć ih obradovala

Porodica Kalaš do sada nije imala značajnije pomoći. Zbog toga su se obradovali pomoći koju je za njih u namirnicama i higijenskim paketima obezbijedio narodni poslanik Boro Rudić. On je pomoć obezbijedio još za dvije porodice u Gerzovu i Magaljdolu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.