Ranko Kisić najpoznatiji hercegovački lovac na vukove
BILEĆA - Svi lovci svijeta slažu se u jednom - vuk je divljač koju je najteže ustrijeliti, zbog čega je vučiji trofej i cijenjen kao rijetko koji drugi.
To dobro zna i Ranko Kisić iz bilećkog sela Baljci, koji je sa nepunih 30 godina, postao trenutno najpoznatiji i najuspješniji hercegovački lovac na vukove. Za nešto manje od 10 godina, koliko se bavi lovom, ulovio ih je 12. Onaj 12. pao je nedavno u Baljcima.
Ranko o vukovima i njihovoj naravi zna puno, jer bez toga ne bi ni mogao da bude uspješan lovac na njih. Prije svega zna ono što su zoolozi davno utvrdili - vuk je najkrvoločniji među svim zvijerima. Većina ostalih opasnih životinjskih koljača ne napada ako su siti, pa pored lavova i tigrova tada bezbjedno može da šeta na desetine antilopa, a vuk kolje i u tim trenucima pod uslovom da je potpuno bezbjedan. Što je još, gore vuk će i kada je "gladan kao vuk", pri nailasku na stado ovaca, najprije svaku da zakolje, a tek potom da ruča. A njegov ručak zna da bude poprilično obilan, pa su u Hercegovini zabilježeni slučajevi da je u želucu ubijenog vuka nađeno i više od 15 kilograma mesa.
O vuku se zna i to da je najizdržljivija životinja, pa samo za jednu noć sa lakoćom može da prevali razdaljinu od 100 kilometara. Zna se i da je odličan u lovu i da svaka jedinka u čoporu zna svoj zadatak koji izvršava bez pogovora.
Zapovijesti vođe čopora pri tome su "sveto pismo" za sve ostale.
Zna se i da je vuk veoma hrabra i prepredena životinja, pa u Hercegovini mnogi znaju da ispričaju brojne priče o tome. Jedna od njih je i ona u kojoj se kaže da, prilikom pripreme za savladavanje konja, najprije napuni usta zemljom i pijeskom, pa to svojoj budućoj žrtvi sve saspe u nozdrve kako bi joj onemogućio disanje i tako je lakše savladao. Tako i uspijeva da savlada životinje i do 20 puta teže od sebe.
Vuk je, u odnosu na svoju tjelesnu težinu, među dvije-tri najsnažnije životinje na svijetu. Kad se sve sabere, moglo bi da se kaže da je vuk životinjski car prije nego lav. Ranko Kisić zna još ponešto o toj zvijeri sa izuzetnim sposobnostima.
- Vuk s lakoćom preskače žičanu ogradu i do dva metra visine, a ako je riječ o zidu onda i još višu. O tome koliko je vuk oprezna, osjetljiva, lukava i nadasve pametna zvijer, mogu romani da se napišu. Brojne do sada organizovane hajke na njega, dale su mršave lovačke rezultate. Vuk jednostavno zna da se izvuče iz klopke, pri čemu se služi svojim snažnim čulima i za životinjski svijet neobičnom inteligencijom i lukavošću - priča Ranko.
On to sve dobro zna, pa s naoružanim timom i brojnim dodatnim saznanjima kreće u lov na tu životinju. Ali često sva ta znanja nisu dovoljna, pa je potrebna velika lovačka volja i spretnost da bi se ulovio vuk. Treba znati i vučije prelaze, pa tek onda ići na noćnu čeku.
Koliko je vuk prepredena životinja i stručnjak za izbjegavanje lovačkih hajki, govori i njegova istinita priča u kojoj kaže da se vučiji čopor, prije nekoliko godina, povlačio pred hajkačima i ne nalazeći drugi izlaz stigao na pedesetak metara od prvih bilećkih gradskih kuća i pritajio se tu gdje im se niko nije nadao.
- Dobar broj vukova, pa i ovoga posljednjeg, odstrijelio sam zahvaljujući psima. Treba imati dobro uvo i za to jer psi na poseban način laju na vuka. To je onaj uspaničeni i učestali lavež prepun straha i dozivanja lovca i domaćina u pomoć.
Ovog posljednjeg 12. vuka, ubio sam tu u selu negdje oko jedan čas poslije ponoći. Taman sam se spremao na spavanje kad sam začuo lavež na vuka. Odmah sam se dohvatio puške i pohitao automobilom u tom pravcu. Nedaleko od Bajovića kuća, jedan vuk ispod puta, a drugi iskoči na asfalt i ja za njim. Kad je skrenuo ulijevo sa puta, pucao sam kroz prozor automobila i pogodio ga prvim metkom, priča Ranko, koji je pun lovačkih vučijih priča.
I dobro zna da su svi lovački trofeji na jednu, a vučiji na drugu stranu, jer mu ravnoga nema. Zato ih i lovi sa toliko lovačke strasti.
Duvanski dim
Ima lovaca koji vele da su vuka čekali cijele noći kraj strvine i za to vrijeme popušili dvije kutije cigareta, pa ipak nisu uspjeli. A ne znaju da on lako osjeti i prepozna duvanski dim i da odmah zna da je lovac u blizini. Ja satima, u najhladnijoj zimskoj noći, umijem da ostanem na čeki. Pri tom ne samo da ne pušim i da se i ne nakašljem, nego zaustavljam i disanje. Stojim nepomično kao kip, ali me i tako vuk osjeti i neće da priđe pogotovo ako vjetar duva od mene prema njemu, kaže Ranko.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
