Radost uz molitvu i prazničnu trpezu

Sve pravoslavne crkve, pa čak i one koje su napustile Julijanski i prešle na Gregorijanski kalendar, praznik Vaskrsenja Hristovog slave zajedno, poslije jevrejske Pashe, ukazujući tako na dogmatsko jedinstvo i poštovanje pravoslavnog hrišćanskog kanona.

Početak velikih vaskršnjih praznika

Subota uoči praznika Cvijeti (koji uvijek padaju u šestu nedjelju časnog posta) posvećena je uspomeni na vaskrsenje četvorodnevnog Lazara i na ulazak Hristov u Jerusalim, gdje su ga djeca svečano dočekala i pozdravila. Tada se u našim hramovima u popodnevnim časovima služi večernje bogosluženje i u crkvu se unose mladi vrbovi lastari, tek olistali. Pošto se vrba osvešta, sveštenik narodu dijeli grančice i zatim se obavlja trokratni ophod oko hrama sa crkvenim barjacima, ripidama i čiracima. Narod obilazi oko hrama uz pjevanje tropara Lazareve subote.
Ovaj praznik je isključivo praznik djece. Za taj dan majke svečano obuku svoju decu, pa čak i onu najmanju, od nekoliko mjeseci, donose u crkvu, kupuju im zvončiće vezane na trobojku i stavljaju oko vrata. Sa ovim danom počinju veliki vaskršnji praznici.

Velika nedjelja ili Strasna sedmica

Ova sedmica se zove još i Strasna sedmica, u kojoj se slavi uspomena na izdaju, hvatanje i stradanje Gospoda Isusa Hrista. Ove sedmice se u našim hramovima obavljaju posebna bogosluženja i poželjno je da vjernici u njima redovno učestvuju. U ovoj sedmici su najvažniji praznici Veliki četvrtak i Veliki petak. Na Veliki četvrtak služi se liturgija svetog Vasilija Velikog. Tog dana je Gospod ustanovio svetu tajnu pričešća i zato je dobro da se toga dana pričestimo.
Na Veliki petak, kada se slavi uspomena na Hristovo raspeće, u našim hramovima popodne se iznosi Plaštanica (platno na kojem je prikazano polaganje Hristovo u grob), koju vjernici cjelivaju. Sve do Vaskrsa Plaštanica se postavlja na posebno ukrašen sto (grob Hristov), ispred oltara. U nekim našim krajevima običaj je da se vjernici poslije cjelivanja Plaštanice, provlače ispod stola, na koji je ona položena.

Prema narodnom vjerovanju, prilikom provlačenja, treba se pomoliti Bogu i pomisliti neku lijepu želju, koja će se ispuniti.

Ove sedmice crkva zapovijeda najstroži post, bez ribe i ulja. Na Veliki petak poželjno je ništa ne jesti sve do iznošenja Plaštanice.

Vaskršnje slavlje

Kada svane dan Vaskrsenja Hristova sa svih tornjeva pravoslavnih hramova dugo zvone sva zvona i javljaju dolazak velikog praznika. Domaćin sa svojom čeljadi odlazi u crkvu na svetu vaskršnju službu. Poslije službe, narod se međusobno pozdravlja rečima: "Hristos vaskrse!" i "Vaistinu vaskrse!" Taj pozdrav traje sve do Spasovdana.

Vaskrsenje Hristovo je praznik radosti, praznik pobjede života nad smrću i praznik pobjede svjetlosti nad tamom.

Sa Vaskrsom, kako objašnjava iguman manastira Žitomislić Danilo Pavlović, cijelo djelo Hristovo dobija svoju potvrdu i smisao.

On kaže da je Hristovo vaskrsenje temeljni događaj, na kojem je zasnovana vjera svih hrišćana.

- O njegovom vaskrsenju svjedoči Sveto jevanđelje. Crkva vaskrsenje Hristovo praznuje svake nedjelje i svaki nedjeljni dan u sedmici je posvetila ovom događaju. U godišnjem praznovanju određeno je da se u proljeće praznuje poseban dan Hristovog vaskrsenja, kojem prethodi veliki vaskršnji post. U samu nedjelju praznuje se vaskrsenje Hristovo, kao čin pobjede života nad smrću - istakao je iguman Danilo.

Osnovna poruka Hristovog vaskrsenja i praznika koji svake godine obilježavamo, prema njegovim riječima, je u tome da je smrt pobijeđena, te da ona više ne vlada ljudima.

- Simbolika je u tome da se Vaskrs praznuje u proljeće, kada se priroda budi iz zimskog mrtvila i kada se sve ponovo rađa, tako je i vaskrsenje Hristovo svjedočanstvo da poslije smrti dolazi život kao pobjeda - kaže iguman Danilo.

Sociolog Biljana Milošević kaže da je Vaskrs, pored Božića, jedan od najradosnijih praznika koji se proslavlja u svakoj pravoslavnoj porodici.

- Vaskrs, po svim svojim načelima i pravilima, je praznik koji nastoji da približi i održi ukućane na okupu. Ovaj praznik po svojim ritualima, kao što su bojenje jaja i ostale pripreme, dovodi do zbližavanja članova porodice. Ukućani se međusobno zbližavaju i upućuju u događaje pojedinih članova porodice - kazala je Miloševićeva.

Ona je naglasila da su se tradicionalni običaji Vaskrsa održali kroz vrijeme, s tim što se u nekim krajevima razlikuju.

- Neki su nastojali da od samih početaka proslavljanja Vaskrsa jaja boje samo u crvenu boju, neki u neke druge boje, dok se u nekim krajevima zadržala i tradicionalna hrana prilikom proslavljanja Vaskrsa - rekla je Miloševićeva.

Farbanje jaja

Nezaobilazni i najprepoznatljivi običaj povezan sa Vaskrsom je bojenje jaja. Jaja koja se tradicionalno iznose na vaskršnju trpezu po pravilu su crvene boje i za to postoji više objašnjenja. Jedno od najčešćih je da se jaja farbaju u spomen na događaj kada je sveta Marija Magdalena Mironosica, Hristova sljedbenica, rimskom imperatoru Tiberiju darovala crveno jaje i pozdravila ga riječima: "Hristos vaskrse". Crvena boja simboliše Spasiteljevu, nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je crvena boja istovremeno i boja vaskrsenja.
Postoje i razna druga tumačenja počevši od onog da je crvena - boja radosti, do onog koje kazuje da su kokoške na dan vaskrsenja počele da nose crvena jaja.

Na jaja se takođe mogu lijepiti manje biljke i specijalne naljepnice. Prvo obojeno jaje ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa i zove se čuvarkuća.

- Još u ranim religijama postojalo je vjerovanje da je jaje simbol života i sigurno da je ono kao takvo uzeto i u praznovanju Vaskrsa. Kako je jaje simbol života, u tom smislu da se iz beživotnog jajeta toplinom kokoške rađa život i pile razbija oklop i izlazi na svjetlost dana, tako i Hristos razbija grob i izlazi iz njega - kaže iguman Danilo.

Šarena jaja najveća su radost djeci i zato se često šaraju voskom ili boje raznim bojama, ali je najučestalija boja vaskršnjeg jajeta crvena.

Slikar Ljubomir Gajić rekao je da se ukrašavanju jaja za Vaskrs najviše djeca obraduju.

- Djeca znače život i produžetak života. Djeca su nasljednici, a jaje je bilo i prethrišćanski simbol života - rekao je Gajić. On naglašava da je crveno jaje simbol radosti i energije, a crvena boja se vezuje i za radost pobjede.

Prema Gajićevim riječima šaranju jaja se pristupa sa pobožnošću i ljubavlju.

- Jaja se šaraju u vrijeme strogog posta, kada se posti samo na vodi. Prilikom šaranja jaja pjevaju se pobožne pjesme među ukućanima i ta radost se produžuje i sve do praznika Vaskrsa - kazao je Gajić.

Istakao je da se u nekim krajevima Srpske jaja šaraju na Veliki petak ili Veliku subotu, a nešto rjeđe na Veliki četvrtak.

Jaje se smatra i univerzalnim simbolom života i plodnosti. Mit o postanku svijeta iz jajeta poznat je kod mnogih starih naroda. Po vjerovanju Indusa, iz gornje polovine ljuske nastalo je nebo, a od donje - zemlja. Jaje je korišteno kao simbol i u prethrišćanskim ritualima, u proljećnim svetkovinama posvećenim Suncu, kao simbol plodnosti i neprestanog obnavljanja prirode. U hrišćanstvu je dobilo potpuno novo značenje. Hristovim vaskrsenjem simbolika je sa obnavljanja prirode okrenuta ka čovjeku i njegovom ponovnom rođenju, kao što je i cijela hrišćanska vjera umjesto paganskog obožavanja prirode okrenuta čovjeku.

Među Srbima postoji bezbroj vjerovanja i običaja u kojima jaje ima važnu ulogu. Ono se stavlja u prvu brazdu prilikom sijanja. Razbija se o rog volu pred oranje. Jaje je odbrana od uroka i grada... Prvo ofarbano jaje, koje je obavezno crveno, čuva se u domu, kraj ikone, do sljedećeg Vaskrsa. Naziva se stražar, stražnik, čuvar ili čuvarkuća, jer se vjeruje da ukućanima čuva zdravlje.

Kada je o vremenu podobnom za farbanje jaja riječ, postoje podijeljena mišljenja. Iako se najčešće može čuti da je običaj da se jaja farbaju na Veliki petak, dan kada je Hristos razapet i koji predstavlja najtužniji dan u godini, neki teolozi insistiraju na tome da se jaja farbaju na Veliku subotu.

Običaji

Vaskršnji običaji su gotovo identični kod svih pravoslavnih naroda. Za razliku od Božića, koji je specifičan za svaki narod ponaosob, praznovanje Vaskrsa od Velikog četvrtka pa sve do nedjelje je vezano za česta bogosluženja i za crkvu.

Vaskrs se slavi tri dana, a prvog dana proslava se odvija u krugu porodice. Vaskršnjem ručku prethodi odlazak u crkvu, gdje se poslije liturgije vjernici pričešćuju poslije višenedjeljnog posta.

Jedan od običaja kod Srba u vezi sa ovim praznikom je da, kada svi ukućani ustanu svečano obučeni, domaćin ispred kućnog praga sa unutrašnje strane položi sjekiru. Domaćica tada iznosi posudu u kojoj su u vinu bili potopljeni komadići uskršnjeg kolača, koprive, drena i biljke zdravac. Domaćin tada staje na sekiru, prekrsti se i pozdravi ukućane sa "Hristos voskrese", na šta ukućani odgovaraju sa "Vaistinu voskrese". Poslije toga domaćin pojede komadić kolača iz posude. Na taj način on se prema narodnom vjerovanju pričestio.

Vaskršnji ručak predstavlja prije svega nagradu za one koji su postili. Vaskršnje jaje je ono čime se treba prvo omrsiti. Jagnjetina je, uz crveno vino, uobičajeno jelo. Običaj je i da se bareno povrće kuvano sa jagnjetinom služi kao prilog, a od vode u kojoj se sve kuvalo napravi čorba.

Sedmica poslije Vaskrsa naziva se Sveta nedjelja, a crkvene pjesme koje se tada pjevaju pune su radosti i veselja.

Pobusani ponedjeljak

Prvi ponedjeljak poslije Vaskrsa zove se Pobusani ponedjeljak. Toga dana, po narodnom vjerovanju i običaju, treba pobusati grobove umrlih srodnika busenjem sa zelenom travom. U nekim krajevima, ovaj dan se obilježava kao i zadušnice. Naime, izlazi se na groblja, pale se svijeće, uređuju grobovi i sveštenik obavlja parastose i pomene za pokoj duša pokojnika. Taj dan se iznose farbana vaskršnja jaja na grob i dijele se sirotinji. Pobusani ponedjeljak je dan posvećen mrtvima.

Veliki post

Pripreme za Vaskrs Crkva započinje Velikim ili Vaskršnjim postom, koji se sastoji od Svete četrdesetnice i Strasne sedmice. Slijedeći primjer Isusa Hrista, koji je i sam bez prekida postio 40 dana u pustinji, Crkva zapovijeda da se posti, ne samo uzdržavanjem od određene hrane, nego i trudom u duhovnom uzrastanju i milosrđu, svih šest sedmica, koliko traje Četrdesetnica, koja se nastavlja još strožim postom Strasne sedmice.

Pravoslavna crkva propisuje čuvanje Velikog posta u cjelini i zapovijeda da se neke sedmice posta posvećuju naročitom strogošću. Posebno je važna posljednja, Strasna sedmica, koja prema tumačenju teologa, predstavlja "ulazak u dane stradanja Isusa Hrista", pa se Crkva oblači u isključivo crne odežde, bez uobičajenih oznaka crkvenog dostojanstva, a bogosluženja su mnogo duža i svečanija od svakodnevnih velikoposnih službi.

Računanje datuma

Datum praznovanja Vaskrsa pomjera se u intervalu od pet sedmica. Najranije može da se slavi 4. aprila/22. marta, a najkasnije 8. maja/25. aprila, pri čemu se u pravoslavnoj tradiciji smatra neprihvatljivim da se Vaskrs praznuje prije jevrejske Pashe. U 21. vijeku pravoslavci će Vaskrs slaviti 4. aprila samo jednom 2010. i to istog dana kad i ostali hrišćani, dok će najkasniji datum, 8. maj, imati samo 2078. godine.

Todorova subota

U subotu prve sedmice Časnog posta pada praznik svetog velikomučenika Teodora Tirona. Toga dana se u pravoslavnim domovima kuva žito kao za slavu. Tako se slavi uspomena na jedan događaj iz prvih vijekova hrišćanstva. Naime, u vrijeme rimskog cara Julijana Apostate 362. godine, kada je bilo gonjenje hrišćana kao u vrijeme Nerona, naredi ovaj car da se sve namirnice po carigradskim pijacama i radnjama popršću krvlju od žrtvenih životinja, da bi se hrišćani oskrnavili i ne bi mogli da se pričeste. Međutim, sveti Teodor Tiron javi arhiepiskopu carigradskom Evdoksiju da hrišćani Carigrada ne kupuju ništa od namirnica, nego da u svojim domovima te nedjelje kuvaju pšenično žito i miješaju sa medom i to uzimaju umjesto hrane. Hrišćani tako i urade, i dostojni se pričeste u nedjelju pravoslavlja. Kao uspomenu na taj događaj, u ovaj dan, domaćice kuvaju žito kao za slavu i služe svoje ukućane i goste koji toga dana dođu u kuću.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.