Putovanja u gradove iz snova

Aleksandra Diklić
Putovanja u gradove iz snova

Za pet proteklih godina, Beograđanin Miroslav Golubović je prošao četiri kontinenta, 30 država, 140 gradova… I potrošio samo 7.500 hiljada evra, koliko bi ga koštalo dve nedelje turističkog aranžmana s provodom na nekoj od mondenskih egzotičnih destinacija ili kupovina jeftinijeg "četvorotočkaša" u rodnom gradu.

Ovom trubaču, apsolventu beogradske Muzičke akademije, koji za "Glas Srpske" objašnjava da putuje "za svoju dušu", nedavno je pošlo za rukom da obiđe Indiju, Egipat, Bliski istok i Tursku za 1.550 evra. Da je išao posredstvom turističke agencije, 13 dana u takozvanom "zlatnom krugu", Nju Delhi - Agra - Yajpur, platio bi 50 evra skuplje nego što ga je koštala cela dvomesečna azijsko-afrička tura u sopstvenoj režiji.

Svojim rekordima može da doda i prošlogodišnje krstarenje Amerikom, od istočne do zapadne obale dugo 28.000 kilometara, prilikom kojeg je video deset država, 24 grada i za dva meseca potrošio 1.950 evra. Bilo bi i jeftinije da mu gotovo polovina tog novca nije otišla na put preko okeana i prevoz kojim je krstario najmoćnijom državom sveta.

Od kada je krenuo po svetu, Miroslav je koristio je sva prevozna sredstva, da bi svoja putovanja učinio što jeftinijim.

Svoju priču, za naš list, počinje s najmlađim danima života, kada je samo maštao o odlasku u udaljene krajeve planete. Rođen u godini smrti maršala Tita, kada je sve krenulo nizbrdo, a stasavao devedesetih koje su donele ratove, sankcije i siromaštvo, svoj san je ostvario kao student.

- Mladi na zapadu putuju svetom sa 18 ili 19 godina, ali kod nas mogućnosti za to nije bilo - objašnjava Miroslav i kao podsticaj onima koji se još nisu upustili u svetsku avanturu poručuje da nikad nije kasno.

Odličan primer su dvojica Amerikanaca, starijih od 80, koje je upoznao u jednom španskom hostelu.

Ovaj mladić je prvi put prešao granice svoje zemlje u 15. godini, kada je kao član Filharmonije mladih "Boris Pašćan" putovao za Delfe u Grčkoj, pa tri godine kasnije u Ulme. Definitivno je odlučio da upozna planetu i 2003. godine krenuo sa skromnim buyetom i devizom "videti što više, a platiti što manje". U tome je imao veliku pomoć Interneta, koji nudi gomilu informacija, pa je popularnim "Interrejlom", tada za 237 evra (danas 399 evra), krenuo na šinama u osvajanje Evrope.

- Da bi put malo koštao, važan je dobar plan bar nekoliko meseci pre nego što krenete, a najveća pomoć su razni sajtovi koji nude povoljne cene prevoza i smeštaja - priča Miroslav i ističe da je važno kartu rezervisati i 90 dana ranije, zato što je cena znatno niža od uobičajene.

Smeštaj je takođe našao i rezervisao mejlom, jer tako u solidnom hostelu u Evropi košta 12 evra, a u hotelu se može naći i za manje od 50, dok u potrazi za noćenjem kada se stigne u željeni grad, prolazite duplo skuplje i cepate cipele, kružeći od recepcije do recepcije.

Te prve godine je obišao Nemačku, Francusku, Španiju, Monako, Italiju i Austriju, i sve ga je, sa plaćanjem ne baš jeftinih karata za razgledanje znamenitosti i poklon-suvenirima, koštalo tek nešto više od 1.000 evra.

- Želeo sam da obiđem što više muzeja u gradovima kroz koje prolazim, ali su, recimo, u Parizu, pojedinačne karte bile paprene. Nisam se predao, već pokušao da prođem jeftinije i saznao da na železničkoj stanici mogu da kupim petodnevnu kartu za 50 muzeja, tako da me ulaz u jedan košta tek nešto više od evra. Pojeftinio sam i svoj prevoz metroom pošto sam, na staničnom šalteru, kupio paket od deset karata po ceni kojom bih se prevezao samo dva puta - otkriva naš sagovornik svoje načine štednje.

On kaže da se jednomesečna evropska tura može svesti i na 900 evra, samo ako se dobro iskalkuliše.

Naš sagovornik je kao već iskusan putnik 2004. prošao zemlje Beneluksa i srednju Evropu, da bi naredne godine za 37 dana video Švedsku, Dansku, Češku, Poljsku… Ukupno sedam država, 25 gradova i više dnevnih izleta u malena znamenita mesta.

Onda se 2006. odlučio za Sunce i more i 20 dana Grčke, obilazeći Atinu, solunsku regiju i tri mondenska ostrva. To ga je koštalo nešto više od 300 evra, koliko košta 12-dnevni turistički aranžman u hotelu.

U zemlju maslina uputio se popularnim "Balkan fleksiplasom", jer je cena tog voza mnogo povoljnija. Povratna karta, recimo, do bliskoistočnih zemalja i nazad košta samo 80 evra, ali je važno da se u jednom pravcu iskoristi tokom pet uzastopnih dana u mesecu.   

Ipak, u petonedeljni obilazak Indije, sa još tri sedmice po arapskim državama, naš sagovornik je krenuo avionom.

Vozom je prošao Indijom, zemljom sa 1,2 milijarde stanovnika, površine četiri puta manje od SAD. Opisuje je kao čudesnu, sa kulturom i civilizacijom "ni na istoku ni na zapadu", i kaže da je obavezno treba videti.

Prošle godine zaputio se modernim, gigantskim zdanjima Sjedinjenih Američkih Država. 

Od Beograda do Njujorka put ga je koštao 495 evra, a da bi pojeftinio najskuplju stavku zvanu prevoz, raspitivao se i na licu mesta otkrio ono što nisu znali ni mnogi Amerikanci: da nacionalni avioprevoznik daje veliki popust na karte između susednih gradova, isključivo ako se kupe nedelju dana ranije. Tako se avionom vozio od San Dijega do Las Vegasa za 59 dolara, a da je pošao autobusom, platio bi samo deset dolara manje i putovao devet sati više.

Za jeftinije od najjeftinijeg boravka u inostranstvu našim čitaocima preporučuje sajt "Couchsurfing" ili u prevodu na naš jezik "surfovanje po krevetu". Ta organizacija okuplja ljubitelje putovanja koji jedni drugima odlaze u goste. Miroslav je tako prošao sjevernoamerički kontinent, a ugostio u Beogradu jednog Rusa, pa Holanđanina.

- U svetu je trend da ne idete u turističku agenciju po aranžman, već da sami kreirate svoja putovanja. Tako je jeftinije, ostajete duže i birate turu - kaže.

Dva života

Golubović nam otkriva da je u razgovoru sa ljudima koji žive u velikim državama shvatio zašto imaju drugačiji odnos prema putovanjima od Evropljana kao definitivno najvećih svetskih putnika. 

- Mnogi Amerikanci, Rusi, Indijci, pričali su mi da nigde ne idu van svojih granica, jer su im, kako su mi rekli, potrebna dva ljudska života da bi obišli svoju zemlju - priča on.

Najljepše u Srbiji  

Posle svih putovanja, ako ga pitate, Miroslav kaže da bi on, ipak, najradije živeo u Srbiji. Ukoliko bi baš morao da izabere neku državu za svoje stanište, sigurno ne bi napustio Evropu.

- Verovatno bi onda šest meseci živeo u Ženevi, a onih drugih šest u Barseloni - kaže Golubović. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana