Prskanje, žarenje i kupanje
URANKOM i kupanjem u rijeci Sani prijedorski Romi juče su počeli tradicionalnu proslavu Đurđevdana. Njih dvadesetak je u koloni motora i automobila okićenih cvijećem u šest sati ujutro krenulo ispred romskog naselja u Rudničkoj ulici prema obali Sane, kako bi obavili obredno đurđevdansko kupanje, i na taj način, po narodnom vjerovanju, sa sebe sprali grijehe.
Temperatura od desetak stepeni Celzijusa i još hladnija voda nisu spriječili one najhrabrije da se skinu i zarone u Sanu. Među njima bio je i Dejan Mašić, koji, kako kaže, ne propušta nijedno đurđevdansko kupanje.
- Ovo je naš običaj koji želimo sačuvati. Ne znam koliko ovako nešto praktikuju naši sunarodnici u drugim mjestima, ali mi u Prijedoru Đurđevdanu i njegovim običajima pridajemo mnogo pažnje - kaže Mašić, dodajući da Romi na Đurđevdan ustaju ujutro u četiri sata kako bi, oni oženjeni, prvo obavili ljubavni čin sa ženom, a onda založili vatru na kojoj se peče jagnje ili prase.
- Slijedi odlazak na kupanje, a po povratku nastavlja se sa spremanjem đurđevdanskog ručka, koji mora biti bogat. U ovom našem naselju pečemo nekoliko jagnjadi i prasadi, a slavićemo zajednički ispod šatora uz muziku uživo - kaže Mašić.
Na kupanju ove godine nije bilo mnogo žena. Voda im je bila poprilično hladna, pa su za svaki slučaj sa obale zahvatile vode za umivanje.
Osmogodišnji Kristijan Mašić bio je najmlađi koji je ušao u vodu, doduše samo do koljena.
- Na Sanu sam došao sa tatom, jer mi se ovaj običaj dopada - kazao je
Kristijan.
I Hašimu Šaćiriju đurđevdansko kupanje je veliki doživljaj. Kupanje u Sani bilo mu je, kaže, od duple koristi.
- Ušao sam u vodu da sa sebe saperem grijehe koji su se nakupili, a onda plivajući naiđem na komad lima i odbačeni lavor. Pošto živim od sakupljanja sekundarnih sirovina, od pronađenog lima nešto ću sitno zaraditi - veli Šaćiri.
Zanimljive narodne đurđevdanske obrede, za koje kažu da potiču od paganskih vremena, imaju i potkozarski Srbi. Još uvijek se u jednom broju potkozarskih sela mještani okupljaju oko vodenica na takozvanu omaju.
Tako se i ove godine desetak mještana sela Gornji Garevci i Božići okupilo kod vodenice na potoku Tociljuša, kako bi zahvatili vode ispod vodeničkog točka.
- U ovu vodu stavlja se poljsko cvijeće i ona služi za umivanje na Đurđevdan. Takođe, običaj je da se okupljeni oko vodenice pršću vodom i žare koprivom, radi dobrog zdravlja - priča nam Sreto Ritan iz sela Gornji Garevci.
Takođe, običaj je da se od ljeskovih grana napravi krst koji se baca u vodu, zajedno sa vijencima napravljenim od vrbovih grana.
- Ljeskove krstove zabadamo i u polja kako bi žito dobro rodilo, dok se bukovim ili grabovim granam kite kuće - objašnjava Ritan
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
