Praznik radosti, mira i praštanja

Na taj dan skidaju se dveri u crkvi na oltaru, čime se želi da se pokaže da je Isus vaskrsenjem svojim pobijedio smrt i otvorio rajska vrata.

Najveći hrišćanski praznik

Vaskrs je najveći hrišćanski praznik jer je toga dana Gospod Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih, pobijedio smrt i svim ljudima od Adama i Eve do posljednjeg čovjeka na zemlji darovao vječni život. Vaskrs spada u pokretne praznike, i praznuje se poslije jevrejske Pashe, u prvu nedjelju poslije punog mjeseca koji pada na sam dan proljećne ravnodnevice, ili neposredno poslije nje, nikada prije te ravnodnevnice. Vaskrs najranije može da padne 4. aprila, a najkasnije 8. maja po novom kalendaru.
Za Vaskrs su vezani lijepi običaji u našem narodu. Ove godine Vaskrs se proslavlja 24. aprila, a toga će dana Uskrs proslaviti i katolički vjernici.

Cvijeti, praznik djece

Veliki vaskršnji praznici počinju na praznik Cvijeti koji uvijek pada u šestu sedmicu Časnog posta i posvećen je uspomeni na vaskrsenje četvorodnevnog Lazara i na ulazak Hristov u Jerusalim, gdje su ga djeca svečano dočekala i pozdravila. Tada se u pravoslavnim hramovima u popodnevnim časovima služi večernje bogosluženje, i u crkvu se unose mladi vrbovi lastari, tek olistali. Pošto se vrba osvešta, sveštenik narodu dijeli grančice i zatim se vrši trokratni ophod oko hrama sa crkvenim barjacima, ripidama i čiracima. Narod obilazi oko hrama uz pjevanje tropara Lazareve subote. Ovaj praznik je isključivo praznik djece. Na taj dan majke svečano obuku svoju djecu, pa čak i onu najmanju, od nekoliko mjeseci i donose ih u crkvu, gdje im kupuju zvončiće vezane na trobojku i stavljaju oko vrata. Djeca se raduju, trče po porti i učestvuju u ophodu oko crkve. Mlade vrbove grančice se odnose kućama i stavljaju pored ikone i kandila.

Veliki četvrtak i petak

Posljednja nedjelja Vaskršnjeg posta zove se još i Strasna sedmica i u njoj se obilježava uspomena na izdaju, hapšenje i stradanje Gospoda Isusa Hrista. Te se sedmice u pravoslavnim hramovima obavljaju posebna bogosluženja, i poželjno je da vjernici u njima redovno učestvuju.

U toj su sedmici najvažniji praznici Veliki četvrtak i Veliki petak. Na Veliki četvrtak služi se liturgija svetog Vasilija Velikog, i toga dana je Gospod ustanovio svetu tajnu pričešća, zato je dobro da se tog dana pričestimo. Na taj dan uveče, čita se 12 jevanđelja o stradanju Hristovom, i dok se čitaju jevanđelja narod u crkvi kleči.

Na Veliki petak, kada se slavi uspomena na Hristovo raspeće, u pravoslavnim hramovima, popodne se iznosi plaštanica, koju vjernici cjelivaju i sve do Vaskrsa. Plaštanica se postavlja na posebno ukrašen sto odnosno grob Hristov, ispred oltara. U nekim našim krajevima, običaj je da se vjernici poslije cjelivanja plaštanice, provlače ispod stola na koji je položena plaštanica. Po narodnom vjerovanju, prilikom provlačenja, treba se pomoliti Bogu i zamisliti neku lijepu želju i ta želja će biti ispunjena. U ovoj sedmici crkva zapovijeda najstroži post bez ribe i ulja. Na Veliki petak poželjno je ništa ne jesti sve do iznošenja Plaštanice.

Farbanje vaskršnjih jaja

U cijelom hrišćanskom svijetu, pa i kod Srba, za ovaj praznik je vezan običaj darivanja jajima. Jaje je simbol obnavljanja prirode i života. I kao što badnjak goreći na ognjištu daje posebnu čar božićnoj noći, tako isto vaskršnje crveno jaje znači radost i za one koji ga daju i koji ga primaju.

Vrijedna domaćica, po ustaljenoj tradiciji, vaskršnja jaja boji na Veliki petak, u dan kada se, inače, ništa drugo ne radi, već su sve naše misli upućene na strašni događaj Hristovog nevinog stradanja i poniženja, od ljudi, na Golgoti i Jerusalimu. Domaćica se najprije prekrsti i pomoli Bogu, zatim u sud sa vodom, u kome će kuvati i farbati jaja, dodaje malo osveštane vodice koja je osveštana u toku vaskršnjeg posta. Na šporetu vri voda sa bojom, domaćica u nju spušta jaja, pazeći da ravnomjerno budu obojena, a djeca obigravaju oko majke, i broje svježe ofarbana jaja, čiji broj raste svakoga časa. Prvo obojeno jaje, ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa i zove se "čuvarkuća".

Prije farbanja jaja se mogu "šarati". Sa rastopljenim voskom i perom za pisanje, ili nečim sličnim, na jaje se nanosi topljeni vosak. Najprije se pero zagrije na plamenu svijeće, pa se onako vruće umače u vosak, a potom se voskom po jajetu piše i crta. Na jajetu se obično piše H.V. i V.V. (Hristos vaskrse i Vaistinu vaskrse), crtaju se krstići, cvjetići i druge figurice. U novije vrijeme, izrađuju se specijalne naljepnice od papira ili plastike i one se mogu lepiti na jaja.

Iguman manastira Žitomislić Danilo Pavlović kaže da Vaskrs nije kao Božićni praznik pun dodatnih običaja, osim onih koji izviru iz crkve i crkvenog bogosluženja.

- Božić i Vaskrs su najpoznatiji praznici u čitavom svijetu. Bojenje jaja je osnovno obilježje Vaskrsa - rekao je Pavlović.

On je naglasio da su se ranije jaja uglavnom bojila u crvenu boju koja simbolizuje krv, dok su danas prisutne razne tehnike crtanja i šaranja jaja. Prema njegovim riječima postoje razne priče i legende za nastanak bojenja jaja.

- Jaje je simbol života i u drugim religijama. Jaje rađa novi život, odnosno iz nečega mrtvog rađa se živo biće - rekao je iguman Danilo.  

Simbolika farbanja jaja

Jaja se farbaju u spomen na događaj kada je sveta Marija Magdalina Mironosica (djevojka koja je sa Presvetom Bogorodicom, neprekidno bila uz Hrista u toku njegovog golgotskog stradanja, i kojoj se Hristos prvoj javio po vaskrsenju), putovala u Rim da propovijeda jevanđelje, i posjetila cara Tiberija. Tada mu je, u znak pažnje, kao novogodišnji poklon, predala crveno jaje, i pozdravila ga riječima: "Hristos vaskrse".

Crvena boja simboliše Spasiteljevu, nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je crvena boja istovremeno i boja vaskrsenja. Jer vaskrsenja nema bez stradanja i smrti. To je, dakle, prvenstveno boja hrišćana i crkve, bez obzira na to što su neki pojedinci i pokreti kroz istoriju pokušavali da ovu boju prisvoje i kompromituju.

Vaskršnje slavlje

Kada svane dan Vaskrsenja Hristova, sa svih tornjeva pravoslavnih hramova, dugo, zvone sva zvona, i javljaju dolazak velikog praznika. Domaćin sa svojom čeljadi odlazi u crkvu na svetu vaskršnju službu. Poslije službe, narod se međusobno pozdravlja riječima: "Hristos vaskrse!" i "Vaistinu vaskrse!" Taj pozdrav traje sve do Spasovdana.

Kada se dođe iz crkve kući, svi se ukućani međusobno pozdravljaju vaskršnjim pozdravom i ljube. Domaćin onda pali svijeću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane koji stoje na molitvi, predaje nekom mlađem kadionicu i ovaj kadi cijelu kuću. Ako se ne zna vaskršnji tropar, naglas se čita "Oče naš" i druge molitve koje se znaju napamet, ili se čitaju iz molitvenika. Poslije zajedničke molitve, ponovo, jedni drugima čestitaju Vaskrs i sjedaju za svečano postavljenu trpezu.

Na stolu obavezno mora da stoji ukrašena činija sa ofarbanim jajima. Domaćin prvi uzima jedno jaje, a za njim svi ukućani. Tada nastane veselje i takmičenje kako bi se vidjelo čije je jaje najjače. To predstavlja veliku radost za djecu. Prilikom tucanja izgovara se, takođe "Hristos vaskrse" i "Vaistinu vaskrse". Na Vaskrs se prvo jede kuvano vaskršnje jaje, a onda ostalo jelo. Toga dana, ako gost dođe u kuću, prvo se daruje farbanim jajetom, pa se onda poslužuje ostalim ponudama.

Vaskršnja trpeza može biti tradicionalno postavljena. Postoje tradicionalna jela za svaki praznik, a za ovaj najradosniji se priprema jagnjetina na različite načine a koja ima i simbolično značenje. Pored jagnjetine, na prazničnoj trpezi neizbježna je topla i mirisna pogača - pletenica te vaskršnja torta sa čokoladnim jajima.

Vaskrs se slavi tri dana, a prvog dana proslava se odvija u krugu porodice. Jedan od običaja kod Srba je da, kad svi ukućani ustanu svečano obučeni, domaćin ispred kućnog praga sa unutrašnje strane položi sjekiru. Domaćica potom iznosi posudu u kojoj su u vinu bili potopljeni komadići vaskršnjeg kolača, koprive, drena i biljke zdravac. Domaćin staje na sjekiru, prekrsti se i pozdravi ukućane sa "Hristos vaskrse" na šta ukućani odgovaraju sa "Vaistinu vaskrse". Poslije toga domaćin pojede komadić kolača iz posude, i on se na taj način prema narodnom vjerovanju pričestio.

Poruka Vaskrsa

Vjerski analitičar iz Beograda Živica Tucić kaže da su običaji Vaskrsa različiti od mjesta do mjesta.

- Običaji ulaze u "folklor". Bitan je sadržaj, poruka koja je hrišćanima data vaskrsenjem Hristovim. Mnogim stanovnicima ta poruka uopšte nije poznata - kazao je Tucić.

Tucić dodaje da se običaji tokom vremena mijenjaju.

- Nekada je priprema za praznik, iako je nekima delovala kao "običaj", bila neizostavna. Sada se insistira na ispunjavanju formalnosti - kazao je Tucić i dodao da tokom Velike nedelje treba da budemo saputnici Hristovi, da sa njim doživljavamo poslednje Njegove dane.

Tucić kaže da je u današnje vrijeme "kriza vjere" u krizi i čovjekova slika i doživljaj Boga.

- Pojedinac iz vere uzima ono što želi, sve se relativizuje. Upoznavanje vere, pitanje Biblije, razmišljanje o tome, diskutovanje - sve to je malo prisutno. Nema vere bez njenog dobrog poznavanja - kazao je Tucić.

Naglašava da je Vaskrs centralni praznik u čijoj veličanstvenosti imamo svi pravo da učestvujemo.

Pobusani ponedjeljak

Prvi ponedjeljak poslije Vaskrsa zove se Pobusani ponedjeljak. Toga dana, prema narodnom vjerovanju i običaju, treba pobusati grobove umrlih srodnika busenjem sa zelenom travom. U nekim krajevima, ovaj dan se obilježava kao i zadušnice. Naime, izlazi se na groblja, pale se svijeće, uređuju grobovi i sveštenik drži parastose i pomene za pokoj duša pokojnika. Taj dan se iznose farbana vaskršnja jaja na grob, i dijele sirotinji.

Spasovdan

Četrdeset dana poslije Vaskrsa, odnosno šestog četvrtka poslije Velikog četvrtka slavi se Vaznesenje Gospodnje, dan kada se Hrist još jednom javio svojim učenicima, još jednom ih poučio šta da čine, blagoslovio ih i na očigled svih njih, uznio se u nebo. Praznik se još zove i Spasovdan jer se tog dana završila Hristova uloga spasenja ljudi koja je bila vezana za njegov boravak na zemlji.

Duhovi

Pedeseti dan poslije vaskrsenja Hristos, po već datom obećanju, šalje Svetog duha na svoje apostole i učenike. Zbog toga se sa trodnevnom proslavom ovog velikog praznika, Silaska Svetog duha na apostole, poznatijeg kao Duhovi, počinje pedesetog dana poslije Vaskrsa (odatle porijeklo još jednog od naziva, Pedesetica) odnosno, desetog dana poslije Spasovdana i s njegovim završetkom se i završava dugi niz vaskršnjih praznika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.