Praznik rada na krovu fabrike

Ovo su samo neke od "crnih" brojki koje pune stranice britanske štampe posljednjih nekoliko sedmica. Stopa nezaposlenosti u Ujedinjenom Kraljevstvu nije bila veća od 1997. godine; u posljednjem tromjesečju skočila je na 6,7 procenata. Tako je broj ljudi koji imaju pravo na naknadu za nezaposlene dostigao cifru 2,1 milion. Stopa nezaposlenosti od 6,7 procenata veća je za 0,6 procenata od prethodnog tromjesečja i 1,5 procenata u odnosu na proteklu godinu, navodi se u saopštenju Nacionalnog statističkog zavoda. Tako je broj nezaposlenih, koji je povećan za 177 hiljada tokom tromjesečja i 486 hiljada tokom godine, dostigao cifru od 2,1 miliona.

Prema nekim analitičarima na vrhuncu krize u Velikoj Britaniji bez posla će ostati 3,3 miliona ljudi (stopa od 10,5 procenata).

Dobar pokazatelj krize je i broj odobrenih hipoteka za kupce kuća koji je tokom marta pao za sedam procenata, iako čovjeku koji je ostao bez posla ovo ništa neće značiti. Ipak, porast nezaposlenosti, odnosno strah ljudi da ne izgube svoje radno mjesto dovešće do pada potrošnje tokom ljeta, što će staviti Veliku Britaniju pred nove ekonomske probleme.

Osim toga, porast broja zaposlenih u javnom sektoru u posljednjih nekoliko mjeseci posebno treba da zabrine vladu: sve manji broj radnika u privatnom sektoru nastavlja da izdržava budžetske korisnike kroz poreze koji stalno rastu.

Otpušteni radnici prepušteni su sami sebi i spontanom samoorganizovanju. Prošli mjesec proizvođač rezervnih auto-dijelova "Visenton" otpustio je 560 radnika u pogonima u Enfildu, Bejsildonu i Belfastu. Kompanija je pozvala otpušteno osoblje da sutradan dođe u radne prostore i podigne svoje stvari. Radnici su ih poslušali i do danas ostali tamo. Nakon izdatog sudskog naloga za deložaciju, radnici u Bejsildonu i Enfildu su se ulogorili ispred glavnih kapija, dok su oni iz Belfasta ostali na krovu: rekli da neće da se pomjere ni pedalj dok ne dobiju odgovarajuću otpremninu. Slične radničke "okupacije" proširile su se kroz cijelu Veliku Britaniju. Otpušteni radnici kompanije "Prisme Packaging" iz Dandija sedam nedjelja proveli su u kancelariji svog poslodavca. Sedam sedmica trajala je radnička okupacija i u "Waterford visitor center" u irskom Kilberiju, koja je okončana u martu nakon postignutog dogovora prema kojem će poslodavac stalno zadržati 110 radnika i do 50 honoraraca.

Mnogo sindikalnih lidera vjeruje da ako uspije "okupacija" "Vinsteona", da će to ohrabriti mnoge da krenu sličnim putem.

Krajem januara, radnici iz rafinerija ulja protestovali su protiv dovođenja stranih radnika iz straha za svoja radna mjesta. Slično se dogodilo krajem marta kada su se pobunili nezaposleni građevinci.

- Bilo je mnogo protesta tokom ove godine i to je vjerovatno reakcija na osjećaj opšte nesigurnosti i poziv vladi da se uhvati u koštac sa problemima – rekao je Ciaran Naindoo, iz sindikata "Unite", koji 16. maja u Birmingemu organizuje demonstracije pod nazivom "March for Jobs", gdje se očekuju hiljade radnika iz nekoliko kompanija uključujući i "Jaguar Land Rover".

Otpuštanje radnika u Velikoj Britaniji će se, svakako, nastaviti ne zbog loše politike vlasti u sprovođenju mjera za ublažavanje posljedica krize, jer ona nije tu svemoćna. Ipak, ona može omogućiti radniku da kroz socijalni program zadrži, ako ništa drugo, svoje dostojanstvo. Do tada će otpušteni radnici "Vinsteona" u Belfastu ostati na krovu fabrike i tamo sa gorčinom proslaviti Praznik rada.

Britanski rudari

Počevši od sedamdesetih godina u većini evropskih zemalja počeo je da se smanjuje broj radnika organizovanih u sindikate; razlozi su različiti. Smanjen je broj manuelnih radnika, a sindikati teže organizuju one koji rade u uslužnim djelatnostima; izvjesne industrije s ratobornom tradicijom (na primjer, rudarstvo) pretrpjele su više od drugih; britanski rudari su na svoj užas shvatili da štrajkovi nemaju smisla u vrijeme kad se okna zatvaraju jer više nisu isplativa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.