Postoji li lojalnost u fudbalu?

Još od 1893. godine kada je osnovan najstariji tamošnji fudbalski klub Đenova postoji neraskidiva veza cijelih porodica sa “bubamarom” i sa velikom strašću navijači idu na stadione. Za Italijane je to stvar odgoja, a u svih 20 regija koliko ima ova evropska zemlja lokalni klubovi stvar su ponosa. Ipak, ono što ih razlikuje od većine ostalih sportskih sredina jesu njihovi igrači, odnosno legende koje svoju karijeru nerijetko završe tamo gdje su i započeli.

U svakoj regiji postojali su fudbaleri koji su ostavili neizbrisiv trag, čije ime ima oreol božanstva. I manje je važno je li Sicilija ili Lombardija, Kalabrija ili Ligurija, mnogi dječaci se poistovjećuju sa legendarnim fudbalerima. Tako je i na Sardiniji, gdje je najbolji golgeter Italije svih vremena Luiđi Riva postao legenda Kaljarija, iako je karijeru započeo u lokalnom Lenjanu, ali je pokazao put lojalnosti, jer nikad nije prešao u “veliki” klub, a mogao je.

Nekoliko je primjera onih koji grb kluba nikad nisu mijenjali. Maestralni defanzivci Franko Barezi i Paolo Maldini i “princ Rima” Frančesko Toti, prije svih, ostali su vjerni do kraja karijere.

A kako je bilo igrati u Italiji i šta za Italijane predstavlja fudbal ispričao je za “Glas Srpske” štoper dobojske Sloge Milan Milanović, koji je u svom debiju za Palermo čuvao Antonija di Natalea, a igrao je i protiv brojnih drugih velikih zvijezda poput Đorđa Kjelinija, Andree Pirla i Đanluiđija Bufona.  

- Italijani i fudbal su usko povezani, to je velika ljubav ljudi prema klubovima, generalno prema fudbalu. Svaki klub ima svoju legendu koja je ostavila neizbrisiv trag i koja nije htela da menja sredinu iako je mogla da igra u evropskim velikanima. Međutim, tu ljubav nikakav novac nije mogao da prekine i zato ih ljudi tamo još više cene i vole i ostali su ikone tih klubova i dan-danas. Imao sam sreću da igram sa Fabrisiom  Mikolijem koji je legenda Palerma, igrao sam  protiv legende Bolonje Marka di Vaja, protiv Alesandra del Pjera i ti momenti su nezaboravni - kazao je Milanović.

Italijanski fudbal sa kraja 20. i početka 21. vijeka imao je poseban šmek, a dale su ga upravo legende koji su svoju vjernost pokazali pa makar i po cijenu ispadanja u seriju B.

Sportski novinar David Pavlović naglašava za “Glas” kako je velika stvar da igrač ostane u jednom klubu cijelu karijeru, jer na taj način postaje idol i legenda te primjer odanosti u tom klubu, ligi i fudbalu. 

- Mlađi mogu mnogo naučiti od njih. Takvih je malo bilo prije, a sada ih je još manje. Fudbal je biznis, tržište, klub je firma, firma sebi traži bolje radnike, radnici bolje firme i uslove. Igrači idu za novcem. Čak i da ostanu u jednom klubu do kraja karijere, odigraće još jednu sezonu negdje zbog novca, kojeg nije nikada dosta - kazao je Pavlović.

Da jedan igrač bude vjeran rimskoj “vučici” cijelu karijeru, kao što je to  bio “princ Rima” Frančesko Toti, a da je svjetska klasa to je danas nezamislivo, a još manja je mogućnost da odbije najveće svjetske klubove kao što je madridski Real. Pavlović naglašava da te pojave u svijetu fudbala više nema.

- Danas je to teško, moguće je jedino ako ste neki prosječan igrač ili rezervni golman pa ste cijelu karijeru tu, ali ako govorimo o Italiji, ako ste igrač na cijeni prije ili kasnije dobićete ponudu koja se ne odbija. U nekim drugim ligama imamo primjer poput Tomasa Milera koji je cijelu karijeru u Bajernu, ali kada govorimo o lojalnosti i dalje su primjer igrači iz starije generacije, a pitanje je šta nam donosi otvoreno tržište svih krajeva svijeta i na koji način bi neko želio ostati negdje do kraja karijere - dodao je Pavlović.

Bilo je puno primjera koji su cijeli život proveli u jednom klubu, a onda tek jednu ili dvije sezone odigrali u drugom. Primjer je aktuelni trener Rome Danijele de Rosi, koji je “Olimpiko” zamijenio “La Bombonjerom” igrajući za Boka juniors. Đanluiđi Bufon, iako je potekao u Parmi, postao je legenda Juventusa, jer je sa tim klubom igrao čak i u drugoj ligi. Na kraju je i njega zov novca odveo u Pariz Sen Žermen.

U drugim zemljama mimo Italije, još su rjeđi primjeri igrača koji su cijeli život ostali vjerni jednom klubu. Rajan Gigs u Mančester junajtedu ili Karles Pujol u Barseloni su stoga dobili poseban status u svojim sredinama.

Stadioni

Milan Milanović ističe da stadioni iz devedesetih godina imaju nešto posebno, a navijači u Italiji prave sjajnu atmosferu. 

- Za mene je fantastičan stadion Palerma “Renco Barbera” i tu je atmosfera uvek vruća. Naravno još bih naveo stadione Barija i Napolija, ali i stadion “Đuzepe Meaca” - rekao je Milanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.