Posljednji čuvari Oštrelja
LIDIJA Kulenović i Moamer Kartal već pet-šest godina su jedini stanovnici Oštrelja kod Drvara. Glavna veza sa svijetom im je mobilna telefonija. Mada su na visini od 1.040 metara "hvataju" samo RTRS i HTV1.
Kafanu od koje životare Lidija i Moamer otvorili su prije tri godine. Malo lovačkih trofeja, preslica, torbica, drvenih činija. Bez mermera i mesinga. Jedina im je povlastica što ne plaćaju struju, vodu, komunalije i kiriju. Ne plaćaju jer nemaju, a kuća njihova
Mjestašce, na pola puta između Drvara i Bosanskog Petrovca, poznato iz hidrometeoroloških izvještaja po snježnim smetovima, zajedno sa Lidijom i Moamerom čeka bolje dane.
Lidija je rođena je u Petrovcu. Do rata je živjela u Bihaću.
Početak rata je srećom, sa sestrom i djecom, zatekao u Puli. Odmor od nekoliko dana produžio se na nekoliko godina.
Moamer u Petrovcu ima auto-servis. Prije rata, još 1978. godine na Oštrelju je napravio vikendicu.
- Kad smo došli na Oštrelj kuća se mogla kupiti za nekoliko hiljada marka, a sada ne može ispod dvadeset. Dosadilo nam lutanje, pa odlučili da se negdje skrasimo. Oštrelj se pokazao kao dobra prilika za miran život. Sve bismo lako da je struje - kazuje Lidija kojoj je već dosadilo zujanje agregata.
Žive život od putnika do putnika.
- Prije rata, dok nije bilo autoputa Zagreb - Split, od sile auta pola sata se nije moglo preći preko ceste. Sad nema gužve. Najviše je putnika iz Hrvatske koji putuju za Livno, naših ljudi koji idu za Grahovo, Drvar i dolje prema Kninu. Izjutra svrate upravnici šumarije, poneki "šticar" - nabraja Lidija.
Ranije su pokušavali sa hranom, ali bez frižidera ne ide.
Od predratnih mještana, pet-šest porodica, nema ko da se vrati. Sve su to stari ljudi. Da nije vikendaša, ništa od života. S proljeća na Oštrelj dođu starice Maza, Zagorka i Mileva.
- Obiđemo ih, kad mogu, i one svrate. Dobro njima, a i nama da imamo s kim kafu popiti - govori Lidija.
Moamer zna, ko to ne zna, da je Oštrelj vazdušna banja.
- Prije došla neka žena iz Travnika. Za mjesec dana koliko je ovdje bila popravila krvu sliku da su se poslije doktori čudom čudili. Pitali je kakve je lijekove pila, a ona samo na Oštrelju bila. Za koji dan ponovo dolazi!
Moamer i dalje vjeruje u bolje sutra, veli:
- Šta je tu je! Da se čovjek ne nada boljem, ne bi ni živo. Samo da se nađe ko pametan i uloži ovdje. Od donacija nema vajde. Kuma donijela - kuma pojela!
Trinaest godina poslije rata Oštrelj i dalje djeluje sablasno. Tabla "Na prodaju" odavno je postavljena na najpoznatiji objekat na Oštrelju, čuvenu birtiju "Kod Kove".
Posljednje dvije godine više kiši nego sniježi. Globalno zatopljavanje stiglo i na prošlih zima snijegom okovani Oštrelj.
Zato i meteorolozi počeli zaobilaziti Oštrelj.
Milina i Titina "Proleterka"
Titov voz "Proleterka" parkiran iznad ruševnima motela na Oštrelju na pruzi dugoj pedeset metara. Nema putnika. Nema ni ratnog konduktera Mile Bosnića. Tih desantnih godina Mile je ne znajući da je Tito u vozu ušao sa komandom:
- Karte na pregled!
Tek kad su ga povukli za rukav shvatio je da je prenaglio.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
