Portret Valentina Incka - Iz lagodnog života na težak posao
U Ambasadi Austrije u Ljubljani toga dana bila je proslava. Incko, tada ambasador te zemlje u Sloveniji, upravo je imenovan za novog visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
Vašington, koji je na tom mjestu želio da vidi "strogog Britanca", kapitulirao je: izbor je pao na Valentina Incka, sedmog i vjerovatno posljednjeg visokog predstavnika. Tekli su potoci šampanjca, dok su na Inckov mobilni telefon stizale SMS poruke sa čestitkama. "Habemus papam " ("Imamo papu"), pisalo je u SMS poruci češkog ambasadora u Sarajevu, koji je šaljivo aludirao na izbor poglavara Rimokatoličke crkve; Havijer Solana, prvi čovjek Evropske unije zadužen za spoljnu politiku, poslao je SMS sa jednostavnom porukom: "Mucha suerte " ("Mnogo sreće").
Srećnom podudarnošću, vijest o imenovanju stigla je u Ljubljanu za vrijeme prijema organizovanog u čast Mihaela Špindelegera, ministra spoljnih poslova Austrije, koji je u govoru istakao da je to priznanje za austrijsku diplomatiju, ključnu ulogu Beča na Balkanu i tako dalje.
Ali, svi koji su tog trenutka bili prisutni, pa i sam Incko, bili su bolno svjesni da su odnosi tri etničke zajednice u BiH - Srba, Hrvata i Bošnjaka - u procjepu, i obilježene (vjerovatno lažnim) glasinama o ponovnom naoružavanju, kao i da vlada zla krv između SAD i EU kada je riječ o BiH. Ukratko, da je rukovođenje Kancelarijom visokog predstavnika - čuvara Dejtonskog sporazuma sklepanog 1995. godine, čime je završen rat koji je odnio 100 hiljada života - veoma teško, pa gotovo i nemoguće.
Prema riječima Pola Lendvaja, eksperta za Balkan, na ovaj način diplomatija se ponaša poput pilota-kamikaza.
Incko je rekao da je prihvatio ovu dužnost "sa velikim zadovoljstvom, ali uz osjećaj velikog bremena". Možemo se zapitati gdje je tu zadovoljstvo. Prije imenovanja, 60-godišnji Incko je lagodno živio u udobnosti i pogodnostima ambasadorskog posla. "On ima nove ideje o tome šta treba učiniti u Bosni, ali ne krase ga ambicije", kaže jedan njegov blizak prijatelj.
Odlazak iz glavnog grada Slovenije za Incka je zasigurno bio tužan. Ljubljana je mirno i oku ugodno mjesto za ovog austrijskog Slovenca, u kojem se osjećao kao kod kuće, kao, uostalom, i njegova supruga, operska diva Bernarda Fink, te njihovo dvoje djece.
Ukoliko se te večeri u Ambasadi Austrije u Ljubljani mogla primijetiti bilo kakva zategnutost odnosa između Austrije i Slovenije, ona je bila blaga, ali i predvidiva, i kao i uvijek ticala se Koruške, austrijske pogranične regije gdje je Incko rođen u obrazovanoj, konzervativnoj porodici austrijskih Slovenaca.
Koruška je bila odskočna daska za okorjelog desničara Jerga Hajdera dok nije poginuo u saobraćajnoj nesreći oktobra prošle godine. Hajder je svoj politički uspjeh u velikoj mjeri dugovao kampanjama usmjerenim protiv slovenačke etničke grupe. Jedna od njih bila je usmjerena na dvojezične natpise. Bjesomučna kampanja pod sloganom "Jedan jezik u Koruškoj!" isprovocirala je Incka, koji nije dozvolio Hajderu da ga oslovljava sa "ti".
Incko se potpuno identifikuje pripadnošću slovenačkoj, uglavnom katoličkoj manjini koja živi u Koruškoj. Svoju kulturnu posebnost ona mnogo duguje oslobođenju 1945. godine i izvršnim odlukama savezničkih snaga. Incko je zato svjestan podudarnosti sa BiH i njegovo porijeklo se pokazalo veoma korisnim tokom priprema za diplomatsku karijeru u regionu.
Incko poznaje dvije generacije političara na Balkanu, a govori i sedam njihovih jezika. Kada kaže da je njegov dolazak u Sarajevo povratak kući, to je više od diplomatske uljudnosti. Godine 1996. bio je prvi austrijski ambasador u tom gradu. Prozori zgrade gdje je bio stan u kojem je u početku živio bili su bez stakla.
Incko je mnogo učinio za Sarajevo, a ono mu je uzvratilo dodjeljivanjem titule počasnog građanina. Ponekad je vikendom odlazio na Bernardine koncerte u Njujork, Milano ili Ženevu, grad u kojem se proslavila kao mecosopran i u kojem su se upoznali 80-ih godina.
Inckov prethodnik, Slovak Miroslav Lajčak, pogriješio je jer je ostao na tom položaju nakon podrivanja njegovog rada, naročito od strane Havijera Solane. Lajčak je otvoreno napao međunarodnu zajednicu zbog njene kapitulacije pred lokalnim političarima, pogotovo Miloradom Dodikom.
Takva je politička svakodnevica u BiH, u kojoj su moćni spoljni igrači SAD, Rusija i Evropska unija - upravo tim redom. Jedini veći uticaj Brisela u Bosni je na osnovu perspektive članstva u EU, međutim, malo je vjerovatno da će se to dogoditi u skorije vrijeme. Međutim, iako je evropski put uobičajen u diplomatskim aktivnostima BiH, on brine neke političke faktore, jer će Srbima biti teže da se jednog dana odvoje, kao što su to učinili, na primjer, Crnogorci. A bošnjački lideri plaše se članstva u EU jednostavno zato jer će ono zacementirati autonomiju Srba u BiH.
SAD mnogo više mare za BiH nego EU. Vašington postaje sve nestrpljiviji zbog pristupa EU Bosni i Hercegovini, koji smatra neozbiljnim.
Što se tiče Evropske unije, ona ima pune ruke posla dokazujući netačnost američkih optužbi za nesposobnost. Među državama-članicama Unije ne postoji saglasnost o tome da li Incko treba da nastavi sa obavljanjem dužnosti nakon što njegov položaj specijalnog predstavnika EU formalno prestaje da važi idućeg februara. Drugi se već laktaju za taj položaj, za koji je još jesenas najavljeno da će biti "ojačan" poslije zatvaranja OHR-a. Do sada Solana nije bio jasan na koji način će biti sprovedeno to jačanje.
Vojnim snagama sigurno ne. Godine 1995. u BiH je bilo 60.000 stranih vojnika. Sada u BiH službuje oko 2.000 nezadovoljnih pripadnika EUFOR-a, koji se dosađuju. Broj vojnika i dalje će se smanjivati, tako da će ih narednih mjeseci biti samo oko 200.
Očekuje se da će Incko biti, ako ne kamikaza, a ono probni pilot u opasnom eksperimentu "meke" primjene sile. Najbolje čemu se može nadati je - meko prizemljenje.
Preveo i pripremio: Milenko Kindl
Biografija
1949. rođen u Klagenfurtu, Austrija
1972. Diplomirao pravo na Univerzitetu u Gracu, kao i na srpskohrvatskim i ruskim studijama
1972-74. Pohađao Diplomatsku akademiju u Beču
1974-80. Zamjenik direktora Programa Ujedinjenih nacija za razvoj Mongolije i Sri Lanke
1982-86. Ataše za kulturu i medije u Ambasadi Austrije u Beogradu
1986-89. Predstavnik Austrije u Ujedinjenim nacijama
1989-90. Zamjenik direktora Odjeljenja za informisanje pri austrijskom Ministarstvu spoljnih poslova
1990-96. Ambasador Austrije u Srbiji
1999-2005. Direktor odjeljenja za Balkan pri austrijskom Ministarstvu spoljnih poslova
2005-09. Ambasador Austrije u Sloveniji
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
