Ponovo na stazi života
DANAS radim sve kućne poslove kao i svaka druga žena, a za mnoge od njih sam mislila da ih nikada više neću moći obavljati jer sam pola godine bila gotovo nepokretna, priča Milijana Sarić iz Čelinca
Milijana nastoji da ispuni svaku želju svojoj trogodišnjoj kćerci Milici.
- Milica je naša dobrica i ona ništa drugo ne traži nego da joj uzvratimo ljubav kojom nas prosto zatrpava - objašnjava Milijana, koja rijetko kada nađe vremena da sjedne i predahne.
Ovakav prizor je čest u svakoj porodici u kojoj ima male djece, ali u ovoj se to smatra velikim praznikom koji se čekao gotovo tri godine.
Donedavno se Milijana borila za život. Mnogo je bilo onih koji su se na razne načine trudili da joj pomognu da se oporavi, ali ni najveći optimisti među njima nisu mogli da pretpostave ovakav rasplet događaja.
- Ma, ja sam vjerovala da će doći ovo vrijeme. Jednostavno, sva moja porodica, muž Predrag, majka, otac, sestra, brat, snaha, muževa porodica, svi moji brojni prijatelji, toliko su mi nastojali pomoći da se ja nisam smjela ni usuditi da odustanem od borbe za život - kroz smijeh priča Milijana u koju se vratila životna svježina i radost.
Nakon poroda, koji je protekao normalno, osjetila je zdravstvene probleme. Trudnoća joj je oslabila imunitet, pa je urođena aritmija srca pogoršala njeno zdravstveno stanje.
- Pred porođaj bila sam ogromna, natečena od nakupljene vode, pa sam ostala u bolnici desetak dana. Nakon petnaestak dana osjetila sam srčane probleme pa sam se javila kardiologu koji je izmjerio 190 otkucaja srca u minutu. Poslije kraćeg liječenja u Banjoj Luci upućena sam u beogradsku bolnicu na Zvezdaru - objašnjava Milijana.
Dvomjesečna terapija dala je kratkoročne rezultate, a onda je osjetila nesnošljive bolove u lijevom koljenu koje je operisala u banjolučkoj bolnici. Nakon dva mjeseca javljaju se bolovi i u desnom koljenu i opet je morala na operacioni sto. Dijagnoza je bila septični artritis, a u koljenima je nađena i bakterija.
- Organizam je slabio, zdravlje se pogoršavalo, pa sam upućena na Vojnomedicinsku akademiju u Beograd. Reumatoidni artritis mi je dijagnosticiran 2006. godine, kada mi je ejekciona frakcija srca iznosila 10 odsto, a normalna je 75 odsto. To znači da je srce koje ima ulogu pumpe gotovo prestalo da izbacuje krv. Tjelesna težina pala mi je na 48 kilograma. Bolovi su bili nesnošljivi pa sam se svakodnevno "hranila" lijekovima. Pala sam u postelju i pola godine nisam mogla da stanem na noge - objašnjava Milijana.
Borba za život njenu porodicu je i finansijski iscrpila. U nekoliko navrata prijatelji su joj skupljali priloge za liječenje. Bila je disciplinovan pacijent, slušala savjete ljekara, ali i lično tražila put kojim će se vratiti na stazu života. Prošle godine u koljena su joj ugrađene totalne proteze.
- Znala sam da prije svega moram podići svoj imunitet. Pored zvanične terapije, koristila sam i biljne preparate, naročito čajeve koje sam nabavljala od domaćih i ruskih travara, a za koje sam čula da bi mi mogli pomoći. Sve sam radila uz savjete sa ljekarima, a naročito dr Aleksandrom Lazarevićem, koji mi je bio dostupan u svako doba dana i noći kad mi je zatrebao. Svakako da dugujem zahvalnost i doktoru Turkoviću u Beogradu, koji mi je ugradio proteze i mnogim drugima - kazuje Milijana.
I onda, valjda osjetivši da je ne može slomiti, bolest je počela polako da posustaje. Kontrola proteza u Beogradu veoma je ohrabrujuća, posljednja izmjerena ejekciona frakcija srca je 50 odsto, a tjelesna težina 65 kilograma.
- Danas sam jako srećna. A kada se samo sjetim da sam bila fizički potpuno nemoćna, samo je u meni bila ostala jaka volja i vjera. Osjećam dobro, a iz dana u dan sve mi je bolje i bolje - priča Milijana iz koje zrači optimizam i zadovoljstvo.
Dok trčkara za Milicom, koju u prve njene dvije i po godine nije mogla ni u naručje uzeti, u njoj se osjeća želja i energija da nadoknadi sve ono što je zbog bolesti propustila. Tvrdi da je tešku bolest pobijedila zahvaljujući podršci i ljubavi ljudi kojima je okružena, dobrim ljekarima i velikim humanistima na koje je nailazila i jakoj ličnoj želji da se vrati u život.
Sama ne bih mogla
- Osjećam se veoma srećnom ženom i zahvaljujem iz dubine duše svima koji su mi pomogli da dobijem svoju najvažniju bitku. Sama ne bih mogla - zaključuje Milijana.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
