Politika postaje nasljedna

S. Tadić, Ž. Dobrić
Politika postaje nasljedna

Mnoge porodice u svijetu godinama i kroz generacije su se bavile politikom i odlučivale o tokovima i smjerovima političkog djelovanja jedne države. Tako su nastajale različite dinastije, poput dinastije Kenedi, koje su po svom angažmanu u politici ostavile veliki trag u istoriji.

U davna vremena logično je bilo da kraljeve, despote, careve i monarhe smjenjuju isključivo sinovi ili članovi uže porodice. Danas to nije moranje, ali nije ni rijetkost da sinovi ili kćeri krenu stopama roditelja političara.

"Porodične veze" u RS

Politika u Republici Srpskoj ne obiluje porodičnom "vladavinom" niti ima mnogo porodica čiji su članovi godinama prisutni u politici. Upućeni kažu da je razlog to što je Republika Srpska "mlada". Ipak, ima i izuzetaka.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Nebojša Radmanović naglasio je da je u njegovoj porodici unazad dvije generacije bila prisutna politika.

- I Radmanovići, ali i sa majčine strane, porodica Nedeljkovići, bili su u vezi sa politikom. Nisu bili u politici do ovog nivoa rukovođenja do kojeg sam ja došao, ali je politika bila prisutna - rekao je Radmanović.

Dodao je da bi njemu bilo teško nekoga savjetovati da li da se bavi politikom ili ne.

Dodaje da politika ima mnogo prednosti, ali i mnogo "gorkih pilula" koje moraju da se progutaju, a kojih nema u drugim oblastima.

Na pitanje da li bi članovima uže i šire porodice savjetovao da se bave politikom predsjedavajući Predsjedništva BiH je odgovorio da do sada to nije radio.

- Nisam mlađima u porodici sugerisao ni da se bave, ali ni da se ne bave politikom. Moglo bi se reći ipak da su moja djeca u mnogome vezana za politiku, po školi koju završavaju i po poslu kojim se bave. Ne znam kako će biti u budućnosti, same će odlučiti - istakao je Radmanović i dodao da njemu roditelji nisu sugerisali da se bavi politikom, ali da se to ipak desilo.

Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nikola Baštinac krenuo je stopama pokojnog oca Nenada, koji je takođe bio poslanik i jedan od osnivača SNSD-a.

- U politiku sam ušao poslije očeve smrti, ali na tu moju odluku imalo je uticaja odrastanje uz političara - rekao je Nikola Baštinac.

Naglašava da je politika porodična tradicija, te da su u politici bili i njegova majka, baka sa očeve strane, a da je i njegova supruga u neki ruku politički aktivna.

- Otac mi je uvijek govorio da je politika loša i da mi nije kasno da njome počnem da se bavim ni poslije pedesete godine. Svoju djecu ne bih savjetovao da im politika bude osnovno zanimanje kao što je meni - rekao je Baštinac. Među rijetkima koji su krenuli očevim stopama je i Igor Crnadak, sin pokojnog Mihajla Crnatka. Mihajlo je bio zamjenik predsjednika Skupštine grada Banjaluka, a na izborima 1998. godine bio je član političke stranke SPAS i Srpske koalicije za RS. Njegov sin Igor član je izvršnog odbora PDP-a, a bio je zamjenik ministra odbrane BiH.

 Otac i sin, pozicija i opozicija

Jedan od najzanimljivijih slučajeva povezanosti članova porodice i politike kod nas su otac i sin Desimir i Saša Živanić iz Prnjavora. Naime, u Skupštini opštine Prnjavor među 31 odbornikom nalaze se i dvojica Živanića, ali to ne bi bilo čudno da jedan nije u poziciji, a drugi u opoziciji.

Takav slučaj ranije nije viđen u parlamentarnoj praksi ove opštine, pa se tako često dešava da o pojedinim odlukama otac i sin glasaju suprotno.

Kućnom tandemu Živanića u skupštinskim klupama ne smetaju zadirkivanja kolega odbornika, a pogotovo činjenica da pripadaju suprotstavljenim stranama. Desimir i Saša žele da pokažu da se može djelovati uspješno i efikasno i sa različitih stranačkih pozicija, za prosperitet naroda koji im je ukazao povjerenje na lokalnim izborima.

- Nikakve politike nema u našim kućnim razgovorima jer je znatno korisnije da pričamo o porodičnom poslu, da usaglašavamo ideje, planiramo nove projekte i gledamo kako da prevaziđemo teškoće - rekao je Saša Živanić.

Izetbegovići i Arnauti

Jedna od najpoznatijih i najuticajnijih političkih porodica u BiH svakako je porodica Izetbegović.

Alija Izetbegović u vrijeme bivše Jugoslavije i komunizma bio je član organizacije Mladi Muslimani i zbog nacionalizma osuđen je na tri godine zatvora. Alija je 1990. godine osnovao Stranku demokratske akcije i bio je prvi bošnjački predstavnik u Predsjedništvu BiH. Takođe, poslije prvih višepartijskih skupštinskih izbora u prijeratnoj BiH 1990. godine Alija Izetbegović izabran je za predsjednika Republike BiH kao predstavnik SDA. Između ostalog, bio je i prvi član Predsjedništva BiH.

Njegov sin Bakir Izetbegović završio je arhitektonski fakultet, a politikom je počeo intenzivno da se bavi tek 1991. godine u stranci koju je osnovao njegov otac. U vrijeme rata Bakir je svome ocu bio lični sekretar, a poslije njegove smrti postepeno se uspinjao i krčio sebi mjesto u političkom životu.

Da za politiku nije presudno to da li vam je to "u genima" ili ne, govori i činjenica da je Bakir Izetbegović u SDA stigao tek do mjesta potpredsjednika stranke, te da nikada nije bio na predsjedničkom mjestu. Iako je 2010. godine bilo govora da će Bakir pobijediti protivkandidata Sulejmana Tihića za predsjedničku poziciju u SDA upravo zbog očevih ranijih zasluga, ipak je izgubio. Međutim, na prošlim izborima izabran je za člana Predsjedništva BiH.

Ipak, kada je riječ o politici i diplomatiji u BiH, ubjedljivo najviše pozicija drži porodica Arnaut. Teško je i pobrojati sve Arnaute koji su na nekoj od funkcija: Boriša je ambasador BiH u Srbiji, a njegov brat Srđan je zamjenik ministra pravde BiH.

Borišina supruga Mirsada je savjetnik u Ambasadi BiH u Vašingtonu. Njihov sin Damir je ambasador BiH u Australiji, a njegova supruga Sanja Bagarić je bila savjetnik u kabinetu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića.

Porodice Kenedi, Buš, Sarkozi...

Pojedini svjetski političari današnjice ili su odrastali uz očeve koji su se bavili politikom ili su ih očevi jednostavno podržavali na njihovom političkom putu.

Tako se politika u američku porodicu Buš uselila još početkom 20 vijeka i tri generacije muškaraca imale su značajnu ulogu u američkom političkom životu. Prvo je Preskot Buš bio republikanski političar da bi zatim njegov sin Džordž Herbert Voker Buš 1989. godine bio inaugurisan za 41. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država i na toj funkciji bio do 1993. godine.

Tako se nastavilo i dalje, pa je idući u generaciji bio Džordž V. Buš, koji je prvo bio guverner Teksasa, da bi od 2001. do 2009. godine obavljao funkciju 43. predsjednika SAD.

Američki listovi su pisali kako je snažan motiv djelovanja posljednjeg predsjednika Buša bio da pokaže da je bolji od oca. Otac je Buša, prema izvorima iz Bijele kuće, gotovo svakodnevno savjetovao preko telefona, posebno o spoljnoj politici. Za mnoge je on ipak najgori američki predsjednik u istoriji.

I sin francuskog predsjednika Nikole Sarkozija, Žan Sarkozi, krenuo je očevim stopama. Mlađi Sarkozi se u ime većinske desnice kandidovao na posljednjim izborima za predstavnika kantona Južni Neji.

- To što je moj otac u politici ne znači da me sprečava da se angažujem u svom gradu. To nije imenovanje već kandidatura - rekao je Sarkozi odbivši optužbe da se način upravljanja njegovog oca sve više pretvara u izbornu monarhiju.

Nikola Sarkozi je povodom kandidature svog sina rekao da se Žan "obično sam snalazi, kao svojevremeno njegov otac".

Među najpoznatijim svjetskim "političkim porodicama" svakako je porodica Gandi, a najpoznatija među njima je Indira Prijadaršini Gandi, kćerka prvog indijskog predsjednika Džavaharlala Nehrua, koja je bila je premijer Indije i jedna od vodećih ličnosti Pokreta nesvrstanih. U politiku je uvukla i svoje sinove. Za vrijeme vladavine često je tražila političke savjete od sina Sandžaja, dok se njen drugi sin, pilot Radživ, distancirao od politike. Poslije bratove pogibije na nagovore drugih postao je savjetnik Indire Gandi. Sandžaj Gandi je poginuo u saobraćajnoj nesreći, a njegova majka i brat su ubijeni. Politikom se bavila i Radživova supruga Sonja Gandi, porijeklom Italijanka.

Ipak, kada je o politici riječ, najpoznatija porodica na svijetu su Kenedijevi.

Ulazak Džona F. Kenedija u Ovalnu kancelariju obilježio je početak političke porodice Kenedi. Njegov otac Džozef Kenedi bio je bogat, ali nije uspio da se progura na političku scenu, zbog čega je mnogo ulagao u svoje sinove i njihove političke karijere čiji potomci su na svojevrstan način na političkoj sceni Amerike i danas. Kenedijevi su najbrojnija politička porodica na svjetskoj sceni, ali su njihov život obilježile brojne tragedije. Džon je ubijen 1963. godine dok je obavljao dužnos predsjednika SAD.

Njegov brat Robert Frensis Bobi Kenedi bio je američki političar i pravnik. Od 1961. je bio u administraciji svog brata na funkciji ministra pravde. Kandidovao se za položaj predsjednika SAD, ali je tokom kampanje 1968. godine poginuo u političkom atentatu.

Edvard Mur Kenedi poznatiji kao Ted Kenedi, bio je američki senator Masačusetsa, izabran prvi put za senatora u novembru 1962. godine. Bio je najmlađi brat Džona Kenedija i Roberta Kenedija. Dvadesetog maja 2008. godine otkriven mu je tumor na mozgu, a umro je 25. avgusta 2009. godine.

Učenje djece politici

Odrastajući djeca prihvataju vrijednosti koje im prezentuju roditelji, a vaspitanjem djece roditelji i te kako mogu da utiču na to da se njihovi potomci opredijele čime će se baviti u budućnosti.

Psiholog i sociolog Aleksandar Milić smatra da se aktiviranje porodice u politici može gledati sa dva aspekta.

- Ako je to forsiranje djece od strane roditelja da se bave politikom po svaku cijenu ili ako je to organizovana i ciljana aktivnost koja će po svaku cijenu obezbijediti prosperitet mlađima iako nisu na potrebnom obrazovnom i etičkom nivou, onda je to negativno - rekao je Milić i dodao da se to događa po modelu nasljeđivanja.

Milić smatra da je nasljeđivanje profesije roditelja pozitivno ako se kod ljudi razvija svijest o tome i ako oni to žele.

- Ljudi treba da znaju da mogu da utiču na nešto ako budu aktivniji. Problem je u tome što porodice u svom beznađu nemaju snage da se aktiviraju, a bez toga se ne mogu očekivati promjene - istakao je Milić.

Bez unutrašnje harizme, srčanosti, upornosti ali i izdržljivosti i fizičke i psihičke, nema dobrog političara. Koliko je dobro imati nekoga u porodici za političkog savjetnika, toliko je i loše jer za vaše ime vjerovatno će da se vežu i svi pozitivni, ali i mnogi negativni politički potezi vašeg prethodnika.

Ipak, sve to nije presudno za uspješno bavljenje politikom već je to priroda ličnih interesa političara, načela kojima su pojedinac vodi i svakako vizija budućnosti koju ima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana