Pokret za Banjaluku: Presuda Šmitranu - slika pravosuđa

Predstavnicima Pokreta za Banjaluku obratio se veliki broj građana koji su ozlojeđeni presudom banjalučkog Osnovnog suda u predmetu "Miloš Šmitran". Potaknuti njihovim zahtjevima da se objasne nelogičnosti u tom procesu i da se nađe put do prava i pravde, molimo vas da objavite činjenice do kojih je došao, vezano za taj predmet, Pokret za Banjaluku.

Presuda Osnovnog suda u Banjaluci, odnosno sudije Atka Huseinbašića, u predmetu "Miloš Šmitran" više je nego skandalozna ali je, istovremeno, ta nevjerovatna presuda prava i istinska slika kancerogenog stanja u kome se nalazi bh. pravosuđe, od vrha do dna. Interesuje nas da li taj sudija ima djecu, sestriće, unučiće i pada li mu na pamet da je oslobađanje šljama znak i poruka da se negativci mogu izvući uz malo jači uslov i braniti sa slobode. To je jedan od onih fenomena na kojima se najbolje može pratiti koliko je stranputica i dubokih ponora na putu Banjaluke i Republike Srpske u bolju budućnost. Već milioniti put pomenuta priča o pravnoj državi je smiješna, jer sa ovakvim pravosuđem na ovim prostorima ne postoji pravna država. Podmitljivost umjesto poštenja, nepravda umjesto pravde, sve je to, godinama hranjeno i odobravano unutar pravosudnog sistema, društvo pretvorilo u pravu manufakturu afera. Kompletno pravosuđe, sud i tužilaštvo bi trebalo razbucati iz korijena i pozatvarati sve korumpirane smradove, jasno definisati pravosudne "trpače", "primače", "dodavače", "poluplivače" i relevantne činioce. Tada se ne bi događalo da sudije oslobađaju krimose, reketaše, dilere... Stigli smo do toga da naše sudije i tužioci i ne kriju šta rade... baš ih briga.

Zbog toga, kao i zbog saznanja da Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) uopšte ne reaguje na prijave u ovakvim i sličnim slučajevima, odlučili smo da se, umjesto VSTS-u, obratimo javnosti kojoj su se, donošenjem sramotne presude u predmetu "Šmitran", narugali i sudija i tužilac uz, naravno, neizostavno likovanje Šmitrana i njegovog branioca.

Paradoksi u tom predmetu počeli su nakon što su Šmitran i njegova odbrana skoro pristali na sklapanje sporazuma o priznanju krivice s Okružnim tužilaštvom na osnovu kog bi, uz izricanje zatvorske kazne, on u gradski budžet vratio oko 400.000 KM. Iznenada, sve je usporeno.

Procurile su informacije da se u igri oko pregovora našao i jedan od osam Šmitranovih stanova, a na meti tužilačke kritike našao se dnevni list "Glas Srpske" zbog teksta objavljenog pod naslovom "Šmitran izigrao tužilaštvo?". O tome se otvoreno govori, a budale se i hvale time.

Tužilac je, dakle, teretio Šmitrana da je oštetio gradski budžet za 540.000 KM i tako, zloupotrebom službenog položaja, nezakonito pribavio korist za sebe i druge. Zakon je za to propisao kaznu od dvije do deset godina zatvora i, naravno, vraćanje opljačkanog.

Nakon što je Šmitran sve to priznao, sudija ga je po hitnom postupku "kaznio" sa šest mjeseci zatvora i vraćanjem samo 25.000 KM. Obrazloženje sudije Huseinbašića o olakšavajućim okolnostima za Šmitrana bilo je podugačko, od toga da je on pomoć, iako mimo pravilnika, dijelio boračkim i socijalno ugroženim kategorijama, do odgovornosti Gradske uprave. O otežavajućim okolnostima nije bilo govora.

Sudija ni riječi nije rekao o priznanju svjedoka da su Šmitranu plaćali nakon što im je on dao novac iz budžeta. Ništa nije rekao ni o tome što je radnike na svojoj vikendici plaćao iz tog istog fonda namijenjenog boračkim kategorijama i ratnim vojnim invalidima. Ni priupitao nije kako je Šmitran došao do šest stanova za vrijeme mandata.

Ništa sudija nije rekao ni o neophodnim a nedostajućim moralnim, ljudskim kvalitetima čovjeka koji se nalazi na funkciji na kojoj je godinama bio Šmitran. Zato u presudi nije ni spomenuta eventualna zabrana optuženom da se bavi sličnim javnim poslom.       

Da tu nešto ne štima, vidjelo se u sudnici i prije Šmitranovog priznanja i izricanja presude kad se tužilac Slavica Matijaš skoro izvinjavala Šmitranu. Tražila je od novinara "Glasa", koji je otkrio taj slučaj, da "objasni gospodinu Šmitranu da nije ona dala informaciju ni naslov teksta koji glasi 'Šmitran izigrao tužilaštvo?'". Takvim istupanjem je ta milosrdna gospođa/ica  samo dodala vjetar u leđa najobičnijem "bljuzgi" i nemoralnom papku. Aludiramo na papke kao karakternu osobinu, a ne kao pojam iz marvinske anatomije.

Šmitran je, pokazujući na novinara, rekao da je "to čovjek koji je sve ovo napravio" pa je izgledalo da bi proces vrlo lako moglo da se okrene protiv novinara i medija koji su zaslužni za otkrivanje te afere.

Poslije svega, Šmitran će vjerovatno, umjesto odlaska u zatvor, plaćanjem da izdejstvuje slobodu, jer njegova direktna komunikacija prelazi sve granice kućne i građanske pristojnosti. Uz podršku pravosuđa i uz evidentan bipolarni poremećaj svjesno huška na infintalizam i popularizaciju društvene imbecilnosti.

U tom vašaru apsurda, čudi još samo to što sudija nije odlučio i da Šmitran mora biti vraćen na posao uz retroaktivnu isplatu plata od dana kad je dobio otkaz na poslu te vraćanje svih ostalih prinadležnosti.

Ali još nije kasno. Nakon što tužilaštvo uloži žalbu na presudu, ali vjerovatno samo na visinu izrečene zatvorske kazne a ne i na visinu novčanog iznosa koji Šmitran mora da vrati, možemo da očekujemo i takvu sudsku odluku. Jer, uzimajući u obzir olakšavajuće okolnosti koje je Šmitranu našao Huseinbašić karakterišući ga skoro kao humanistu, šta drugo očekivati nego odluku da Šmitran, pod prijetnjom odredbi ZKP-a, "mora da nastavi da se bavi svojim humanim radom". 

Nadamo se, vjerujemo i očekujemo da će, pošto su u ovom slučaju zakazali pravo, pravda i predstavnici pravosuđa, na pravi način reagovati predstavnici Gradske uprave Banjaluka. Za sada Prvi čovjek Banjaluke, koji bi o tome mogao i morao da progovori, opredjeljuje se za ćutanje i čekanje boljih vremena.

Vojislav Erceg,

predsjednik Pokreta za Banjaluku

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.