Poezijom ljude pozivala da budu dobri i plemeniti

Bila je pjesnik, pripovjedač, romansijer, pisac za djecu, a povremeno se bavila i prevođenjem, mahom poezije, sa ruskog, slovenačkog, bugarskog i francuskog jezika.

Objavila je oko pedeset knjiga poezije, pjesama i proze za djecu i omladinu, pripovjedačke, romansijerske i putopisne proze.

Djetinjstvo i mladost

Desanka je bila najstarije dijete Mihaila, učitelja, i Draginje. Odmah poslije njenog rođenja, Mihailo Maksimović dobio je premještaj, pa se porodica odselila u Brankovinu kod Valjeva.

U Brankovini je Desanka provela djetinjstvo, a u Valjevu je završila gimnaziju.

Studirala je na odjeljenju za svjetsku književnost opštu istoriju i istoriju umjetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. Poslije diplomiranja, najprije je radila u Obrenovačkoj gimnaziji, a zatim kao suplent u Trećoj ženskoj gimnaziji u Beogradu. U Parizu je provela jednu godinu na usavršavanju kao stipendista francuske vlade. Nakon što je od 3. septembra 1925. godine radila oko godinu u učiteljskoj školi u Dubrovniku, prešla je ponovo u Beograd gdje je radila u Prvoj ženskoj gimnaziji.

Jedna od njenih učenica bila je i Mira Alečković koja je takođe postala pjesnikinja i bliska Desankina prijateljica.

Početkom avgusta 1933. godine Desanka se udala za Sergeja Slastikova sa kojim nije imala djece.

Početkom Drugog svjetskog rata je otišla u penziju, ali se u službu vratila 1944. i u istoj školi ostala do 1953. godine odnosno do konačnog penzionisanja.

Putovala je širom tadašnje Jugoslavije i imala veliki broj prijatelja među piscima i pjesnicima. Među njima su bili Miloš Crnjanski, Ivo Andrić, Gustav Krklec, Isidora Sekulić, Branko Ćopić i mnogi drugi.

Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umjetnosti izabrana je 17. decembra 1959. godine, a 16. decembra 1965. za redovnog člana.

Književna djela

Svoje prve pjesme Desanka je objavila 1920. godine u časopisu "Misao".

Njena poezija je i ljubavna i rodoljubiva, i poletna, i mladalačka, i ozbiljna i osjećajna. Neke od njenih najpopularnijih pjesama su: "Predosećanje", "Strepnja", "Prolećna pjesma", "Opomena", "Na buri", "Tražim pomilovanje" i "Pokošena livada".

Čuvši za strijeljanje đaka u Kragujevcu 21. oktobra 1941. pjesnikinja je napisala jednu od svojih najpoznatijih pjesama "Krvava bajka" - pjesmu koja svjedoči o teroru okupatora nad nedužnim narodom u Drugom svjetskom ratu, a koja je objavljena tek poslije rata.

Najčešći motiv u poeziji Desanke Maksimović bila je ljubav, i njena riječ, odnos prema svijetu i filozofija su i sami bili pjesničke prirode. Njena poezija odlikovana je čitavim obiljem novih aliteracija i rima. Njeno osnovno pjesničko geslo je bilo da poezija treba da bude razumljiva, jasna, iskrena, otvorena prema čovjeku i životu.

Mnoge njene pjesme predstavljaju poziv ljudima da budu dobri, plemeniti, ponositi, postojani, da poštuju ljude drugačijih uvjerenja i načela, mišljenja, boja i vjera, i da budu strogi prema svojim manama kao i prema tuđim. Od svih vrijednosti u životu ona je kroz svoje pjesme posebno isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje.

U kasnijem periodu njenog života, lirika Desanke Maksimović je dobila nešto smireniji i tiši duh. Njena poezija, pripovijetke, romani, knjige za djecu prevođeni su na mnoge jezike, a njene pojedine pjesme nalaze se u antologijama poezije.

Priznanja

Desanka Maksimović dobila je veliki broj književnih nagrada a među njima i Vukovu (1974), Njegoševu (1984), nagradu AVNOJ-a (1970)... Izabrana je i za počasnog građanina Valjeva. Prvo priznanje dobila je 1925. godine nagradom za pjesmu "Strepnja" na konkursu časopisa "Misao".

Godine 1988. odlikovana je nagradom "Zlatni vijenac" makedonskih Večeri poezije u Strugi u saradnji sa UNSECO-om. Vlada Srbije je 12. februara 1993. donijela odluku da se njeno ime i djelo trajno obilježe osnivanjem Zadužbine Desanke Maksimović koja dodjeljuje nagradu "Desanka Maksimović".

Povodom stogodišnjice njenog rođenja, UNSECO-ov slovenski projekat proglasio je za ličnost kulture u 1998. godini. Spomenik Desanki Maksimović otkriven je 23. avgusta 2007. godine u Beogradu u Tašmajdanskom parku.

Desanka Maksimović je preminula u svojoj 95. godini u Beogradu, a sahranjena je u Brankovini.

Spomenik

U Valjevu je još za njenog života podignut spomenik Desanki Maksimović koji je 27. oktobra 1990. godine otkrio Matija Bećković. Pjesnikinja je malo negodovala zbog ovog čina, ali su je ubijedili da je to samo spomenik poeziji sa njenim likom.

Sabrana djela

Najkasnije do kraja ove ili početkom iduće godine iz štampe će, poslije decenijskog čekanja, izaći sabrana djela Desanke Maksimović. Sabrana djela biće štampana u deset tomova, na čak 12.000 stranica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.