Podrška društva briše razlike

Bezbrižno igranje sa vršnjacima, odlazak u vrtić ili školu ovim dječacima i djevojčicama svaki dan je veliki izazov. Izazov koji ne mogu da savladaju sami, već im je potrebna podrška cijelog društva i obrazovnog sistema.

Roditelji jedini oslonac

Ana Nikolić, majka devetogodišnjeg Marka sa Daunovim sindromom, neprekidno se bori sa raznim preprekama samo da bi vidjela sinovljev osmijeh na licu. 

- Problema je mnogo. Na području Banjaluke nema organizovane psihološke podrške za roditelje. Po rođenju djeteta, rijetki su pedijatri koji prate tabelu obaveznih pregleda i kontrola za dijete sa ovim problemom. U tim trenucima, roditelji su primorani da se okreću jedni drugima - priča Ana koja je i jedan od osnivača Udruženja "Down Sy i mi".

Drugi problem za djecu sa poteškoćama u razvoju i njihove roditelje javlja se i u periodu njihovog polaska u vrtić.

- Svjesni smo da naša djeca teško prate rad u velikim grupama, da im treba maksimalno individualizovati i prilagoditi zadatke. Međutim, to može i mora da se riješi - ističe Nikolićeva.

Ona kaže da privatne predškolske ustanove rijetko žele primiti djecu sa poteškoćama u razvoju, dok u javnim predškolskim ustanovama nema mjesta.

- Isti problem prisutan je i prilikom upisa djece u školu. Redovne škole nemaju dovoljno senzibiliteta, a često ni edukovan i osposobljen kadar. Inkluzija nema alternativu i smatramo našom obavezom da radimo na sistemskom rješavanju ovih problema - naglašava Nikolićeva i dodaje da bi asistenti u nastavi definitivno omogućili velikom broju djece da pohađaju redovnu nastavu bez poteškoća.

Problemi ne prestaju ni kada mališani sa poteškoćama u razvoju odrastu. Naprotiv, ponovo su u izolaciji, bez posla, prijatelja i društvenog života.

To najbolje zna Marica Kos, majka tridesetdvogodišnjeg Slađana koji takođe ima Daunov sindrom.

- Na području grada nema dovoljno dnevnih centara gdje bi djeca, ali i oni stariji mogli da borave. Nema mjesta na kojima bi učestvovali u raznim aktivnostima. Prepušteni su samo roditeljima - priča ova majka, koja je svoj cijeli život podredila brizi o sinu.

Bilo kakve aktivnosti i rad sa djecom, njih čine srećnim, i ostvaruju izuzetan napredak.

- Socijalizacija naše djece je najvažnija. Moj sin je za veoma kratko vrijeme naučio da pliva. Stao je na skije i za tri dana naučio da skija. Bili smo presrećni. I on i ja - istakla je ponosno Marica.

Dnevni centri

U Udruženju "Down Sy i mi" ističu da će u idućem periodu aktivno raditi i na omogućavanju redovnog školovanja i zapošljavanja osoba sa poteškoćama u razvoju.

- Potrebna nam je podrška institucija i sistema. Nadamo se da ćemo u idućem periodu ostvariti naše ciljeve i graditi društvo koje prihvata različitosti - ističe Nikolićeva.

Sa sličnim problemima bore se i u Udruženju za pomoć licima sa autizmom "Djeca svjetlosti", čiji predsjednik Mirjana Kojić ističe da je za djecu sa autizmom, ali i sve mališane sa poteškoćama u razvoju, najvažnija rana intervencija.

- Naravno, pored neophodnog kadra i tretmana za djecu, veoma je važno da društvo ne zaboravi na te mališane kada se njihov obrazovni proces završi. Oni se tada vraćaju kući, i nemaju kuda. Potrebni su im dnevni centri, gdje će da provode vrijeme, dok njihovi roditelji idu na posao, ili obavljaju neke svakodnevne obaveze - istakla je Kojićeva.

Problem inkluzije

Istraživanje UNICEF-a pokazuje da većina redovnih škola u Republici Srpskoj i FBiH još uvijek nije spremna da prihvati djecu sa smetnjama u razvoju.

Nastavnici nisu upoznati sa procesom inkluzivnog obrazovanja i nedostaje im sposobnosti za rad sa djecom.

Nisu obučeni da daju individualnu podršku djeci kojoj je takva podrška potrebna i nemaju dovoljno pomoćnika u školama da ih podrže u tom zadatku.

Istraživanja UNICEF-a pokazuju i da su u mnogim slučajevima djeca sa smetnjama u razvoju iz redovne nastave premještena u posebne razrede ili u odvojene ustanove, gdje je velika vjerovatnoća da će ishod njihovog učenja biti niži, te je pored toga i veća vjerovatnoća da će patiti zbog stigmatizacije i diskriminacije.

- Sve to negativno utiče na njihov razvoj i ima posljedice kada pohađaju višu školu i kada traže posao - poručuju iz UNICEF-a.

Savladati prepreke

Ombudsman za djecu Nada Grahovac kaže da je za djecu sa poteškoćama u razvoju najvažnije da se prepoznaju njihove potrebe, i to od najranijeg uzrasta i da se na njih adekvatno odgovori.

- Potrebe djece sa poteškoćama u razvoju jednake su potrebama njihovih vršnjaka. I oni žele da se igraju, da idu u školu, da se druže sa vršnjacima, ali da bi ih ostvarili društvo mora otkloniti prepreke koje ih u tome sprečavaju - naglasila je Grahovac.

Istakla je da se uklanjanje prepreka tiče brojnih subjekata zaštite, a obrazovni sistem u tome ima izuzetno važnu ulogu.

- Roditelji najčešće ukazuju da nastavni plan i program nije u dovoljnoj mjeri prilagođen individualnim potrebama i mogućnostima djeteta sa smetnjama u razvoju, kao i na problem angažovanja asistenata u nastavi - kazala je Grahovac.

Veoma mali broj škola, kako je istakla Grahovac, ima i zaposlene defektologe, koji imaju izuzetno važnu ulogu u sprovođenju inkluzivnog obrazovanja, ali i u stručnoj pomoći  nastavnicima koji rade sa djecom sa smetnjama u razvoju, ali i drugim učenicima.

- Nedovoljan broj stručnjaka za rad sa djecom je poseban problem i prisutan je u mnogim lokalnim zajednicama - dodala je Grahovac.

U Ministarstvu prosvjete i kulture RS kažu da pored podrške specijalizovanim ustanovama, zajedno sa Republičkim pedagoškim zavodom svake godine u projekat "Mobilni timovi za podršku inkluzivnom obrazovanju učenika sa smetnjama u psihofizičkom razvoju u osnovnim i srednjim školama" uključuje škole koje pohađaju učenici sa smetnjama u razvoju, da bi defektolozi, članovi mobilnih timova, pružili podršku učenicima, ali i nastavnicima u odabranim školama.

- Ministarstvo finansira rad članova mobilnih timova u iznosu od deset maraka po času, a defektolozi rade sa učenicima i nastavnicima pet časova sedmično - rekli su u Ministarstvu i dodali da u školskoj 2014/2015. godini podršku mobilnog tima imaju 44 osnovne i sedam srednjih škola.

Podizanje svijesti

Stručnjaci upozoravaju da u cilju širenja inkluzivnog obrazovanja u BiH, postoji potreba da se podigne svijest nastavnika, direktora, roditelja i zajednica o značaju obrazovanja za djecu sa smetnjama u razvoju. To podrazumijeva institucionalnu obuku o inkluzivnom obrazovanju za nastavnike i rukovodeće osoblje škole.

Trebalo bi potaknuti i vlasti da podstiču individualnu podršku djeci sa poteškoćama u razvoju, kako bi se olakšao njihov upis i pohađanje redovnog obrazovanja. Štaviše, inkluzivno obrazovanje se treba podsticati na svim nivoima, i to počev od predškolskog obrazovanja.

Proces socijalnog uključivanja treba početi što je ranije moguće, jer u ranoj razvojnoj fazi djeca sa smetnjama imaju najviše koristi od inkluzivnog obrazovanja, dok se sa druge strane djeca bez smetnji u ranoj mladosti nauče prihvatati različitosti.

Statistika

Procjenjuje se da više od milijardu ljudi u svijetu danas živi sa smetnjama u razvoju, od čega je najmanje 200 miliona djeca. Računice govore da se svako deseto dijete u svijetu suočava sa smetnjama, te da se oko 40 od 115 miliona djece koja ne idu u školu suočava sa nekim oblikom razvojnih smetnji.

Ugroženi

Prema podacima UNICEF-a, osobe sa smetnjama čine jednu od najugroženijih grupa u BiH. Istraživanje višestrukih pokazatelja (MICS) 2006. procjenjuje da 6,5 odsto djece u BiH, od dvije do devet godina starosti, ima određenu smetnju u razvoju. Ta djeca su marginalizovana počev od ranog djetinjstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.