Početak rata na Pacifiku
Japanski vazdušni napad na Perl Harbur, američku luku na havajskom ostrvu Oahu, 7. decembra 1941. godine smatra se povodom za ulazak SAD, koje su do tada bile neutralne, u Drugi svjetski rat.
Ovaj iznenadni napad, koji je uslijedio bez prethodne objave rata, uništio je veliki dio američke borbene flote, što je Japancima omogućilo višemjesečnu potpunu prevlast na Pacifiku. Tako je počeo rat na Pacifiku, kao jednom dijelu Drugog svjetskog rata. Osim toga, ovaj napad često se smatra i prvom pomorskom bitkom u kojoj su nosači aviona zamijenili bojne brodove, kao dominirajući element bitke.
Pripreme
Odnosi SAD i carskog Japana su se početkom 1940-ih pogoršali. Japan je već tridesetih godina prošlog vijeka počeo da komada Kinu bez odobrenja SAD i evropskih kolonijalnih sila, a kada su japanske trupe zauzele francusku Indokinu, Amerika je odlučila da nametne Japancima embargo na uvoz goriva. Rat je zbog toga bio neizbježan, jer Japanci nisu željeli da popuste pred zahtjevima SAD da napuste cijelu Kinu.
Japanci su brižljivo pripremili akciju napada avijacije na Perl Harbur. Piloti su se dugo pripremali za taj napad učestalim vježbama, dok su japanski špijuni dostavili podatke o položaju brodova. Neposredno prije napada Japanci su poslali i izviđački avion koji je javio pozicije američkih brodova i vazduhoplovnih baza.
Amerikanci su znali da će izbiti rat, ali nisu mogli ni da zamisle da će Japanci napasti njihovu bazu na Perl Harburu avionima s nosača aviona. U toj su bazi skoncentrisali većinu svojih bojnih brodova, misleći da su tu bezbjedni i spremni za djelovanje kada Japanci napadnu Filipine.
Napad
Japanska flota primicala se Havajima u geografskim širinama gdje plovidba nije bila uobičajena zbog snažnih vjetrova i visokih talasa. Napadom je zapovijedao Isoroku Džamamoto, jedan od najsposobnijih admirala Japana.
Napad na luku, gdje se na sidrištu nalazio veći dio ukupne američke pacifičke flote, počeo je 7. decembra 1941. godine u 7.50 časova. Istovremeno s ovim napadom Japanci su otpočeli ofanzivu protiv britanskih i holandskih kolonija u Jugoistočnoj Aziji, čime se Drugi svjetski rat zaista pretvorio u rat globalnih razmjera.
Iako su Amerikanci imali radar i primijetili dolazak velikih formacija aviona, nikakva uzbuna u bazi nije podignuta, sve dok Japanci nisu počeli da zasipaju vojne objekte bombama i torpedima. Iznenađenje je bilo potpuno, a Japanci su u kratkom roku uništili i oštetili gotovo sve američke avione na sletnim stazama. Američki brodovi su bili poredani u luci jedan uz drugi, kao u mirnodopskim uslovima, pa su ih japanski bombarderi i torpedni avioni potapali jednog za drugim. U 8.50 časova uslijedio je i drugi napad, koji je završio započeto.
Posljedice napada
Ukupno u borbama učestvovalo je više od 300 japanskih aviona. Japanci su u akciji izgubili 29 aviona, pet džepnih podmornica, imali su 60 ubijenih pilota i podmorničara, a jedan podmorničar je zarobljen.
Amerikanci su imali gotovo 2.400 ubijenih mornara, vojnika i pilota, gotovo 200 aviona je uništeno ili oštećeno. Bojni brodovi u luci su bili oštećeni.
SAD su poslije napada navijestile rat Japanu i tako prekinule godine izolacionizma. Kasnije su Amerikanci uspjeli da uvjere ostatak svijeta da je taj napad bio ratni zločin, što im je postao jedan od argumenata za bacanje atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki.
Napad je proizveo, odnosno pokazao svijetu dvije velike sile. Prva, žrtva napada, SAD, postaje probuđeni div, a napadač Japan predstavio se svijetu kao nova pomorska, vazdušna, tehnološki i vojno jaka sila, koja je ipak u tom napadu potpisala svoju smrtnu presudu, jer je 99 odsto uzrok japanskog poraza bio kasniji američki protivnapad.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
