Pjesma se prolama džajevačkim vinogradima

- Prema predanju, vojvoda Miloš Obilić manastir, svoju zadužbinu u Čokešini, počeo je graditi uoči Kosovske bitke, a pošto je morao ići u boj radove je nadgledala njegova majka. Kada joj je glasnik 1389. godine javio da joj je sin poginuo na Kosovu, ona je rekla zidarima: "Ni čok više! Prestajte sa radom!". Po tome je, vele, Čokešina dobila ime - kaže hroničar ovoga kraja književnik Ljubomir Ćorilić.

Legenda kaže da se i nazivi manastirskog imanja "Nečaja" i "Pustipolja" dovode u vezu sa glasnikovim riječima: "Ne čaj (ne čekaj) više, Miloševa majko, pusti stado na to pusto polje. Miloš ti je, majko, poginuo".

Prema nekim istorijskim podacima, manastir i selo nazvani su po Bogdanu Čokeši, nekadašnjem mačvanskom vlastelinu, na čijem je imanju manastir podignut. Ovo imanje 1458. godine postaje vlasništvo Stjepana Ratkovića. Iz tog vremena potiču i dvije sačuvane ploče u podu sadašnje manastirske crkve.

Poslije velike seobe Srba pod vođstvom patrijarha Arsenija Čarnojevića, u čokešinskom manastiru u osamnaestom vijeku postojala je škola, koju je vodio iguman Vasilije. Tako je manastir ispod Vidojevice bio rasadnik pismenosti u kojem su učili daroviti mladići iz okolnih mačvanskih, pocerskih i jadarskih sela.

- I u naše vrijeme je dovoljno da se putnik namjernik saplete i o najmanje zrno praha plodne zemlje, pa da mu se pred očima počnu redati slike iz burne istorije srpskog naroda. Događaji su se ovdje stvarali skoro svakodnevno - sve krvaviji od krvavijih, bolniji od bolnijih i značajniji od značajnijih - naglasio je Ćorilić.

Dodaje da Obilića tu nikada nije manjkalo, ni u vrijeme Turaka, ni kada su žarili i palili Austrougari, ni hitlerovci. Čokešina i njen manastir uvijek su prvi bili na udaru. I uvijek su opstajali.

Čokešinu, s razlogom, nazivaju srpskim Termopilima.

Dugo godina manastiru su dolazili samo najhrabriji vjernici. Vlasti su oduzele imanje, a crkva, konak koji je 1928. godine izgradio kralj Aleksandar Karađorđević i ostala zdanja su počeli da propadaju. Prorijedilo se i monaško bratstvo. Onda je preosvećeni šabački episkop Lavrentije blagoslovio da u manastiru Čokešina budu monahinje. Za igumaniju je postavljena mati Ana, svjetovno ime Ljubica, iz okoline Čokešine.

- Kada sam došla u manastir nismo imali ni gdje leći ni šta jesti. Konaci su bili skoro srušeni, a crkvu je nagrizala vlaga. Jednom mi je skoro na glavu pao kamen sa zvonika. Prihvatili smo se posla. Iz dana u rad smo radili. Vratili su nam se i vjernici - kaže igumanija mati Ana.

Sada se imamo čime pohvaliti, dodaje ona, crkva je obnovljena i zaštićena od vlage, obnovili smo konak, kraljevu zadužbinu, izgradili smo novi konak, obnovili ekonomiju, gradimo i nove objekte.

- Naša svetinja ponovo sja - kaže igumanija mati Ana, pokazujući najveću manastirsku svetinju, čudotvornu ikonu Bogorodice, i dodaje da je najvažnije doći u manastir i čistog srca se moliti presvetoj Bogorodici, a da naše riječi nisu važne već čisto srce i duša.

Krajem septembra u manastiru se održava duhovna likovna kolonija na kojoj učestvuju daroviti đaci desetak škola iz Srbije koje nose ime kralja Aleksandra Karađorđevića. Prvo što poslije molitve čuju jeste pripovijest o hrabrim Karađorđevim ustanicima i braći Nedićima. To im se pripovijeda pored spomenika izginulim ustanicima na brdu Džajevac.

A kraj ljeta na Džajevcu? Šumore hrastici na čokešinskom bojištu. Tiho to čine, kao da miluju pramenove magle koji se dižu sa Drine. Pod njima nekoliko dopola uraslih u zemlju nadgrobnih kamenova po kojima se nahvatala magla. Oni su jedina obilježja koja podsjećaju na srpske Termopile, jer je sve ostalo vezano za bitku i ustanike u manastirskoj porti. Tamo su, za manastirskim kompleksom, svetinja nad svetinjama kojima pobožno prilaze vjernici i oni kojima je potrebno ohrabrenje i utjeha.

Počela je berba grožđa. Džajevac je jedno od rijetkih vinogorja u zapadnoj Srbiji. Plave se džajevačke strane. Najviše je berača u vinogradu Miće Jovanovića. Sa njima je i glasoviti harmonikaš iz Čokešine Žića Kojić. Pjeva o stasitim Mačvankama i kršnim Pocercima, o lozi tamjaniki, o Miloradu koji bere vinograd...

Obnova

Turci su tri puta do temelja spalili manastir u Čokešini. Manastir je obnovljen 1927. godine, a obnovu ove svetinje pomogao je i knez Miloš Obrenović. U tom vremenu izgrađena je i sadašnja crkva, posvećena rođenju presvete Bogorodice. Ikonostas, koji i sada postoji u crkvi, oslikali su Mihailo Konstatinović iz Bitolja i Nikola Jovanović iz Ohrida.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.