Parlamentarni izbori u Crnoj Gori pod lupom političkih analitičara: Velika izlaznost ruši izbornu matematiku DPS-a

Vladajuća Demokratska socijalistička partija (DPS) i njen lider Milo Đukanović nikada nisu imali manji rejting i podršku u narodu od sticanja nezavisnosti ove zemlje. Do sada su građani, manje-više, tolerisali mnogobrojne korupcionaške afere i ponovno davali šansu Đukanovićevoj ekipi, koja je igrala na nacionalnu kartu, izmišljajući spoljne i unutrašnje neprijatelje i stvarajući u javnosti sliku kako su jedino oni iskreni čuvari crnogorskog nacionalnog identiteta u zemlji. Međutim, u tim političkim igrama koje traju još od 2006. godine, kada je Crna Gora postala nezavisna država, vladajući DPS je u posljednje vrijeme otišao malo predaleko, a pogotovo kada je na silu progurao sporni Zakon o slobodi vjeroispovijesti i “udario” po SPC, a onda i potpuno otvorio karte saopštavajući da je krajnji cilj vlasti pravljenje nekakve “crnogorske pravoslavne crkve”.

Ovi izbori upravo dolaze u vrijeme najvećeg narodnog bunta protiv ovakvih poteza vlasti, ali i izuzetno teške ekonomske situacije nastale zbog potpunog fijaska turističke sezone. Da li će sve ovo biti dovoljno da Đukanović, koji nosi titulu najdugovječnijeg evropskog vladara, bude “kažnjen”? Na ovo pitanje pokušali su da daju odgovor sagovornici “Glasa Srpske”, pri tome analizirajući sve moguće izborne kombinatorike, ali i probleme sa kojima se susreću politički i ideološki suprotstavljene strane u Crnoj Gori.

Put za Spuž

Politički analitičar i kolumnista Mihailo Medenica smatra da ovi izbori nisu samo istorijski već i sudbonosni. Ovo su, kako je rekao, i izbori između nemanjićke, Njegoševe, časne i čojstvene Crne Gore i Montenegra Mila Đukanovića, Sekule Drljevića i Maksa Luburića.

- Što se ono kaže: “Čemu je vakat - tome je i vreme...” E pa zadnji je čas da se izborimo za Crnu Goru kakvu smo je od praotaca nasledili i da je za potomke sačuvamo. Bio bih kukavica i licemer da nisam apsolutno uveren u njegov pad. I ne samo pad. Nije cilj samo isterati ga iz fotelje, već i uterati ga u Spuž, na mnogo godina, zbog svega što je učinio kako Crnoj Gori, tako i Crnogorcima i Srbima, podjednako. Nažalost, ponekad nas je isuviše lako i kupovao i prodavao. Pokazao je da zna odlično da trguje ljudima i njihovim životima. Ali, ono što mu je svakako obezbedilo decenije tiranske vlasti jeste zapadna politika, koja ga je čuvala i sačuvala sve ove godine, kao jednog od najboljih i najažurnijih izvršilaca njihovih agendi - kaže Medenica.

Dodaje i kako je ubijeđen da je svemu tome tome došao kraj, jer nema više tog zapada koji bi ga sačuvao u fotelji i podaleko od dugogodišnje robije za sva zla koja je učinio: od krađe na referendumu o samostalnosti Crne Gore, besramnog ulaska u NATO, napada na svetu Srpsku pravoslavnu crkvu i sve srpsko, do neoprostivog grijeha - priznanja zavjetne svetinje KiM kao nekakve nezavisne države.

Ističe da dio krivice za trenutno stanje u Crnoj Gori snosi i sama opozicija, koja je godina bila podijeljena.

- Većinu lidera opozicije poznajem i ja sam njihov najveći kritičar, jer 30 godina Đukanovićeve vladavine nije samo njegova zasluga, već i njihova. Nije on tri decenije toliko jak koliko su oni bili slabi, razjedinjeni, isposvađani, ophrvani sujetama i ambicijama. Sada su stvari drugačije i to ne isključivo zahvaljujući njihovoj trezvenosti, već zato što je Srpska pravoslavna crkva postavila stožer kraj kojeg su se svi okupili, našli snage, mira i mudrosti da u što širem stroju nastupe na izborima - istakao je Medenica, poručujući kako je došlo krajnje vrijeme da Đukanović ode sa političke scene Crne Gore.

Izborna računica

Da li će tako i biti na izborima koji se održavaju 30. avgusta, trebalo bi da odluče građani koji će birati između šest koalicija i šest partija. Nije tajna da će se glavna izborna borba voditi između vladajućeg DPS-a i koalicije “Za budućnost Crne Gore”, koju čine Demokratski front, Socijalistička narodna partija, Narodni pokret i Prava Crna Gora.

Ostatak glasova trebalo bi da se raspodijeli između opozicionih koalicija “Demokratske Crne Gore” i “Crno na bijelo” koju predvodi građanski pokret “URA”, ali i SDP-a i DP-a, partija koje su politički i ideološki bliže poziciji. I, naravno, tu su i male manjinske partije Bošnjaka, Albanaca i Hrvata, čija uloga u čitavoj ovoj priči nije nimalo zanemarljiva.

I pored svih negativnih trendova i sve manjeg rejtinga, čelni ljudi DPS-a i dalje vjeruju da će im građani ponovo pokloniti povjerenje, kako bi oni mogli da završe započeti proces zaokruživanja državnosti Crne Gore.

- Na ovim izborima građani imaju jednostavan izbor, da podrže progresivnu politiku koja je doprinijela očuvanju mira, stabilnosti i multietničnosti ili onu politiku koja radi protiv interesa svoje države, a uz zdušnu podršku određenih parapolitičkih i inostranih elemenata - saopštili su iz DPS-a.

Njihovi politički protivnici smatraju da je ipak došlo vrijeme, ali i da su stvoreni svi uslovi da se konačno promijeni vlast koja, prema njihovim riječima, već 30 godina ekonomski, politički i civilizacijski pustoši zemlju.

- Milo Đukanović je u suštini jedan politički konvertit, bez jasne ideologije i nacionalnog identiteta. On je zloupotrebom državne moći stvorio sistem koji je do sada funkcionisao na nacionalnim podjelama i traženju unutrašnjih i vanjskih neprijatelja. Kada je bilo potrebno da bude Srbin, on je to bio. Kada je procijenio da je bolje da bude Crnogorac dukljanskog tipa, on je i to preko noći postao. Mislim da je većina naroda to shvatila i prepoznala i da će ga zbog svega toga kazniti na ovim izborima, a pogotovo zbog njegovog odnosa prema SPC - istakao je jedan od lidera DF-a Milan Knežević.

On je izrazio i nadu da će opozicione koalicije “Za budućnost Crne Gore” i “Demokratska Crna Gora”, zajedno sa građanskim blokom “Crno na bijelo”, koji predvodi “URA”, na kraju kada se podvuče crta, imati dovoljan broj glasova i mandata da naprave novu parlamentarnu većinu.

Knežević ovaj svoj optimizam gradi i na posljednjim istraživanjima javnog mnjenja, a koje je sproveo CEDEM, agencija koja je do sada bila bliska vlasti. Prema njihovim projekcijama, “prosrpski” opozicioni blok, kako je on nazvan u dijelu javnosti, mogao bi da osvoji čak 42 odsto glasova. Oko 35 odsto glasova otišlo bi vladajućem DPS-u, tri do četiri mandata Bošnjacima, a dva albanskim strankama. Ako jedan mandat bude hrvatski - može se doći do matematičkih kalkulacija koje pokazuju da će biti “nategnuta” situacija i da će zapravo od rezultata partija koje se bore za 12-13 odsto preostalih “građanskih glasova” zavisiti čitav ishod predstojećih parlamentarnih izbora. Za ove glasove trebalo bi da se bore Socijaldemokratska parija (SDP) i Socijaldemokrate (SD) sa jedne strane i opoziciona koalicija “Crno na bijelo” sa druge. U zavisnosti od toga koliko one uspiju da dobiju glasova, možda bi na kraju to moglo i odrediti ove izbore.

Potraga za glasovima

Ovo je samo jedna od teorija i izbornih matematika, ali mnogi upozoravaju da Milo Đukanović i dalje ima šansu da ostane na vlasti ukoliko izlaznost birača ne bude veća od 60 odsto. Prema riječima političkog analitičara Luke Radonjića, Crna Gora je zemlja sa malim biračkim tijelom, pa se tako apsolutna većina može osvojiti i sa 180 do 200 hiljada glasova, što nije velika cifra ukoliko neka stranka, kao što je DPS, godinama uzurpira i zloupotrebljava državne resurse u izborne i logističke svrhe.

- Pored toga, ljudi su gotovo svakodnevno izloženi raznim pritiscima, prijetnjama i hapšenjima. I sve su to elementi koje jedno društvo čine nestabilnim i pogodnim za višegodišnju vladavinu. Naravno, ne treba zaboraviti pomenuti ni problematične izborne spiskove. Prema procjenama pojedinih medija, postoji čak 50.000 fantomskih birača čije glasove DPS već godinama koristi. Glasanje je omogućeno čak i onima koji već odavno ne žive u Crnoj Gori. I to je jedan značajan broj ljudi. Nedavno su objavljena imena ljudi sa Kosova i iz Luksemburga. Režim navodno sprema dovođenje i više hiljada Roma iz Italije, Njemačke i Holandije. U DPS-u su postali svjesni da više nemaju dovoljnu podršku i sada panično pokušavaju namaknuti što veći broj glasova, obraćajući se za pomoć dijaspori, ali i onima koji su samo formalno upisani u biračke spiskove - rekao je Radonjić.

Ono što nikako ne ide naruku vladajućim sigurno jeste veliki bunt naroda zbog pokušaja otimanja pravoslavnih svetinja. Radonjić kaže kako je uvjeren da su litije probudile veliki broj “spavača”, koji bi poslije godina apstinencije sada ipak mogli izaći na izbore i pomrsiti račune Đukanoviću i njegovoj ekipi.

- Naravno, ne treba zaboraviti pomenuti i da se većina opozicionih partija ujedinila u ovoj borbi protiv sadašnjeg režima. Da je kojim slučajem Crna Gora normalna i demokratski uređena zemlja, rezultati izbora bi možda već sada bili manje-više poznati. Rejting DPS-a je svakim danom sve manji. Mislim da im je podrška pala i ispod 30 odsto. Ali, moglo bi se pokazati da u čitavoj ovoj priči i nije toliko bitno koliko će oni osvojiti glasova, već da li će SDP i SD uspjeti u paketu da uđu u parlament. Ako samo jedno od njih to ne uspije, onda će Đukanović imati veliki problem - istakao je Radonjić, dodajući da bi ovi izbori mogli ponijeti epitet istorijskih, jer sve od 1990. jedna te ista partija vlada Crnom Gorom, što ovu nekadašnju jugoslovensku republiku čini jedinstvenom zemljom u Evropi.

Nepoznanice

Sličan stav ima i Dragiša Janjušević iz Centra za političku edukaciju. Kaže da u ovoj političkoj slagalici još uvijek mnogo matematičkih nepoznanica da bi se sa sigurnošću mogao donositi ili naslutiti konačni pobjednik ovih izbora.

- Crna Gora ima malo biračko tijelo koje se lako kontroliše sa jednog institucionalnog nivoa. To je jedan fenomen koji sigurno Đukanoviću daje prednost. Ali, sve ono što se posljednjih mjeseci dešavalo oko litija dovelo je u pitanje sve to. Teško će DPS ponoviti rezultate sa posljednjih izbora kada je imao oko 160.000 glasova, a pogotovo ne nakon što im je i jedan broj glasača i lokalnih odbornika okrenuo leđa nakon usvajanja spornog zakona. Da li će oni i dalje ostati lojalni partiji ili će napraviti distancu od nje i glasati za neku drugu političku opciju? Ja sam bliže trećoj opciji, da će oni “bojkotovati” ove izbore - kaže Janjušević.

Sve ovo, prema njegovim riječima, dodatno komplikuje položaj vladajućeg DPS-a, jer da bi došli u poziciju da ponovo naprave parlamentarnu većinu, treba im podrška Bošnjačke partije, albanskih partija, Hrvatske građanske inicijative ukoliko ona zadovolji manjinski cenzus od 0,3 odsto, ali na kraju i SDP-a i SD-a.

- Koalicija “Crno na bijelo” će sigurno naći svoje mjesto u novom sazivu. Ko će joj se još pridružiti, zaista je teško prognozirati, a pogotovo što su SDP i SD okrenuti istom biračkom tijelu. Teško da će sve tri opcije preći izborni cenzus, što ovim izborima donosi jednu neizvjesnost koja do sada nikada nije viđena - zaključio je Janjušević.

Jedino što je trenutno izvjesno jeste da Đukanović neće tako olako prepustiti svoj tron, jer dok god je na njemu, i on će biti bezbjedan i moći će da nastavi tamo gdje je stao, a to je da putem državnih institucija koje kontroliše “pokrije” institucionalni kriminal, ali i nastavi sa realizacijom svoje doktorske disertacije “Raskidanje svih veza Crne Gore sa SPC i svime što ima srpski predznak”.

Šema sa Kosovom

Prema pisanju pojedinih medija, najpogodnije tlo za izborne mahinacije je u Rožajama i Plavu, koji se oslanjaju na tzv. Kosovo, pa se očekuje da će veliki broj Albanaca doći u Crnu Goru, prije ili na sam dan izbora, što je navodno “šema” koja je primjenjivana i na referendumu 2006. godine. Isti izvori navode da se očekuje i značajan priliv bošnjačke dijaspore, uz poznate aranžmane, plaćene avionske i autobuske karte i slične pogodnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.