Otišić: Obnova svetinja, obnova je života ovdje VIDEO

Imalo je školu, poštu, prodavnicu i gostionicu ali i velelepni Hram Svetog Arhangela Mihaila koji se i danas uzdiže iznad porušenih ognjišta i razrušenog sela koje tiho spava podno Dinare i Svilaje čekajući neka ljepša svitanja.  “Život se ipak stidljivo vraća u ovaj prelijepi kraj” zbori Jovica Rađen koji svoju budućnost vidi samo na grudi rodnoj.

“Brat, ja, otac i majka, vratili smo se 2013. godine u rodni Otišić. Ovo iza mojih leđa je škola koju sam pohađao sve do devedest i prve. Tada odlazimo u Srbiju. Sjećam se i svog prvog učitelja. To je bio Dragan Rađen. Bilo nas je samo četvoro u prvom razredu”, sa sjetom zbori Jovica, sjećajući se nekih, boljih i ljepših vremena.

Danas u Otišiću živi svega dvadesetak  povratnika, mahom starijih. Oni su povratkom u selo u kojem su rođeni, učili prva slova i brojeve, živjeli, doprinosili, pokazali koliko u njima ima  ljubavi prema grudi rodnoj. Prepušteni sami sebi, ali sa jakom vjerom u boga opstaju na škrtom dalmatinskom kamenu i odolijevaju buri sa Dinare. Jovica se bavi stočarstvom, i od toga kaže danas dosta dobro živi.

„Krenuli smo sa nekih 150 ovaca. Sada smo na nekih šest stotina ovaca i od toga sasvim dobro živimo. Koristimo i podsticaje i da nije ovog uzurpiranja zemlje od strane pojedinaca bilo bi sve kako treba, jer nije nimalo prijatno kada vam neko smeta na kućnom pragu i ne da vam mira”, zbori Jovica Rađen, o svim, kako onim dobrim tako i lošim stranama života u Otišiću.

Mirko Gajić je među onima koji su životni vijek proveli u tuđini gdje sunce ne grije tako kao ovdje, gdje su  zalogaji hljeba ipak grki.  Zatičemo ga u poslu. Kaže, imanje se ograditi mora. Naučio je, zbori sve. Od kuhinje do građevine.

„Evo zidam ogradu. Kamen sam uzeo, pa rekoh da ogradim. Učim se sam. U penziju sam otišao ka medicinski tehničar, a evo sad se bavim građevinom. Povremeno dolazim, u zadnje vrijeme, da budem iskren, sve češće. I boraviću sve više, i sve duže, ako me zdravlje posluži”, reče na kraju čika Mirko kojem poželjesmo sve najbolje, da ga zdravlje posluži, da imanje obnovi, da se na rodnu grudu vrati, jer ta iskra u očima njegovim govori sve. I to što je  porodica željna dalmatisnkog kamena je za naklon do poda. A taj kamen dalmatinski i vjetar podno Dinare struje kroz vene svih onih koji se rodiše ovdje, gdje god da su se skrasili danas, kaže Milan Jovčić.

Svaku priliku koju mu život pruži, veli, iskoristi da do rodnog sela skokne. Vuče Dinara moj ti brate, zbori Milan. I on se prisjeća školskih dana, kako je prve brojeve i slova učio od Gmitre Kavajin. Bilo je veli 1979. godine. Poslije ih kaže preuzeo učitelj iz Livanjskog sela Vrba, Petko Šunka. „Bio sam vrlo dobar učenik”, prisjeća se sa sjetom na licu Milan Jovčić, koji danas živi u Srbiji, ali često u svoje rodno selo dođe. Od samog početka se kaže uključio u akciju prikupljanja sredstava za obnovu crkve i parohijskog doma u Otišiću, jer je obnova duhovnosti, obnova  života ovdje.

Paroh vrlički Lazar Prijić zbori da su mještani  Otišića uvijek bogati bili,  da su izgradili veličanstven hram, koji je, nažalost, oronuo, zbog čega je potrebna pomoć ljudi dobre volje kako bi vaskrsla ova dalmatinska svetinja, koja je kroz istoriju više puta rušena ali je uvijek ponovo iz pepela uzdizala.  Hram Svetog Arhangela Mihaila  predstavlja stub pravoslavlja u Otišiću, najvećem selu u ovom kraju. Ipak  zubu vremena i ratnim dejstvima odolio nije, pa mu je prijeko potrebna  obnova, kaže Lazar Prijić, paroh Vrlički.

Među   pokretačima obnove  je novinarka Jelena Dešić, čiji korijeni potiču upravo iz svete dalmatinske zemlje. Uz blagoslov episkopa dalmatinskog g-dina Nikodima, pokrenuta je akcija prikupljanja novčanih sredstava za obnovu ovog svetog hrama. Ideja se javila spontano u duhu naroda pravoslavnog sa obje strane Dinare, zbori Jelena.

“Cilj svega je da se vrati život u Otišić. Da se obnovi hram iz 1889. godine. Da se na taj način podstaknu svi oni koji žele da se vrate, da se vraćaju, da obnavljaju svoja ognjišta, jednostavno da imaju gdje doći., jer hram je taj koji okuplja. Ta novčana sredstva koja smo do sada prikupili nisu dovoljna da se obnove i crkva i parohijski dom, stoga evo i ovom prilikom pozivam sve ljude dobre volje, gdje god da su, kao i sve one koji žele pomoći, da pomognu, jer na kraju krajeva, nije bitno gdje živiš, bitno je koliko si veliki čovjek” zbori na kraju jelena Dešić, napominjući da Otišićani to svakako jesu.

Mnogo je onih koji svoje korijene vuku iz ovoga kraja. Svi oni su tu vele da ugrade sebe u obnovu hrama, u obnovu dalmatinskih svetinja, u obnovu crkava koje i danas svjedoče o našem vjekovnom bivstvovanju na ovim prostorima. S tom mišlju, Putokazima vođeni, ka nekim drugim pričama, koristimo priliku da pozovemo sve ljude dobre volje da pomognu ovim dobrim ljudima, da obnove hram i parohijski dom, jer zapamtite, obnova duhovnosti, obnova je života ovdje. Bila. I biće, prenosi Elta TV,

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.