Ohridski biseri u duginim bojama

Damir Kljajić
Ohridski biseri u duginim bojama

Grad Ohrid sa bogatim istorijskim nasljeđem i prirodnim okruženjem turistička je prijestonica Makedonije, ali i jedna od najinteresantnijih turističkih destinacija na Balkanu.

Ohridsko jezero i grad Ohrid nalaze se na spisku 24 svjetske baštine UNESKO-a. Ipak, grad i njegovo okruženje za sada su odredište samo dobrih poznavalaca istorije i prirodnih ljepota ovog prostora.

Grad je smješten na sjeveroistočnoj obali Ohridskog jezera, na jednoj od hrida, po kojoj je i dobio ime (slovenska riječ „vo hrid" – na brdu). Prirodni uslovi i povoljne klimatske prilike, mnogo sunčanih dana, malo vlage, bez magle i povoljnim vazdušnim strujanjem razlog su što je ovaj prostor oduvijek bio naseljen, ali i što je danas posjećen turistima.

Ohridsko jezero, ili kako ga zovu "makedonsko more", po svom nastanku je najstarije jezero u Evropi. Nalazi se na 690. metara nadmorske visine i okruženo je planinama Mokra, Jablanica i Galičicom koja je ujedno i Nacionalni park. Sa zavidnom površinom i prosječnom dubinom od 164 metra, jezero je bogato raznovrsnom florom i faunom, a Ohridska pastrmka je njen zaštitni znak. Pastrmka je zaštićena zakonom i zabranjeno je njeno izlovljavanje. Ipak, ribari je kradom love i na crnom tržištu njena cijena dostiže i do 20 evra po kilogramu.

U neposrednoj blizini grada nalaze se i poznati Biljanini izvori koji su opjevani u pjesmi "Biljana platno beleše".

Kada je riječ o bogatom istorijskom nasljeđu Ohrida, ono je rezultat dobrog geografskog položaja i prirodnog okruženja. Ovaj prostor je bio sjecište brojnih naroda koji su tu živjeli i prolazili, što se vidi u današnjoj kulturnoj i demografskoj raznolikosti. Tu osim Makedonaca žive i Albanci i Turci, a primjetan je uticaj srpske, grčke i bugarske kulture.

Postojanje života i rada ljudi na ovom prostoru datira još od prije nove ere, a iz antičkog perioda su ostaci naselja, Antičkog pozorišta (koje se i danas koristi za kulturne manifestacije) i ranohrišćanskih bazilika sa brojnim mozaicima. Veliki broj spomenika kulture datira iz perioda srednjeg vijeka kada je ovaj grad i bio najrazvijeniji u svojoj istoriji.

 Najdominantniji spomenik je Samuilova tvrđava, koja se nalazi na najvišoj tački grada. U samoj tvrđavi trenutno se obavljaju arheološka iskopavanja koja rasvjetljuju istoriju ovog grada, a u toku je i njena rekonstrukcija. Sa tvrđave prema jezeru vode brojna kamena stepeništa i kaldrme. Sa lijeve i desne strane nalaze se stare kuće, izgrađene u stilu karakterističnom za ovaj prostor.

U gradu je i veliki broj crkava i manastira koji plijene pažnju svojim izgledom, arhitekturom, ali i lijepo uređenom unutrašnjosti, freskama, mozaicima i ikonostasima. Crkva Svete Sofije izgrađena je u 11. vijeku na temeljima ranohrišćanske bazilike i jedna je od najvećih srednjovjekovnih crkava izgrađenih na ovim prostorima. Pažnju posjetilaca najviše privlači crkva Svetog Jovana Kaneo. To je manja srednjovjekovna crkva na hridi iznad jezera. Izgrađena je u 13. vijeku, ima harmonične oblike građe i lijepe freske.

Ništa manje nije značajna ni srednjovjekovna crkva iz 13. vijeka Bogorodice Perivlepte, u kojoj se vjenčao srpski kralj Dragutin. U neposrednoj okolini Ohrida nalaze se i srednjovjekovni manastiri Sveti Naum, Zaum, Kalište i drugi.

Najživlji dio grada je stara čaršija, koja počinje od trga na pristaništu i do danas je zadržala starinski izgled. Tu su prodavnice, radnje sa suvenirima, restorani sa tradicionalnim jelima, knjižare i druge.

Na trgu se nalaze spomenici zaštitniku Ohrida svetom Klimentu Ohridskom i svetim Ćirilu i Metodiju, koji je obilježje grada Ohrida.

U gradu su do danas sačuvani i neki stari zanati kao grnčarstvo koji je u prošlosti bio jako dobro razvijen, rezbarstvo koje ima dugu tradiciju, filigranstvo i drugi.

Ohrid je čuven i po biserima koji se izrađuju i dorađuju u mnogobrojnim radnjama. Površina ohridskog bisera svijetli u svim duginim bojama, a njegova izrada tajna je porodična tradicija koja se prenosi "sa koljena na koljeno".

Ohrid je poznat i po svojim kulturnim i sportskim manifestacijama, kao što su "Ohridsko leto", "Balkanski festival" i "Ohridski plivački maraton".

Biljanini izvori

Nekada je, prema legendi, u zamku iznad jezera živjela vila Ezerka. Carovala je jezerom i uznemiravala ribare. Prevrtala je kajake i vraćala ribe u jezero, Jednog dana Ezerka je otela Biljanu, unuku deda Čuna. Prelijepa Biljana je plakala cijelu noć, a njene suze pretvorile su se u izvore, kasnije nazvanim Biljaninim izvorima. Deda Čuna napravio je veliki kajak kako bi pobijedio vilu Ezerku. Vila Ezerka nije mogla da prevrne čamac, te je deda Čun spasio svoju unuku. Tako je "deda čun" nazvan veliki kajak čija forma je jedinstvena u svijetu.

Samuilova tvrđava

Samuilova tvrđava je srednjovjekovno utvrđenje smješteno na dva brda na najvišim tačkama grada. Tvrđava je dobila ime po caru Samuilu kojem je Ohrid bila prijestonica. Istorijski izvori kažu da je vizantijska vojska pod komandom cara Vasilija Drugog do nogu potukla Samuilove trupe na planini Belasici 1014. godine. Svirepa odmazda Vizantinaca uslijedila je na oko 14.000 zarobljenika Slovena koji su po carevoj naredbi oslijepljeni, dok je svakom stotom ostavljeno po jedno oko da može da vodi ostale. Kada je Samuilo vidio oslijepljenu vojsku umro je na mjestu od srčane kapi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana