Ograđene zemlje i ljudi
Nije strašno ako neko misli da je padom Berlinskog zida prije dvadeset godina završila jedna era. Poslije svega, najbolji primjer beskorisnosti prastarih, isklesanih i jedan na drugi poslaganog komada kamena, ili naslaganih betonskih blokova, upravo su hiljade razdraganih Nijemaca Istočne i Zapadne Njemačke, koji, komad po komad, uništavaju monstruozni projekat koji ih je decenijama razdvajao.
Međutim, zidovi raznih vrsta značajno su prisutni kroz 11 milenijuma istorije čovječanstva. Oni koji još traju služe istoj namjeni kao i njihovi prethodnici: odbrani od uljeza, ograničavanju kretanja i sprečavanju trgovine sa ostatkom svijeta.
Slijedi kratak pregled nekih najznačajnijih utvrda i zidova u prošlosti i njihovih današnjih kamenih i čeličnih "savremenika".
Tekst jedne stare gospel pjesme ide ovako: "Jošua pobijedi u bici za Jeriho i zidovi se srušiše." Pobjeda generala starih Izrailjaca, koja je zidove protivničkog utvrđenja smrvila u prah i pepeo, je time značajnija jer su, prema Svetom pismu, izrailjski sveštenici srušili jedan od zidova - duvajući u trube. Tako je osvojen grad koji se nalazio na zapadnoj obali rijeke Jordan. Arheolozi su na tom mjestu otkrili zid sagrađen još u devetom vijeku prije nove ere, najstariji do sada pronađen.
S druge strane, priča o zidovima Troje opjevana je u Homerovoj "Ilijadi" i Vergilijevoj "Enejidi". Za vrijeme Trojanskog rata grad su štitili zidovi sa kulama visokim skoro deset metara. Međutim, Grci su prodrli u grad uz pomoć famoznog trojanskog konja. Pošto su mnogobrojni arheolozi i drugi naučnici bezuspješno pokušavali da utvrde lokaciju Troje, većina njih se napokon složila da se ruševine grada, sada u vidu djelimično izgorjelih zidova iz 13. vijeka prije nove ere, koje je pronašao i najvećim dijelom iskopao arheolog Manfred Korfman osamdesetih godina, nalaze na teritoriji sadašnje Turske. Ti zidovi su nedaleko od ruševina za koje se ranije mislilo da su ostaci Troje, a koje je pronašao Korfmanov zemljak Hajnrih Šliman u 19. vijeku.
Korfmanova Troja je od 1988. godine pod zaštitom UNESCO-a kao dio svjetske kulturne baštine.
Najpoznatiji zid na svijetu je svakako Veliki kineski zid. Njegova gradnja je počela 220. godine prije nove ere, ali najveći dio sagrađen je između 15. i 17. vijeka. Bio je namijenjen odbrani kineskih pograničnih granica kroz nekoliko dinastija. Preživio je pad dinastije Ming, ali je kraj njegovoj neprobojnosti došao 1644.
Dijelovi zida su još u dobrom stanju, ali veći dio je srušen. Iako se smatra da su ostaci zida vidljivi iz svemira, stručnjaci NASA-e kažu da je granica njegove vidljivosti - 160 kilometara.
A izraelska vlada je, poslije dugogodišnjih rasprava, 2002. godine, za vrijeme drugog palestinskog ustanka, počela izgradnju zida koji razdvaja palestinske teritorije i Izrael. Još uvijek u fazi konstrukcije, zid prati liniju razgraničenja utvrđenu 1949. godine za vrijeme primirja, što Izraelu daje za pravo da zid predstavlja odbrambenu mjeru protiv upada bombaša samoubica. Međutim, na nekim mjestima zid štiti izraelska naselja na Zapadnoj obali.
Američki Kongres je 2006. godine odobrio podizanje 1.100 kilometara duge ograde duž američko-meksičke granice, s ciljem jačanja nacionalne bezbjednosti odnosno sprečavanja unošenja narkotika u SAD. Kada se dovrši, ograda će biti isprekidana i pokrivaće samo mali dio granice duge više od tri hiljade kilometara, dok će ostatak međudržavne linije kontrolisati "virtuelna ograda" u vidu kamera i senzora.
Broj nezakonitih prelazaka granice značajno je smanjen na mjestima gdje je ograda dovršena, međutim, kritičari kažu da su ilegalni imigranti sada prinuđeni na prelazak granice mnogo opasnijim putevima.
Marokanski zid u Zapadnoj Sahari, poznat i kao Berm, razdvaja najnaseljenije dijelove Zapadne Sahare - uključujući i obalu - od područja koje kontrolišu nacionalistički pobunjenici koji se protive anektiranju afričke atlantske obale od strane Maroka. Poslije dugotrajnog rata za nezavisnost Zapadne Sahare, 1991. godine postignut je sporazum o prekidu vatre, ali Maroko i dalje ima kontrolu nad većim dijelom Zapadne Sahare. Zid od pijeska, dug 2.735 metara i visok gotovo dva metra, još uvijek je na svom mjestu, a čuvaju ga patrole marokanskih vojnika.
Uprkos mirovnom sporazumu koji je već deset godina na snazi, zidovi koji razdvajaju kvartove na prvoj liniji fronta između katoličkih i protestantskih dijelova grada još uvijek podsjećaju na ne tako mirna vremena u Belfastu. Izgrađeni su tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, a na nekim mjestima visoki su i do 12 metara.
Iako je njihovo trajanje trebalo da bude samo privremeno, nema nagovještaja da će u skorije vrijeme biti porušeni.
Sjeverna i Južna Koreja razdvojene su možda i najbolje utvrđenom granicom na svijetu. Riječ je o demilitarizovanoj zoni širokoj jedva tri i po i dugačkoj 243 kilometra, nastaloj 1953. pošto su dvije zemlje postigle sporazum o prekidu vatre, a tehnički su još u ratu. Zonu čuva oko oko dva miliona vojnika sa obje strane. Sjeverna Koreja optužuje južnog susjeda da je namjeravao da sa svoje strane izgradi zid, što je Južna Koreja okarakterisala kao običnu propagandu. U svakom slučaju, zona gotovo potpuno sprečava kretanje ljudi i dobara preko dobro utvrđene granice.
Kašmir
Još devedesetih godina Indija je počela izgradnju ograde u spornom području Kašmira, koji svojata i Pakistan. Namjena ograde bila je sprečavanje šverca oružjem, kao i upada pakistanskih ekstremista na teritoriju Indije. Projekat je završen 2004. godine i ograđuje teritoriju koja je prema mirovnom sporazumu iz 1972. pripala Indiji. Ograda je dugačka gotovo 565 kilometara.
preveo: Milenko KINDL
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
