Ognjen Tadić: Odustati od optužnice

U Zakonu o Tužilaštvu BiH kaže se da je Tužilaštvo BiH osnovano “da bi se obezbijedilo efikasno ostvarivanje nadležnosti države BiH i poštovanje ljudskih prava i zakonitosti na njenoj teritoriji” (čl. 1. st. 1. Zakona o Tužilaštvu BiH) i da “Tužilaštvo djeluje samostalno kao poseban organ BiH” (čl. 2. Zakona o Tužilaštvu BiH). Dakle, niti meni putem ovog teksta, niti bilo kojem građaninu ove zemlje (bez obzira da li ima neku zvaničnu javnu funkciju), niti bilo kojem stranacu (bez obzira da li je ambasador neke zemlje akreditovan u BiH ili lice koje se predstavlja kao visoki predstavnik), Tužilaštvo BiH ne može omogućiti da narušavamo njegovu samostalnost ili da utičemo na njegov rad tako da ugrožavamo ili ometamo njegovu zakonsku obavezu da obezbijedi efikasno ostvarivanje nadležnosti države BiH i poštovanje ljudskih prava i zakonitosti na njenoj teritoriji. Međutim, kao građaninu ove zemlje garantovano mi je postojanje prava javnosti rada Tužilaštva BiH koje se tiče “pojava i problema od opšteg značaja” u radu Tužilaštva BiH (čl. 11. st. 1. Zakona o Tužilaštvu BiH), pa u tom smislu, baveći se “pojavama i problemima od opšteg značaja” u vezi s radom Tužilaštva BiH u procesu koji se pred Sudom BiH vodi protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i direktora Službenog glasnika Republike Srpske Miloša Lukića radi navodnog izvršenja krivičnog djela “neizvršavanje odluka visokog predstavnika” (čije postojanje je sporno), ovim tekstom ostvarujem moje lično građansko pravo.

Proces kontaminiran politikom

Ne postoji čovjek u BiH koji neće potvrditi da je taj proces zapravo politički proces. Ta činjenica nije sporna ni za najviše domaće političke predstavnike, jer pored svakodnevnih kritika koje u tom smislu dolaze iz Banjaluke, iz dana u dan slušamo i izjave lidera iz političkog Sarajeva kojima potvrđuju da ne samo da je u pitanju politički proces, nego i to da su i oni lično imali uticaj da do njega dođe i da se na optuženičkoj klupi nađu predsjednik Dodik i direktor Lukić. Za strance nikada i nije bilo dileme da je u pitanju politički proces, jer i iz samog naziva spornog krivičnog djela “neizvršavanje odluka visokog predstavnika” jasno je da se radi o sukobu političkih volja. Siguran sam i to da u Tužilaštvu BiH dobro znaju, posebno glavni tužilac BiH, ko je i kako do sada uticao da bi bila pokrenuta istraga, te podignuta i potvrđena optužnica. Siguran sam, jer to su dobro informisani ljudi, da znaju i ko sve je vršio uticaj da ovaj, po opštem mišljenju politički proces, opstane i da se silom vodi ka osuđujućim presudama protiv predsjednika Dodika i direktora Lukića.

Strahovi političkog Sarajeva

Od ishoda ovog političkog pocesa, koji se vodi pred Sudom BiH, najviše strepe u političkom Sarajevu. Svjesni su da proces nema održivo pravno uporište i da su u ozbiljnom problemu bez obzira na to da li bi presuda bila oslobađajuća ili osuđujuća. Zbog toga ću ovdje kazati nešto što se niko iz političkog Sarajeva još uvijek ne usuđuje da saopšti, iako i među njima svako pametan razmišlja tačno ovako kako ću sada navesti.

Prvo, Ustav BiH kaže da je BiH demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom na osnovu slobodnih demokratskih izbora (čl. I/2 Ustava BiH). Na ovoj odredbi se klima i za sada još uvijek opstaje ovo malo suvereniteta BiH što ga je preostalo nakon svih dosadašnjih stranih intervencija. Osuđujućom presudom u potpunosti bi bila poražena ova odredba i BiH bi se preturila na leđa kao de facto bivša država.

Drugo, u slučaju oslobađajuće presude, a koju bi Sud BiH neminovno morao donijeti ukoliko bude poštovao pravo, strepe da bi predsjednika Dodika to dovelo do toga da bude percipiran kao politički pobjednik kome bi nakon toga autoritet, uticaj i politička snaga narasli do ovdje do sada neviđenih dimenzija (ovaj strah su posebno pojačali nedavni rezultati izbora za predsjednika, Senat i Predstavnički dom Sjedinjenih Američkih Država). Zanemaruju da je on u BiH već dugo percipiran kao neprikosnoveni politički autoritet i predstavnik Republike Srpske, a što bi osuđujućom presudom zapravo bilo još više pojačano u javnosti BiH, posebno Republike Srpske (o tome najbolje govore rezultati posljednih lokalnih izbora).

Treće, iako je sve vrijeme priželjkivao osuđujuću presudu i zbog nje proizveo sa stanovišta Dejtonskog mirovnog sporazuma sporno krivično djelo (neizvršavanje odluka visokog predstavnika), Kristijan Šmit je svakim danom u sve većoj strepnji. Svjestan je da je naporavio ogromnu grešku. Naime, do sada su domaći redovni sudovi, Ustavni sud BiH, ustavni sudovi entiteta, pa čak i Evropski sud za ljudska prava, odluke visokih predstavnika za BiH tretirali kao nešto što je izvan sistema i od čega nema sudske zaštite. Nakon što je funkciju visokog predstavnika uvrstio u Krivični zakon BiH, Kristijan Šmit je domaćem pravosuđu, pravno relevantnim procesnim ocjenama, žalbama, tužbama za odštetu, pa i budućim odlukama Evropskog suda za ljudska prava, na izvol'te dao funkciju visokog predstavnika za BiH, i to kao dio domaćeg prava! Zamislite samo štetu koju bi Šmit lično morao refundirati dijelu međunarodne zajednice oličenoj u OHR-u zbog odštetnih zahtjeva nastalih zbog njegovih nezakonitih odluka?! Imajući to u vidu, lično mu je manje problematična oslobađajuća presuda Suda BiH od osuđujuće, a najpoželjnije mu je da se poces završi bez bilo kakve presude.

Tužilaštvo BiH na potezu

Tužilaštvo BiH sigurno je svjesno svega navedenog, tj. navedenih pojava i problema od opšteg značaja u predmetnom procesu. Svjesno je i stanja samog sadržaja optužnice i dokaza koji su u međuvremenu izvedeni. Neću reći na šta sve to liči, oni su prije svega pravnici, kao i ja, pa je suvišno da solim more (da ne kažem ranu). Istovremeno, i tužioci su ljudi koji žive u BiH i djele sudbinu stanovnika ove zemlje, pa su sigurno svjesni i svih strahova koje jedan takav politički proces može proizvesti (samo glup čovjek može smatrati da je ova moja konstatacije prijetnja, a ne dobronamjerna napomena jednog od više miliona roditelja zabrinutog za mirnu i stabilnu budućnost ovih prostora).

Tužilaštvo BiH, a posebno glavni tužilac, zbog svega navedenog i mnogo toga što ne može stati u jedan običan tekst, nema druge, nego da razmotri odluku o odustajanju od optužnice protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i direktora Službenog glasnika Republike Srpske Miloša Lukića. Optužnica je ionako pod pritiskom više sile ugledala svjetlo dana, a zbog mnogobrojnih nespornih činjenica i svima vidljivih javnih priznanja političkih aktera i stranaca u BiH jasno se pokazalo da se protiv optuženih pred Sudom BiH vodi proces pod neprihvatljivim političkim pritiskom, koji je u potpunosti zagadio sam predmet, i zbog čega ne postoje uslovi za pravično i objektivno suđenje, niti za ostvarivanje uloge Tužilaštva BiH kao samostalnog zaštitnika ljudskih prava, zakonitosti i nadležnosti BiH. Zapravo, u ovom predmetu, prva i jedina prava samostalna odluka Tužilaštva BiH bila bi odluka da odustaje od optužnice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.