Odlazak posljednjeg lava

Posljednji iz legendarnog bratskog trija bio je, naime, simbol vladajuće Demokratske partije, njene sadašnje apsolutne premoći u zakonodavstvu, liberalističkih poduhvata i važan oslonac Baraku Obami u ostvarivanju najaktuelnijeg predsjedničkog projekta, zdravstvene reforme, oko koje je u toku žestoka politička bitka.

Međutim, Kenedi će poslije smrti ostati upamćen i kao senator koji, tokom većeg dijela karijere nije važio za prirodnog saveznika Bijele kuće.

Za republikance je bio ideološki nepodoban, dok su ga demokrate, sve do Klintonove administracije, doživljavali kao potencijalno opasnog predsjedničkog rivala.

Od svih potomaka trojice Kenedija američkom političkom vrhu je, uz Teda, najbliže bila Karolina Buvije Kenedi, kćerka Džona Ficdžeralda.

Sada upražnjeno mjesto u Senatu smanjilo je demokratsku većinu na ispod 60 glasova, neophodnu da se suzbije plan republikanske opozicije za blokadu odlučivanja o planiranoj reformi, pa i za osporavanje ukupnog Obaminog kursa.

Sudbina Kenedijevih obilježila je noviju američku istoriju i trijumfima i tragedijama. Sva četiri brata, Džozef, Džon, Robert i Edvard, gajila su, u porodici uspješnog biznismena i diplomate, potomka irske katoličke loze, predsjedničke ambicije.

Džon ih je ostvario, ali mu je mandat prekraćen atentatom 1963. Robert je bio, takoreći, nadomak preuzimanja kormila u Bijeloj kući, ali je 1968. i on ubijen. Porodica je prethodno planirala da ka čelu države usmjeri najstarijeg Džozefa, ali je on poginuo u Drugom svjetskom ratu.

Edvard se u trku za predsjednika upustio 1980. neuspješno, uspjevši, međutim, da najduže potraje u političkom životu (skoro 47 godina bio je predstavnik Masačusetsa u Senatu SAD) i da jedini od njih četvorice ne bude žrtva oružja. Dva puta su, međutim, bili njegovi saputnici.

U malom avionu koji se srušio juna 1964. poginuli su mu saradnik i pilot, dok je on prošao s teškim povredama, od kojih se liječio šest mjeseci. Na karijeru mu je bitnije uticao drugi udes, u julu 1969, kada se u jezeru udavila njegova mlada saputnica, poslije survavanja automobila kojim je on upravljao. Od tog slučaja, koji još izaziva kontroverze, nikad se nije sasvim politički oporavio, bar ne toliko da bi postao predsjednik SAD.

Stekao je, međutim, slavu "posljednjeg lava", giganta, političke scene, gdje je, kao vođa liberalnog krila demokrata decenijama bio "trn u oku" konzervativnim krugovima, a pogotovu članstvu rivalske Republikanske partije. Umio je i da premosti stranačke međe, pa je čak u jednom obrazovnom projektu bio u paktu i sa doskorašnjim predsjednikom Džordžom Bušom.

Privatno je prekoračivao i granice "kojih je trebalo da se drži", konstatovali su hroničari. Zavrtio se, kažu, bio u ličnom "bermudskom trouglu" - pretjerane tjelesne težine, konzumacije alkohola i ljubavnih avantura. Stabilizovao se 1992. kad se oženio, poslije razvoda s prvom suprugom, vašingtonskom advokaticom, kada je učvrstio i status "patrijarha" porodice.

Sa svim svojim vrlinama i manama bio je pravi Kenedi. Član klana, koji je često bivao izuzetak od pravila.

- Većina ljudi odraste pa uđe u politiku, a Kenedijevi su ušli u politiku, pa tek onda odrasli - kaže, uz podsjećanje na porodičnu atmosferu, stručnjak za fenomen Kenedijevih, profesor Virdžinijskog univerziteta Džejms Sterling Jang.

Južna Afrika

Polovinom osamdesetih moćni Ted Kenedi je otputovao u Južnu Afriku i glasno protestovao pred zatvorom u kojem je robovao Nelson Mandela. Predložio je 1984. godine i zakon protiv aparthejda i uvođenje sankcija Južnoj Africi. Tadašnji predsjednik Ronald Regan kasnije je sam donio odluku o izolaciji rasističkog režima, što se smatra velikim zaokretom u politici konzervativnog predsjednika.

pripremio: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.