Od veleljepnih zdanja do građevinskog rugla

Bogata kulturna istorija, spomenici kulture, mostovi i parkovi Banje Luke, Bijeljine i ostalih gradova Republike Srpske daju pečat ovim gradovima. Kad je riječ o novim zgradama koje "niču kao pečurke", nerijetko uočavamo i elemente kiča i arhitektonska rugla, naročito kad je riječ o miješanju stilova.

Kreativnost i maštovitost sa jedne, a umjerenost i originalnost sa druge strane, predstavljaju bitne segmente koje je potrebno primijeniti prilikom gradnje objekata. Gledajući današnje građevine, koje "niču" svakodnevno, postavlja se pitanje: kolika je vrijednost arhitekture u Republici Srpskoj, odnosno koliko građevine imaju "stila" za divljenje, a koliko "kiča" za odmahivanje?

- Danas ima vrlo malo "stila". Taj termin bi trebalo da predstavlja prepoznatljivi kvalitet arhitekture određenog podneblja, a da bi se definisalo šta je to što danas stvaramo, a što će se izdvojiti kao kvalitetno ili kao simbol vremena i prostora u kojem je nastalo, potrebna je određena vremenska distanca - rekla je arhitekta Vedrana Ikalović.

Ona je naglasila da arhitektura treba da bude kombinacija potreba, znanja, mogućnosti, vještine, da bi se njen kvalitet prepoznao i da bi bilo jasno ko je i kada stvarao.

- U odnosu na susjedne države i region, koje znatno duži period imaju škole arhitekture i koje su otišle nekoliko koraka dalje u formiranju strukovnih saveza, organizovanju predavanja i usavršavanju struke uopšte, moglo bi se reći da se kod nas tek sad počinje javljati potreba za stručnim usavršavanjem i širenjem znanja o arhitekturi van struke - rekla je Ikalovićeva.

Ona je napomenula da su stalno učenje, razmjena iskustava i saznanja neophodni da bismo uspjeli pronaći nešto što je zaista naše u arhitekturi.

- Prihvatanje sebe u određenom stadijumu razvoja je jedino što može da dovede do pomjeranja u smjeru koji je zaista pozitivan. Grad ima lični razvoj i stadijumi ne mogu da se preskoče. Ako se preskoče, nastaju hibridne tvorevine, koje ne bi odgovarale ni potrebama idealno-informisanih i kulturno-aktivnih ljudi, a pogotovo ne odgovaraju hibridnim potrebama njegovih stanovnika - objašnjava Ikalovićeva.

Ona je dodala da, ako čovjek ne stvara sredinu u kojoj sam može da se ostvari, onda sredina mora da se "zavuče pod kožu" čovjeka koji će je zavoljeti, spontano, odgovarajući na njegove potrebe.

- Saradnja između svih učesnika u stvaranju arhitekture je put do stila. Unapređenje odnosa među investitorima, korisnicima i stvaraocima je ono što mora da se razvija, kao i povjerenje u projektante i njihovo znanje - istakla je Ikalovićeva.

Ona je naglasila da se često pojam arhitekture svede na kolažiranje i kopiranje detalja i elemenata koji su nekad negdje viđeni i koji su u svom okruženju ili kontekstu imali smisla. Arhitektura je mnogo više od toga. Ona je stvaranje prostora.

- U odnosu na vrijeme koje je iza nas, na kratku distancu na koju možda možemo da se osvrnemo, uočava se razlika, uočavaju se promjene, i što je najvažnije uočava se potreba da se stvari mijenjaju kada se radi o arhitekturi kod nas - rekla je Ikalovićeva.

Rame uz rame sa svjetskim projektima

Istoričar umjetnosti Siniša Vidaković smatra da Banja Luka spada u mali broj gradova koji poštuju humani princip življenja, odnosno da se i dalje zadržalo ono što je razglednica i identitet grada na Vrbasu.

- Banja Luka spada u red gradova u kojima se ne gradi loše, jer se u nekom smislu poštuje tradicija, a poštuje se i princip neuništavanja zelenila. Ona stoji rame uz rame sa Novim Sadom u smislu humanog principa gradnje, ali naravno u obilju građevina potkrade se i neka građevina koja ne bi trebalo da leži tu. Međutim, vrijeme će pokazati da li je to opravdano ili ne - rekao je Vidaković.

On je kazao da ovaj grad posjeduje intelektualne resurse kada je riječ o perspektivnim arhitektama.

- Oni mogu da ostvare projekte pomoću kojih bi stajali rame uz rame sa svjetskim projektima. Međutim, mi smo siromašna zemlja koja ne posjeduje industriju, tehnologiju i materijale kojima bismo pratili arhitekturu onakvu kakva se trenutno razvija u velikim svjetskim centrima gdje prednjači Dubai, Japan i Amerika. Mi bismo mogli graditi, ali nedostaje nam ono što je naš usud u istoriji, a to je nedostatak novca - rekao je Vidaković.

U vrijeme svjetske krize, dodaje on, Banja Luka ulaže u opremanje i obnovu starih građevina i kvalitetno se razvija. Postoje dvije estetike, lijepog i ružnog.

- Ono što je nekada bilo lijepo, danas je ružno i obrnuto, tako da sve zavisi od toga kako se tretira - zaključio je Vidaković.

Negativno nasljeđe

Dekan Arhitektonsko-građevinskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci Milenko Stanković rekao je da što se tiče samog arhitektonskog stvaralaštva ova institucija nastoji da unaprijedi cijeli proces arhitekture i njenog stvaralaštva.

- Velikom broju ljudi nije jasno da nije svrha arhitekture da se napravi lijepa kuća, zgrada ili zdanje, već treba inteligentno ukazati na problem, odnosno zadovoljiti potrebe i prohtjeve korisnika, ali impresijom stvaralačkom čina, ostvariti arhitektonsko zdanje u pravom smislu te riječi - istakao je Stanković i dodao da to podrazumijeva usklađivanje klime i kulture samog podneblja, odnosno postizanje određenog komfora, te stvaranje kreativnog i inspirativnog prostora.

- Sasvim je logično da se u periodu tranzicije, kao što je kod nas, govori o tome da je arhitektura kao jedna od važnih ljudskih aktivnosti i jedan od najhumanijih činova doživjela određene propuste, odnosno negativno nasljeđe - istakao je Stanković.

On je rekao da usljed raznih događaja na ovim prostorima postoje različita ponašanja kada je riječ o arhitekturi, ali da se nastoji ostvariti napredak.

- U skladu sa ukupnim svjetskim kretanjima, Evropa ima svoju prednost u različitostima. A kod nas je potrebno da se sve različitosti afirmišu, da se uspostavi balans između prirode i izgrađene sredine, kroz energetsku efikasnost i održivu gradnju i da se popravi mikroklima u naseljima da bi se obezbijedio progres - kazao je Stanković.

On je dodao da mnogi u Srpskoj imaju neriješeno stambeno pitanje, što je nekim evropskim zemljama nezamislivo, a kada postoje neadekvatni uslovi za život gubi se želja za uređivanje prostora.

- Mi afirmišemo izgradnju u skladu sa našom kulturom, tako da bi stručnjaci ubuduće krenuli sa jedne pozitivne strane, da ne bi pravili loše zgrade, jer je mjerodavna ona arhitektura u kojoj živi većina ljudi - rekao je Stanković.

Dodao je da je kroz istoriju u stilskim građevinama živio veoma mali broj ljudi.

- Kič je ozbiljan problem, jer sam stvaralački čin je potreban i utiče na stvaranje arhitektonskog zdanja ili djela. Za mnoge građevine na našim prostorima ne bi se moglo reći da je arhitektonsko djelo - naglasio je Stanković i dodao da se neki pojedinci hvale kako su sami sebi uspjeli da naprave kuću.

Stanković je dodao da arhitektonsko ostvarenje mora integrisati u sebi i objediniti cjelokupan stvaralački čin, sve elemente i zadovoljiti potrebe na jedan intelektualan i osmišljen način.

Najposjećenija, najviša i najljepša građevina

Ajfelov toranj ili Ajfelova kula u Parizu najposjećenija je građevina i jedno od najvećih graditeljskih čuda.

Kulu je konstruisao francuski inženjer Gistav Ajfel s namjerom da od toga načini najveći događaj svjetske izložbe 1889. godine.

Ajfelova kula izgrađena je od lijepih i vitkih stubova rešetkastim gvožđem i visoka je 320 metara.

Sa vrha kule, do koga se stiže liftom ili spiralnom stepenicama, pruža se panorama čitavog Pariza, jednog od najljepših gradova svijeta.

Burj Dubai u Dubaiju je najviša građevina na svijetu. Iako tačna visina zgrade još nije poznata, potvrđeno je da visina premašuje 800 metara. Neboder ima 160 spratova, za čiju je izgradnju utrošeno 330.000 metara kubnih betona i 31.400 tona gvožđa. Arhitekta ovog veličanstvenog zdanja je Bil Baker, a izgradnja je započela još 2004. godine.

Osim titule najviše zgrade na svijetu Burj Dubai ponijeće i titulu zgrade s najvišim nastanjenim spratom te zgrade.

Burj Dubai sadrži oko 1.000 stanova, uređenih na četrdeset spratova, Armanijev hotel i posmatračnicu na 124. spratu.

Jedna od najljepših građevina sagrađena je kada je vladaru Indije šahu Džahanu 1630. godine umrla voljena supruga, on se toliko rastužio, da je htio da napusti prijesto.
Tada je odlučio da svojoj ljubljenoj ženi podigne najljepši spomenik što je ikad postojao.

Pozvao je najbolje umjetnike iz Persije, Indije, Turske i Arabije da izgrade nacrt spomenika, na kome je više od 20.000 ljudi radilo preko 18 godina.

Tako je po imenu šahove žene Tadž Mahal podignuta najljepša građevina na svijetu.

Sa mermernog postolja uzdiže se 60 metara visoka zgrada, ukrašena sa 12 vrsta poludragog kamenja u obliku cvjetova i kulama na sva četiri ugla.

Postmodernizam - vrijeme promjene

U 19. vijeku, sa nestankom tradicionalnih kultura, nastale su ideje modernizma koje naglasak stavljaju na avangardu. Transformacija društva bila je uzvišena misija progresivnih umjetnika, a protivrječnost takve situacije izbila je na vidjelo šezdesetih godina prošlog vijeka.

Poslijeratna nepodobnost modernizma i njegov internacionalni stil ukazivala je na sopstvenu istrošenost, tako da nisu više nailazile na razumijevanje, ne samo stručne javnosti, već i onih kojima je ta arhitektura bila namijenjena.

Početak postmoderne obilježava povratak dovitljivosti, ornamenta i komunikacije kao i stvaranje nove estetike. U želji da ispravi greške arhitekture moderne, postmodernizam komunicira sa korisnicima i ostvaruje veze sa gradom i istorijom. U potrazi za opštim principima pomoću kojih bi se mogao okarakterisati postmodernizam, neki kritičari su išli dotle da postoje i ocjene da bi taj princip mogao da bude: svjesno razaranje stila i uništavanje arhitektonskih oblika.

Sa druge strane, oni umjereniji su arhitekturu postmodernizma opisivali i kao neoeklekticizam. Oni mogu biti bizarni, humoristički, šokantni, ali jedno im je zajedničko - uvijek su jedinstveni, a novinu predstavlja povratak zaboravljenih arhitektonskih elemenata - stubova, primjena klasičnih grčkih i rimskih uzora.

Enterijer

U arhitekturi i građevinarstvu, pored maštovitosti za spoljni izgled i konstrukciju građevine, veoma je bitno na originalan način savremeni stil upotpuniti kreativnošću i "ukusom" uređenja unutrašnjosti. Kako vrijeme odmiče, tradicionalno uređena unutrašnjost prostora izmiče i "tone" u moru "modernih" načina i stilova uređenja enterijera. Ipak, sve je stvar ukusa onoga ko ga uređuje po svojoj mjeri i želji.

Osmo svjetsko čudo

U Dubaiju se realizuje projekat kakav svijet još nije vidio. Riječ je o džinovskim turističkim kompleksima, ali ne na kopnu već u Persijskom zalivu. Projekat "Dubai Palm Islands" ostvaruje multinacionalna kompanija "Atlantis", a tri ostrva u obliku palme - Palm Džumeira, Palm Džebel Ali i Palm Deira se prostiru na 25 kilometara pored obale. Ova grandiozna vještačka ostrva, koja se vide i sa Mjeseca, već zovu Osmo čudo svijeta. Za ovaj nadrealistički poduhvat biće utrošene 2,4 milijarde dolara, a koliko je to ogroman posao, govori i podatak da je u Arapsko more sručeno 80 miliona kubika stijena i kamena. Inače, kažu da će se ostrva Palme u Dubaiju moći vidjeti iz svemira. Ova ostrva su još uvijek u izgradnji. Na sve strane možete vidjeti kranove, izgradnja je non-stop u toku, mnoštvo radne snage i mašinerije na malom prostoru. Ono što još upada u oči je arhitektonsko iživljavanje, u smislu da novac ne predstavlja nikakav limit, da se zgrade grade u najneobičnijem dizajnu i da su svaka za sebe posebna priča.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.