Od parčeta tkanine do statusnog simbola

Odjeća je i oblik komunikacije, a specijalne uniforme obilježavaju status i ulogu u društvu. Neke grupe odjeću koriste kao snažan i neposredan izraz svoga stila.

Prva odjeća se izrađivala od prirodnih materijala, kao što su koža, krzno, lišće ili trava, a prema antropolozima, počela se pojavljivati prije oko 100.000 do 500.000 godina.

Kada govorimo o istoriji odjeće, moramo spomenuti i modu koja je zapravo jako stara i nastala je u onom trenutku kada je čovjek na sebe stavio nešto drugačiji komad odjeće od ostalih. Onaj komad koji ima samo ukrasnu svrhu.

Ne tako davno, ženskom odjećom su smatrane haljine i cipele sa povišenom petom, dok su se pantalone i odijela smatrali tipično muškom odjećom, koju danas nose pripadnici oba pola.

Odjeća se danas pravi od raznih materijala, industrija odjeće je jedna od najrazvijenijih, a izbor je ogroman.

Srednjovjekovna moda

Tokom čitavog srednjeg vijeka odjeća je zadržala gotovo nepromijenjen izgled, a novosti su uvođene postepeno. Dolaskom germanskih naroda na područje Evrope u širu upotrebu ulaze pantalone, a sveprisutan element i ženske i muške odjeće tokom cijelog razdoblja bile su tunike.

Odjećom su se međusobno razlikovali staleži, zanimanja i narodi, a krajem ovog razdoblja poprimila je ekstravagantnije oblike, što je izazivalo sablazan kod crkvenjaka.

Vizantijska dvorska odjeća imala je glavna obilježja antičke rimske odjeće. Najviše se koristila svila, egipatski pamuk i lan. Dame su se ukrašavale raskošnim nakitom. Narodi na sjeveru Evrope nosili su vunene pantalone, tunike, košulje i ogrtače. Za izradu odjeće često su koristili krzno.

Do preokreta u istoriji odijevanja dolazi sa germanskim narodima, čija odjeća je bila šivena prema obliku tijela i tu se prepoznaje začetak današnje zapadnjačke mode.

Vikinzi su nosili pantalone i košulju dugih rukava, preko koje se oblačila tunika stegnuta u struku. Zimi se na ovo još mogao dodati krzneni plašt ili vuneni ogrtač. Pri analizi odjeće mogu se vidjeti zajedničke karakteristike svih naroda ranosrednjovjekovne Evrope, ali svaki narod je nosio karakteristične ukrase.

U razdoblju gotike novina su vunene tunike živih boja, a postojalo je nekoliko modela - duže, kraće, sa kapuljačom ili bez, sa uskim ili širokim rukavima, itd.

Sredinom 14. vijeka dolazi do važne promjene, kada se izgled muške i ženske odjeće počinje bitno razlikovati. Ženska odjeća ostaje duga i lepršava, ali u mušku modu ulaze kraći modeli, uski kaputići koji su se nosili preko košulje i vrlo kratkih pantalona. U to vrijeme odjećom se sve više počelo pokazivati bogatstvo i raskoš. Pučka odjeća se razlikovala od plemićke i kod nje nije bilo velikih promjena.

Renesansa, kravata, donji veš i krinolina

U doba renesanse žene su nosile duge haljine, a gornji dio bio je od čvrstog materijala, koji je u 15. vijeku zamijenjen korzetom. Tokom godina odjeća dobija na volumenu. Muškarci su nosili slojevitu odjeću. Obavezan dio su bile kratke pantalone do koljena ispod kojih su nošene uske čarape do koljena. Važan dio njihovog imidža bile su cipele i šeširi.

Aristokrate i bogato građanstvo evropskih država 18. vijeka pomno su pratili ono što se nosi u Parizu. Djevojke su svoje miraze trošile na krpice i modne dodatke. Haljina-košulja proširila se Evropom kao pariski modni detalj, a ubrzo je dobila i povišen struk. U modu je uvedena i ručna torbica za sve sitne stvarčice koje dami trebaju.

Napoleon je donio internacionalizam, na svojoj krunidbi za cara predstavio je novi aristokratski detalj - kravatu.

Modu 19. vijeka karakterišu muški kaputi sa visoko podignutim kragnama, a frak je omiljeni model kaputa.

Na zahtjev carice Žozefine Bonaparta poslije dužeg vremena uvodi se donji veš sa dvije odvojene nogavice do koljena. Nazvan je pantalone ili pantolete. Haljina dobija novi oblik: izrazito visok struk i dugačka uska suknja. Korzet je u modi i nose ga i djevojčice. Suknje se kasnije proširuju brojnim podsuknjama, kojih je znalo biti i do deset. Dekoltei su duboki. U modu dolaze kratki puf rukavi ukrašeni čipkom. Na muškim kostimima se ramena šire pomoću naramenica, a struk sužava steznikom.

U 19. vijeku pojavljuje se i ženski kostim zvan turnir, koji karakterišu naprijed ravne suknje sa naborima prebačenim pozadi preko turnira - uzdignuća koje je napravljeno od konjske dlake i jastučeta.

Od Edvarda do poslijeratnog perioda

Nakon smrti kraljice Viktorije 1901. godine, njen sin Edvard Sedmi dao je svoje ime novoj eri, eri luksuza i raskoši.

Ženama su uvedeni novi korzeti koji su gurali grudi prema naprijed, a ramena i zadnjicu ka nazad. Ova linija zvala se "es" krivulja. Novi korzet osiguravao je i mali struk, a nije dijelio grudi, pa su učinak bile ravne "mono" grudi, koje su izgledale kao jedna površina. Modu koja je dominirala 1910. nazivaju i "Titanik era", jer večera na poznatom brodu bila je jedan od najelegantnijih događaja, a putnici su nosili najformalnije moguće ruho.

Nakon Prvog svjetskog rata društveni običaji postaju opušteniji, a žene ulaze na tržište rada u rekordnom broju. Znatno je rasla popularnost sportske odjeće među ženama. Haljine postaju kraće ili sa prorezima. Haljine ravnih linija i kloše šešir postali su uniforma.

U dvadesetima ženama se prvi put vide koljena. Postaje popularan dječački izgled, gdje grudi i kukovi nisu izraženi. Koko Šanel je bila jedna od prvih žena koja je obukla pantalone, odrezala kosu i odbila korzet.

U četrdesetima ženska moda obilježena je jednostavnošću i umjerenošću u odijevanju. Žene sve manje računa vode o svom izgledu, silueta postaje krupnija. Odjeća više nije raskošna i elegantna, jer oskudica ne dozvoljava, a figura pješčanog sata postaje aktuelna. Obline su na cijeni, a trend ističe ženu koja zna da iznese svoj višak. Jedna od predstavnica ovog trenda je Merilin Monro.

Ženska poslovna odjeća kroz istoriju

Poslovna odjeća se tokom istorije mijenjala, postajala ležernija, pa i ženstvenija.

U 1940. mnogim ženama radna odjeća se sastojala od suknje do koljena ili pantalona, bluze i jakne. Modni detalji bili su šal, marama ili šešir.

U idućoj deceniji moda je krenula putem luksuza i ekstravagancije. Pantalone su postale prihvatljivije, ali dame su uvijek nosile suknje. Popularne su bile uske "olovka" suknje, a naglašavana je figura pješčanog sata. Rukavice i šeširi su davali elegantan i inteligentan izgled.

Šezdesete karakterišu suknje do koljena i jednostavne bluze. Odijela su bila elegantna, uglavnom pastelnih boja.

Sedamdesetih su cvijeće i grafika bili uobičajeni na kežual odjeći, poslovna moda je ostala mirna.

Osamdesetih se naglasak stavlja na ramena, a ženska odijela kroje se slično muškima. U trendu je bio i upadljiv nakit.

U devedesetim se izbacuju jastučići sa ramena, a u modi su jednobojna odijela, te haljine i suknje do koljena i kožna odijela.

Krajem ove decenije suknje se skraćuju, izrezi produbljuju, popularni materijali su likra i kašmir. U slobodno vrijeme popularan je džins.

Istorija

Praistorijski lovci su vjerovali da poprimaju duh životinje koju su ubili noseći njenu kožu. Neke od najranijih tkanina načinjene su usitnjavanjem kore drveta, koja je namakana u vodu i udarana, sve dok ne bi omekša. Zatim je uljena i bojena, te omotavana oko tijela.

Drevni Egipćani su nosili oskudnu odjeću od laganog platna, materijala pravljenog od lana. Odjeća robova bila je gruba i jednostavna. Da bi se osjećali ugodno, važni Egipćani su umotavali tijelo u vrlo fine tkanine. Laneno platno bilo je vrlo cijenjeno i u antičkoj Grčkoj, a njihove žene su bile veoma vješte u predenju i tkanju vunene odjeće. Egipćani su uglavnom nosili bijelu tkaninu, Grci su rado oblačili haljine u boji, a omiljena im je bila žuta.

Modne zanimljivosti

Iako možemo reći da moda postoji "od kad je svijeta i vijeka", prve manekenke su se pojavile tek u 19. vijeku i tako je nastalo jedno od najpoželjnijih zanimanja za žene. Za razliku od današnjih kreatora, njihovi prethodnici su svoju odjeću prikazivali na lutkama. Ako ništa, bile su jeftinije od manekenki. Veliki osvajač Napoleon Bonaparta je naredio svojim krojačima uniformi da na rukave stave dugmad, da vojnici ne bi njima brisali nos. Tu dugmad danas znamo kao manžetne. Bivši gradonačelnik Njujorka Henri Fiorelo la Gvardija početkom 20. vijeka prisustvovao je šou gdje su nastupale egzotične plesačice. Bio je začuđen što one ne nose ništa ispod haljina, pa je naredio da donji veš mora pokriti bar intimne dijelove. Tadašnji krojači su se latili posla i dizajnirali donji veš koji prekriva intimne dijelove, ali nije upečatljiv.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.