Od bezazlene zabave do opasnih pakosti

Psiholozi i sociolozi tvrde da onaj ko kaže da nikada ne trača, gotovo sigurno laže. Ogovaraju svi, i žene i muškarci, i mladi i stari, i obrazovani i neobrazovani.

Stručnjaci pojašnjavaju da je to način da se saznaju neke informacije o drugima, da budemo u centru pažnje, da se oslobodimo stresa... Dodaju da je sve to u redu dok se svodi na bezazlenu zabavu i ne ode predaleko.

Ogovaranje oduvijek postoji

Prema riječima sociologa Biljane Milošević, trač ili ogovaranje je jedno od civilizacijskih obilježja. Trača se, dodaje ona, od kada je svijeta i vijeka jer oduvijek postoji ta neka ljudska znatiželja za tuđim životom.

- U početku, trač je bio način da se dođe do neke informacije, ali ako ta informacija pređe iz jedne ruke u drugu, odnosno od usta do usta to više nije ona prava tačna informacija već je to trač jer se u toj priči obavezno nešto doda i automatski na kraju te primljene informacije mi imamo u potpunosti pogrešnu informaciju - istakla je Miloševićeva.

Dodala je da bi u današnjem procesu komunikacije to bio takozvani "šum" ili problem u komunikaciji.

- Tračaju i muškarci i žene. To je "mrtva trka", naročito za današnje vrijeme kada su se muškarci "probudili". Iz prostog razloga kažem probudili zato što je ta osobina ogovaranja uvijek bila pripisivana ženama što predstavlja neki oblik diskriminacije. Ni muškarci nisu za pohvaliti kada je riječ o ogovaranju - rekla je Miloševićeva.

Svakom prosječnom čovjeku, dodala je, nebitno za njegov pol, obrazovanje, neku društvenu poziciju, uvijek će biti primamljivi oni ljudi do kojih oni nisu u stanju da dođu ili uspostave sa njima neku komunikaciju jer su im iz nekog razloga nedostižni.

- Tada se pojavljuje onaj psihološki efekat "kiselo grožđe i slatki limun" - što nije moje nije ni važno. Onda se počne konstruisati sa nekim pričama, ono što bi bilo nama drago da se desi toj osobi mi "kalemimo" to na taj neki njen profil - navela je Miloševićeva.

Dodala je da se ranije tračalo prikrivenije, odnosno ne tako otvoreno, direktno i javno kao danas.

- Ranije su ljudi u svakom selu ili provinciji imali "lokalnu tračaru" odnosno osobu koja je sve znala - istakla je Miloševićeva.

Danas toga prosto nema, navela je, danas su svi tračare jer svako da sebi za pravo da prokomentariše tuđi život, tuđu privatnost.

- Ranije biti tračara, u nekom prethodnom vremenu nositi taj epitet, nije bilo nimalo pohvalno i krilo se po kuloarima. Danas se ogovara u svakom kafiću, svakom bifeu, na ulici, u liftu... Čim ne možete da dođete do određene osobe a znate ko je i šta je, takođe ne trpite nečiji uspjeh to je sjajna kategorija za trač. Takvi ljudi su najčešće magneti za te osujećene ljude - istakla je Miloševićeva.

Ako je u pitanju neka žena, navela je, u većini slučajeva se komentariše da li je i čija ljubavnica, da li nešto ima ili ne, šta ima, ko joj je dao za pravo da nešto kaže ili uradi, a kada je riječ o muškarcima uvijek se priča o tome da li je neko povezan sa vlasti ili ne, da li iza njega stoji neki lobi i koji, a posljednje o čemu se priča je o inteligenciji.

- Ni u jednom trenutku se ne pristupa tim nekim ljudskim sposobnostima koje je u stanju pojedinac da ima i da postigne to nekim svojim radom. To je stvarno tragikomedija današnjeg vremena - rekla je Miloševićeva.

Gdje i o čemu se najčešće trača

Mjesta kao što su frizerski saloni najčešće su okarakterisana kao ona mjesta gdje tračevi nastaju i šire se dalje. Većina frizera ne krije da se u njihovim salonima trača, ali kažu da je to njihovim mušterijama jedna vrsta "izduvnog ventila".

Ljepšem polu su najčešće "na tapetu" druge žene, tuđa seksualna iskustva i problemi s težinom njihovih prijateljica, dok muškarci najčešće razglabaju o pijanim prijateljima, školskim kolegama i najatraktivnijim koleginicama s posla. Trećina muškaraca čak priznaje da im je dobra trač-partija draža od seksa. Kada se muškarci sastanu tema "žene" i sve što ide uz njih je neizbježna. Razgovaraju o svemu, od ženskog tijela do njenog mozga, upoređuju bilješke, razmjenjuju iskustva.

Biljana Milošević naglašava da žene danas odlazak kod frizera doživljavaju kao "rilaks" varijantu.

- U frizerskom salonu imate jedan skup žena na malom prostoru i tada kreće priča, prvo od nekih ličnih hvalospjeva koji se dodjeljuju, tipa "divni ste", "krasni ste", "divan vam je muž" (ako ga imate), ako imate dečka "divan vam je dečko", ako ga nemate zašto ne, da li imate posao, kolika vam je plata i tako to počinje. Fetiš mjesto za trač jesu frizerski saloni - navela je Miloševićeva.

Kod muškaraca, dodala je, to su kladionice jer osim što se klade oni tamo sjede i ogovaraju.

Zašto tračamo

Na meti tračeva su svi - od komšija, preko šefova, prolaznika, pa do javnih ličnosti.

Sociolog Ivan Šijaković kaže da je trač socijalna dimenzija komunikacije među ljudima gdje se neko pokušava prikazati boljim nego što jeste ili gorim nego što jeste.

- Trač je u funkciji toga da se onaj ko trača plasira kao neko ko je nadmoćniji. Drugim riječima, trač može da bude jedna vrsta tihe ili prikrivene borbe protiv određenih idola, moćnih ljudi, interesantnih ljudi, ljudi od ugleda ili raznih drugih stvari. Trač se gotovo uvijek odnosi na nekoga ko ima neku poziciju, ugled ili moć - rekao je Šijaković.

Napominje da je trač smišljen kao neka vrsta pakosti, da bi se neko prikazao mnogo manjim nego što jeste i obično se upotrebljava kao neka vrsta paralelne borbe za smanjenje nečijeg ugleda nečije moći, statusa i tome slično.

- Pošto je trač jedna vrsta lagane komunikacije, zgodan je za uspostavljanje kontakta, za širenje određene informacije i određenu vrstu radoznalosti. Mjesta gdje se najviše susreću oni koji tračaju su komšijske ograde i posjedi, frizerski saloni, kladionice, kafane... - istakao je Šijaković.

Pojasnio je da oni koji ogovaraju uvijek biraju neka mjesta gdje se okuplja "prosječan" svijet.

- To je jedna vrsta komunikacije, jer da biste u toj želji da prvi imate informaciju, da biste bili aktuelni i popularni u svojim sredinama i u svom prostoru, onda naravno koristite trač kao izvor informacija, pogotovo da biste u tom uslovno rečeno "takmičenju" pobijedili i da bi vas neko na taj način prihvatio u društvu - naglasio je Šijaković.

Psiholog Aleksandra Arsenijević-Puhalo kaže da je ogovaranje jedan od oblika međusobne komunikacije koji je veoma prisutan i sa važnom socijalnom ulogom u razvoju privatnog i profesionalnog života.

- Kada tračate, drugoj osobi dajete na znanje nešto što već znate, što je povjerljivo i time joj šaljete poruku da je socijalno prihvaćena i da vam je važna. Tako jačate njeno samopouzdanje i pridobijate povjerenje - istakla je Arsenijević-Puhalo.

S druge strane, dodala je, tračanje jača osjećaj lične vrijednosti jer se najčešće osobe koje su predmet tračanja postavljaju u inferiornu poziciju i omalovažavaju se njihove sposobnosti i postignuća na račun veličanja ličnih vrijednosti.

- U situaciji tračanja imate jednu vrlo zanimljivu i osjetljivu komunikaciju u kojoj se procjenjuje ko je OK, a ko nije, za intimiziranje i razmjenu sočnih pikanterija i intimnih stavova o različitim temama - navela je Arsenijević-Puhalo.

Naglašava da je trač sastavni dio svakodnevne komunikacije i sreće se kako u porodici tako i na radnom mjestu i situacijama kada imamo slobodnog vremena.

- Ono čega danas možda ima više nego ranije je tračanje u medijima, posebno na televiziji, što vam daje socijalnu potvrdu da je moderno tračati i baviti se drugima - dodaje ona.

Naglašava i da danas manje nego ranije ljudi osjećaju krivicu da su uradili nešto loše tračanjem drugih, što je posljedica opštesniženih moralnih vrijednosti u društvu i prihvatanja trača kao nečeg što nije tako strašno.

- Međutim, trač ima veliki uticaj na ljude, iako je često daleko od istine i činjenica upravo zbog toga što se enormnom brzinom prenosi i ne zahtijeva provjeru već uživljavanje u plasiranu priču. Tako se mogu proizvesti psihički pritisci i vršiti nasilje nad ljudima što nikako nije socijalno prihvatljivo - navela je Arsenijević-Puhalo.

Naglasila je da ljudi vole da tračaju jer tako sklapaju nova prijateljstva, njeguju osjećaj pripadnosti, smanjuju stres i sa ličnih problema se prebacuju na tuđe.

- Kroz tračanje ljudi se emotivno "prazne" i olakšavaju svakodnevne brige, za trenutak zaboravljaju na lične neuspjehe i neprijatnosti. Nekim ljudima je tračanje i vještina koju koriste da manipulišu drugim ljudima i njihovim osjećanjima zarad lične dobiti, što se posebno primjećuje u radnim kolektivima - naglasila je Arsenijević-Puhalo.

Nažalost, navela je, ljudima je tračanje i način da napreduju u karijeri.

- Kako god, tračanje daje osjećaj više vrijednosti ali ne treba ignorisati činjenicu da je ovakva pozicija nastala kao rezultat subjektivnih procjena i nikako nije objektivna, istinita i definitivna - rekla je Puhalo.

Ko više trača

Vječna borba vodi se oko toga ko više trača, žene ili muškarci.

Iako ženama često govore da previše vremena provode ispijajući kafe s prijateljicama i razmjenjujući "povjerljive informacije", istraživanje koje je sprovela jedna britanska kompanija za ispitivanje javnog mnjenja pokazalo je da muškarci u prosjeku 76 minuta dnevno troše na tračanje sa prijateljima ili kolegama sa posla. S druge strane, žene toj uglavnom bezazlenoj razonodi posvećuju tek 52 minuta.

Šijaković, opet, smatra da su možda žene malo više sklonije tome zbog njihove senzibilnosti i želje da saznaju više od drugih i prije drugih - smatra Šijaković.

Aleksandra Arsenijević-Puhalo smatra da je teško reći ko više trača i ima li razlike između muškaraca i žena o ovom pitanju, ali da je sigurno ženama kulturološki više dozvoljeno da tračaju od muškaraca.

- Teme i način tračanja se sasvim sigurno razlikuju jer žene obično raspolažu sa više sočnih detalja i pomjeraju granice fer igre u toj priči - rekla je Arsenijević-Puhalo.

Tračanje je zdravo, istakla je, jer se tako aktiviraju i određeni mehanizmi odbrane koji osobi pomažu da sačuva dobru sliku o sebi i dragim osobama, što je svakako u funkciji očuvanja mentalnog zdravlja.

- Ono je zdravo jer pomaže i da se pronađu osobe sličnih interesovanja i da se formiraju kontakti koji će voditi produbljivanju i uspostavljanju trajnijih prijateljskih odnosa. Kroz tračanje se takođe proživljavaju lična iskustva što umanjuje stres i pomaže u pronalaženju rješenja za određene životne probleme - rekla je Puhalo.

Dodaje da tračanje može biti korisno jedino ako se odvija umjereno i u socijalno prihvatljivim okvirima.

- Nažalost, nemamo svi dovoljno razvijene alarme da nas upozore kada prelazimo granicu i zadiremo u vrlo osjetljive teme privatnosti drugih ili igramo ulogu progonitelja koji se okomio na određene osobe ili socijalne teme - navela je Puhalo i dodala da je poželjno da zadužimo nekoga da nas upozori ako sami nismo dovoljno socijalno osjetljivi da znamo kada je trenutak da se povučemo i prestanemo da tračamo.

Trač u svakom slučaju nikada neće nestati. Očigledno kao i u svemu treba znati granicu, mjeru do koje smijemo ići i da ne štetimo drugima. Na nama je da ovu staru vještinu preživljavanja u društvenoj džungli usavršimo da ne bismo naštetili ni sebi ni drugima.

Društveni paradoks

Trač je proizvod društva, nastao je u društvu, ali on sam nije poželjan kao društveni obrazac ponašanja. Psiholozi i sociolozi naglašavaju da kada priznate da volite da tračate nećete biti najomiljenija osoba u društvu.

Tračanje o poznatima

Poznate ličnosti gotovo svakodnevno su na meti tračeva. Internet portali i listovi koji se bave plasiranjem poluistinitih vijesti o poznatima danas su među najčitanijima. Gotovo svaki od njih sadrži rubriku trač.

Mnoge zanima ko je od javnih ličnosti s kim u vezi, ko se s kim posvađao, ko je koga prevario, ko je čija ljubavnica...

Nije bila rijetkost da ti tračevi odu predaleko, pa padnu i tužbe. Zbog toga je danas veoma teško razgraničiti tačne informacije od tračeva.

Tračeva o poznatima bilo je raznih. Od onih najbezazlenijih pa do morbidnih i zlonamjernih.

Kada je riječ o regionu, proteklih mjeseci u centru pažnje bili su na primjer pjevači Željko Joksimović, Nataša Bekvalac i Severina Vučković. Informacije o njihovim vezama, preljubama, svađama i mirenjima bile su gotovo svakodnevne, tako da je bilo gotovo nemoguće razlučiti šta je od toga tačno, a šta nije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.