Objavljena knjiga “Hodočašće Trojeručici”: Sveta Gora i Bogorodica čovjeka vraćaju u okrilje vjere
Nakon odlaska na Svetu Goru i u manastir Hilandar čovjek osjeti korjenite promjene, od ushićenja do neke vrste začuđenosti, koje ga natjeraju da stvari sagleda nekim drugim očima. Na tom mjestu shvatite da je ljudski život samo kap vode u moru, jer na Svetoj Gori sve je drugačije u odnosu na ovaj svijet. Sveta Gora, Bogorodica i Hilandar vraćaju čovjeka u okrilje vjere i pod skute Gospoda Boga.
Kazao je ovo za “Glas Srpske” novinar, publicista i književnik Zoran Kos, koji je prije tri decenije sa književnikom Rankom Preradovićem otišao na Svetu Goru, u svojevrsno hodočašće na izvorište pravoslavlja i duhovnosti našeg naroda - u manastir Hilandar.
Sjećanja na taj veličanstveni događaj smještena su među korice knjige “Hodočašće Trojeručici”, koja će biti promovisana 8. avgusta u vijećnici Banskog dvora u Banjaluci, sa početkom u 20 časova.
Kos kaže da je prošlo 30 godina od ispraćaja Ikone presvete Bogorodice Trojeručice na jedinstveni put od Hilandara do Soluna, istorijskog događaja o kome se, za razliku od Grčke, kod nas veoma malo pisalo.
- Ranko Preradović i ja smo smatrali da istorija, kojoj smo svjedočili, zaslužuje da bude ovjekovječena. Imali smo dosta pisanog materijala, fotografija, a i sjećanja na taj veličanstveni put Trojeručice od Hilandara do Soluna bila su i te kako živa. Sve to smo pretočili u ovu knjigu. Na taj način smo željeli da se zajedno pomolimo Gospodu Bogu za obnovu manastira Hilandara, kao i da se sa blagodarnošću sjetimo naše braće Grka, koji su, uz našu maticu Srbiju i Rusiju, bili sve vrijeme tokom rata uz Republiku Srpsku. Takođe, uzdamo se u Gospoda Boga i Bogorodicu Trojeručicu da nam pomognu i u ova, ništa manje teška vremena na naš narod - naglasio je Kos.
Kako je pojasnio, prije tri decenije stigao mu je poziv od monaha Vasilija Hilandarca, koji je bio zadužen sa kontakte sa svijetom, da prisustvuje ovom istorijskom događaju za vascijelo pravoslavlje.
- Radi se o vremenu rata, 1993. godine, o Svetom Dimitriju, u jesen te godine. Okupiti ekipu, dobiti sve potrebne dozvole, ali i obezbijediti potrebna sredstva, nije bilo nimalo lako, ali nijednog trenutka nismo sumnjali da su Bog i Trojeručica uz nas i da će nam pomoći u ostvarenju tog nauma - prisjetio se Kos. Kako je kazao, na tom duhovnom putu bilo je mnogo ljudi koji su ostavili neizbrisiv trag.
- To su, prije svih, naš domaćin blaženopočivši monah Vasilije Hilandarski, rodoljub kakvog se ne sreće često u životu. Tu je bio blaženopočivši iguman Mojsije, starješina Hilandara u to vrijeme, kao i svi ostali hilandarski i svetogorski monasi. Tu je i deda Vita, vrtlar hilandarski, inače ljotićevac. Tu su svakako i velikodostojnici crkveno-pravoslavni, vladika Atanasije Jeftić, mitropolit Amfilohije Radović, vladika bihaćko-petrovački Hrizostom, mitropolit Solunski Pantelejmon i mnogi drugi - rekao je Kos.
Kako je dodao, domaćin im je bio istoričar, prof. dr Veljko Radunović.
- On nam je bio svojevrstan vodič i kustos po Solunu i okolini. Na toj svetkovini moja ekipa i ja smo upoznali jednog dobrog, divnog čovjeka koji se upokojio nedavno, dedu Đorđa Mihailovića, čuvara srpskog groblja Zejtinlik u Solunu. To je bio čovjek izuzetne dobrote, koga je krasila maskirna jakna naše Vojske Republike Srpske, a na glavi šajkača sa grbom Republike Srpske - prisjetio se Kos.
Kazao je da je i nakon tri decenije riječima teško iskazati doživljena osjećanja.
- Možda je dovoljno reći da poslije toga niko od nas nije više bio isti čovjek, tim prije jer smo dolazili iz obezboženih i raseljenih krajeva, iz centra komunizma, ateizma i rasrbljavanja. I kao takvi, dođete na izvorište pravoslavlja i duhovnosti našeg naroda. Veličanstven osjećaj! Ako postoji raj na zemlji, onda je to na Svetoj Gori. Tu vrijeme ne postoji i tu se najbolje vidi naše trajanje u vremenu i prostoru - kaže Kos.
Pojasnio je da je Trojeručica najvrednija i najpoštovanija ikona srpskog roda.
- Ona je Igumanija Svete carske lavre manastira Hilandara, ona je čudotvorka, zaštitnica pravoslavlja i pravoslavnog naroda. Svojom trećom rukom ona grli i štiti sav naš rod. I kao što reče vladika Atanasije, ona je dar Božji - rekao je Kos.
Naglasio je da su doživjeli promjene iz korijena, iznutra, od ushićenja do neke vrste začudnosti, koja čovjeka natjera da stvari gleda iz drugog ugla.
- Na tom mjestu shvatite da je ljudski život samo kap vode u moru, jer na Svetoj Gori je sve drugačije u odnosu na ovaj svijet. Sveta Gora, Bogorodica i Hilandar vraćaju čovjeka u okrilje vjere i pod skute Gospoda Boga - dodao je Kos. Kazao je da je knjiga pripremana posljednje dvije godine.
- Spremali smo je s naročitom pažnjom, odmjeravajući svaku riječ i slovo, birajući fotografije koje su dokumentarističke, većinom nastale na tom hodočašću. U pripremi su nam, između ostalih, pomogli Sekretarijat za vjere Vlade Republike Srpske sa Draganom Davidovićem na čelu i Srpsko prosvjetno društvo “Prosvjeta” iz Kozarske Dubice sa Zoranom Sinkićem na čelu. Naša najveća zahvala ide njegovom preosveštenstvu episkopu banjalučkom gospodinu Jefremu, sa čijim blagoslovom smo započeli ostvarenje naše plemenite ideje, i dr Zdravku Peni, čiji su dragocjeni savjeti i sugestije bili od ogromne pomoći kod uređenja i konačnog izgleda monografije - zaključio je Kos.
O autoru
Zoran Kos je rođen 1962. godine u selu Čelebinci pod Kozarom, od pravoslavnih roditelja. Od 1976. godina bavi se pisanjem u različitim medijima, sa različitih funkcija. Priredio je i objavio različite vrste publikacija, među kojima je i Zbornik “Kozara - kad prošlost progovori”, koji je nedavno izašao iz štampe. Živi i radi u Kozarskoj Dubici.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
