Običaji i vjerovanja vezani za Vaskrs

On je dodao da cjelokupno hrišćansko učenje i vjerovanje dobija svoj puni smisao u tajni Hristovog vaskrsenja što potvrđuju i riječi sv. apostola Pavla: "Ako Hristos ne usta, uzalud je vjera naša..." Zato je i centralna istina i osnova hrišćanske vjere vaskrsenje Gospoda našeg Isusa Hrista.

- Hristos je vaskrsao u nedjelju i zbog toga je Vaskrs uvijek u nedjelju, s tim da je to pokretni praznik. Najranije u godini može biti 4. aprila a najkasnije 9. maja (po gregorijanskom kalendaru). Praznik se slavi tri dana. Od objave Hristovog vaskrsenja u ponoć, između subote i nedjelje, pa do Spasovdana, hrišćani se pozdravljaju sa najradosnijim pozdravom Hristos vaskrse, vaistinu vaskrse - ispričao je Šućur.

Svečani odlazak u hramove, prisustvovanje svetim Liturgijama te primanja svetog Pričešća, podsjetio je Šućur, predstavlja najvažniji dio cjelokupnog slavlja svakog hrišćanina.

- Po završetku bogosluženja, vjerni narod se sabira u svojim domovima gdje je uobičajeno da vaskršnji ručak počne u onaj čas, kada je običnim danima vrijeme za doručak. Ručak se obavlja u porodičnom krugu. Najprije se uzima vaskršnje jaje i svi se ukućani međusobno kucaju crvenim jajima uz čestitanje Hristovog vaskrsenja pri čemu se omrse polupanim jajima - kaže Šućur.

Sociolog religije magistar Biljana Milošević podsjeća da su vjerski praznici prilika da se ljudi međusobno zbliže i provode više vremena zajedno.

- Obilježavanje praznika u krugu najbližih, jeste primjer saradnje pojedinca i kulture, i nažalost, u sveopštoj trci za obezbjeđenjem sredstava za egzistenciju, ovaj praznik, i slični, poput Božića, krsne slave,... ostaju jedini trenuci da se porodica okupi, razmijeni i prijatne i tužne trenutke - smatra Miloševićeva.

Ona kaže, da pošto je Vaskrs, prepoznatljiv po svojim ritualima, kao što su bojenje jaja, samim pripremama dovodi do zbližavanja članova porodice.

- Ukućani se tako međusobno zbližavaju i saznavaju za novonastale događaje životima pojedinih članova - rekla je Biljana Milošević.

Nenad Šućur podsjeća da je crveno jaje simbol Vaskrsa.

- Kod Srba postoji mnoštvo legendi i narodnog predanja u vezi sa crvenim i šarenim jajima i sve su povezane sa vaskrsenjem Isusa Hrista. Šaranje i farbanje jaja su dva različita procesa koja se ne obavljaju zajedno. Jaja, uvijek kokošija, šaraju se nešto ranije i po narodnom vjerovanju, predstavljaju isključivo ženski posao - priča Šućur.

On ističe da se šaranju pristupa sa pobožnošću, molitvom i ljubavlju, jer se radi sa voskom koji je nezamjenjiv u samim crkvenim obredima, a sve se to sprema za Vaskrs. Šućur dodaje da je za lijepo šaranje jaja potreban poseban dar za slikanje, gdje mašta, tehnika, poznavanje vjere i umijeće slikanja dolaze do punog izražaja.

- Kada je u pitanju "šaranje" jaja voskom, najčešće se koristi tehnika rastopljenog voska. Vosak se nanosi na ljusku opranog i posušenog jajeta. Poslije šaranja vosak se stvrdne, a kada se jaje ofarba vosak se skida i na mjestima gdje se on nalazio. Ostaje bjelina, koja daje prikaz onoga što se željelo naslikati - podsjetio je Šućur na tradicionalni način bojenja jaja.

Slikar Hadži Branko Nikitović iz Višegrada kaže da narodna tradicija poznaje više tehnika ukrašavanja jaja, a najrasprostranjenija su tri načina.

- U prvom slučaju u prvi plan stavljaju se likovne predstave ili likovi, dok je boja u drugom planu. Najčešće se oslikavaju lik Presvete Bogorodice ili Isusa Hrista. U drugom slučaju efekat se postiže mehaničkim nanošenjem boje na ljusku jajeta i treći način je kada se jaja ukrašavaju lijepljenjem listova biljaka ili u novije vrijeme, lijepljenjem sličica - istakao je Nikitović.

Svaki veliki hrišćanski praznik, dodaje Nikitović, prate svakovrsni narodni običaji i višegradski kraj nije izuzetak. - Uvijek se za Vaskrs "ponovi" nekim dijelom odjeće, a u Vaskrsu valja se umiti vodom u kojoj je potopljen bosiljak i crveno jaje;  djecu dotaći jajetom – da budu crvena i zdrava tokom cijele godine. Opšti običaj i kod Srba u višegradskom kraju je i darivanje jajima. Već prilikom bojenja, moja majka Cana bi namijenila jaja ukućanima, ali i jaja kojima će darivati goste, prijatelje i komšiluk - ispričao je Nikitović.

Na vaskršnje običaje u Hercegovini podsjetila je etnolog Božana Palikuća iz trebinjskog Muzeja Hercegovine.

- Pravoslavni hrišćani farbaju jaja u lukovici ili u broću (biljka čiji korijen daje jako lijepu crvenu boju), dok katolički hrišćani boje u različitim bojama. Mada se danas to dosta izmijenilo pa i pravoslavci boje jaja u različitim bojama. U nekim krajevima se zadržao običaj, da se ukućani ujutru na Vaskrs, umiju vodom u koju je prethodno stavljeno crveno obojeno jaje - kaže Palikuća.

Prema njenim riječima, u Hercegovini je običaj da punica na Vaskrs, nosi svojim udatim kćerima i zetovima crvena jaja, a kćerka (nevjesta) dijeli ih opet svojim nekadašnjim svatovima, a kumu da najviše.  

Da je Vaskrs neiscrpna inspiracija za umjetnike potvrđuje i akademski slikar iz Banje Luke Mihailo Rakita.

- Sve zavisi od umjetnika kako može da doživi takvu temu i da je sa svojim znanjem ostvari i koliko svog vjerovanja i posvećenosti može kroz to svoje djelo da iskaže. Čini mi se da su to na najbolji način rekli stari majstori koji su radili freske i ikone i od njih danas možemo zaista puno da naučimo - smatra Rakita.

On podsjeća da je crvena božanska, a plava ljudska boja. To je proisteklo iz kanona o upotrebi boja prilikom slikanja ikona i freski.

- Crvena boja označava Hristovu božansku, a plava ljudsku prirodu. I zato se najčešće u te dvije boje jaja farbaju. Jaja inače označavaju nešto iz čega nastaje novi život. Na ikonama Hrist do svog tijela ima crvenu tkaninu, a preko nje plavi ogrtač. Bogorodica ima plavu tkaninu, a ogrnuta je u crveno - naglasio je Rakita.

On je pojasnio da to simbolizuje Bogorodicu kao ljudsko biće ogrnuto božanskim, a Hrista kao božansko biće ogrnuto ljudskim.

Neki vaskršnji običaji su se dugo zadržali u narodu, a Nenad Šućur podsjeća na one koji su karakteristični za sve krajeve.

- Tako se na Vaskrs valja uraditi sljedeće: umiti se vodom u kojoj je potopljen drenjak, zdravac, bosiljak i crveno vaskršnje jaje; djecu dotaći jajetom – da budu crvena i zdrava tokom godine; prvo se omrsiti vaskršnjim jajetom; u zoru ustati, a ne valja zaspati prije ponoći jer će se, u protivnom, spavati cijelog ljeta i ništa se neće postići - priča Šućur.  

Ono što se definitivno nije promijenilo jeste radost Vaskrsa koji proslavljamo u svojim domovima, ali i hramovima.

- Ne može se opisati radost u srcu kada Vaskrs dočekate u Jerusalimu kada vam trideset i tri voštanice u snopu budu upaljene Svetim duhom. Pojanje sveštenika "Voskresenije Tvoje Hriste Spase" jeste trenutak koji utroji svaku pravoslavnu dušu, a u srcu ostane samo mjesta za radost - ispričao je Nikitović.

Osnovno obilježje tradicionalnog društva, kaže Biljana Milošević, je kolektivizam, a modernog, kome i sami težimo jeste individualizam. To dovodi do zanemarivanja onih iskonskih vrijednosti, jer je pritisak od novonastalih normi i standarda u svakodnevnom životu pojedinca, prevelik.

- Praznične trenutke i prilike treba shvatiti kao dokaz nezaboravnosti o vrijednostima kulture kojoj pripadamo i na, neki način, kao utvrđivanje temelja kulturnog identiteta, jer je 21. vijek prepoznatljiv po globalizacijskim i megatrendovski tokovima koji za jedan od svojih nedostataka imaju poništenje kulturnog identiteta manjih naroda - rekla je Biljana Milošević.

Pravi smisao

Profesor doktor Darko Gavrilović istoričar kulture kaže da je dvadeseti vijek dokazao da bez obzira na tehnički i tehnološki napredak čovječanstva ono je često lutalo po bespućima, umjesto istine biralo laži i umjesto života - smrt.

 - Bespuća su se ogledala u upotrebi nauke i tehnologije da bi se vodili veliki i razorni ratovi, lažima se pribegavalo da bi se narodi priklanjali različitim ideologijama koje su nastojale da zamute pamet i zamene Božije mesto u srcima ljudi, a smrt je, usled udaljavanja od Boga i priklanjanja ovosvetskim užicima i strastima, na kraju postajala neminovna - istakao je Gavrilović.

Zbog toga, dodao je on, poučen ovakvom prošlosti, narodne običaje kojih se držimo za Vaskrs shvata kao "tek djeliće prošlosti koji svjedoče o narodnim vjerovanjima".

- Pravi smisao Vaskrsa daleko je značajniji. On je nepobitni dokaz, vaskrsenjem Gospodnjim, da naspram naših bespuća, laži i smrti, Isus je put, istina i život. Vaskrsavši pokazao je put, potvrdio je da je njegovo učenje istinito i pobedio je smrt. Drugačiji put, tuđu istinu i neki novi život ja ne vidim i ne umem da prihvatim - zaključio je Darko Gavrilović.

Buđenje prirode

- Vaskrs je najveći hrišćanski praznik, uvijek je u proljeće. Praznuje se kao uspomena na Hristovu smrt i vaskrsnuće. Proslavljanje ovog praznika zadržalo je dosta prehrišćanskih elemenata, jer se proslavlja u proljeće i dovodi se u vezu sa oživjelom prirodom, njenim buđenjem poslije dugog zimskog sna - kaže Božana Palikuća.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.