Novine će se mijenjati ili će izumrijeti

Prva stvar koja nestaje je ona vrsta novinarstva koja mnogo košta jer iziskuje putovanja. Onda na red dolaze oni stariji koji prihvataju paket za nezaposlene ili idu na odsustva na neki drugi način.

Desk razrezuje brže, prečice postaju preče. Urednici sve češće organizuju strateške sastanke i predlažu sve više izmjena: kulturna strana se pomjera na kraj… na početak; novine treba da budu ozbiljnije… manje ozbiljne; treba da budu "tiše" … ili hrabrije. Ali, prva i najvažnija stvar je da budu jeftinije.

Međunarodni izvještači treba da sjede kod kuće i kontempliraju, a ne putuju unaokolo i istražuju. Treba da budemo najbolji u vijestima... trebalo bi da ublažimo vijesti; čitaoce više zanima šta je u pozadini nekog događaja i objašnjenje.

Ovako odumiru jedne velike novine: malo po malo, red po red. Ponovno pokretanje je eufemizam za samrtnički hropac. Uredništvo polako osiromašuje, pritisak na izlaženje se povećava, a kvalitet opada. Na kraju, jedva da ostaje i skelet.

Kada najzad izađe i posljednji broj (sa slikom cjelokupne redakcije na naslovnoj strani i naslovom: "Hvala vam za sve!"), malo ljudi se sjeti zlatnog doba, a samo nekolicina njih osjeti gubitak.

Finansijska kriza je pogodila neke od najbogatijih norveških izdavačkih kuća bez upozorenja, kao cunami u jesen 2008. Direktori samo što su završili slavlje u čast rekordnih profita iz prethodnih godina, kada su telefoni u oglasnom odjeljenju utihnuli: prihodi od oglasa ne samo da su opali, već su se strmoglavili.

Kada se talas polako povukao, osvanuo je drugačiji prizor. Dugoročne promjene u novinskom obrascu su postale vidljivije i bilo je jasno šta se sprema: velike novine će ili odumrijeti, ili pretrpjeti radikalne izmjene.

"Dagbladet" i "Aftenposten's Aften", treće i četvrte najveće novine u Norveškoj, u najgoroj su situaciji. Aften je već pokrenuo proceduru postepenog gašenja i od maja prošle godine izlazi samo tri puta nedjeljno. On nestaje prvi. "Dagbladet" uvodi promjenu za promjenom, ali uzalud.

Finansijska kriza je naročito teško pogodila velike regionalne novine – "Fedrelandsvenen", "Stavanger Aftenblad", "Bergens Tidende" i "Adreseavisen". One će povratiti određen balans na svojim računima kada počne ponovno zapošljavanje, a broj reklama u tim situacijama se povećava. Ali one više nikada neće biti ono što su bile prije izbijanja krize.

Tokom prošle godine, 20 odsto norveških novinara je ostalo bez posla pri čemu je najviše otpuštanja bilo u najvećim novinama.

Tokom posljednjih deset godina, tiraži velikih gradskih, ali i lokalnih novina, progresivno su opadali, ali ne i dramatično. U ovom istom periodu, specijalizovane novine kao što su "DN" i "Klasekampen" su čak uvećale svoje profite.

Američke novine su krenule silaznom putanjom još prije Drugog svjetskog rata, a norveške regionalne novine šezdesetih i sedamdesetih godina 20. vijeka. Ali kako je industrija uporno insistirala na tome da se mjeri broj čitalaca, umjesto mnogo pouzdanijeg parametra - tiraža, ovo odumiranje je upakovano u formu rasta i prosperiteta.

Dok su marta 2009. upozorenja pred likvidacijom pristizala od novina do novina, Džonatan Ni, direktor medijskog programa Poslovne škole Univerziteta Kolumbija, rekao je "Fajnenšel tajmsu" da su novinske "antikvarne" strukture troškova slične onima u avioindustriji:

- Sindikati, neefikasno korišćenje štamparija i distributivnih mreža, kao i često ustezanje novinara da se zapitaju da li ono o čemu žele da pišu služi interesima čitalaca - sve ovo je održavalo troškove visokim.

Kada je uredništvo "Los Anđeles tajmsa" prije nekoliko godina shvatilo da će morati da traži pojas za spasavanje ili da propadne, angažovali su svoje najbolje novinare-istraživače za taj slučaj. Njihov zadatak je bio da pronađu šta jedna medijska kuća može da uradi kako bi opstala u eri Interneta.

Oni su odlučili da otputuju na dva mjesta: u London - kako bi proučili najžilavije medijsko tržište na svijetu i u Oslo - kako bi se upoznali sa medijskim konglomeratom "Šibsted" koji je zaslužan za najuspješnije prilagođavanje vodećih tehnologija na svijetu.

Ne samo da su "VG.no " i "Aftonblated.se", relativno govoreći najjače internet novine na svijetu, nego su "Blocket.se" i "Finn.no" bili najbolji primjer kako je dobar stari novinski posao uspio sa sobom da donese zlatnu koku - oglase - na internet.

Usamljenički posao

Čak i najbolje novinarstvo je jedan usamljenički posao. Onima koji motre na one na vlasti često je potrebna podrška koju pruža uredništvo nekih novina. Najbolje garancije za kontinuirano kritičko novinarstvo su etablirana uredništva sa dobro razvijenom kulturom koja može da se odupre pritisku i opstane u onome što često mogu biti dugi i spori procesi.

pripremio: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.