Nova baskijska vlada na meti ETA-e
Osumnjičeni vođa baskijske separatističke grupe ETA Jurdan Martrtrgui Lizaso i dva njegova navodna saučesnika uhapšeni su prošle subote u jugoistočnoj Francuskoj u zajedničkoj francusko-španskoj operaciji. Martitegui, za koga se vjeruje da je vođa ETA-e, peti je pripadnik ove terorističke grupe koji je uhapšen u Francuskoj u posljednje tri sedmice.
Nekoliko sati pred Martitegui-jevo hapšenje španski ministar unutrašnjih poslova Alfredo Perez Rubalkaba izjavio je španskom radiju "SER" da je jedina ETA-ina opcija da prekine sa nasiljem. On je dodao da vlada više neće ulaziti u pregovore sa ovom terorističkom grupom. Od kraja osamdesetih godina tri španske vlade pokušale su da pregovaraju sa ETA-om o okončanju nasilja, ali bez uspjeha.
Decembra 2008. godine španski premijer Hoze Luis Zapatero izjavio je da je policija u Španiji i Francuskoj uhapsila u posljednje dvije godine 365 navodnih pripadnika baskijske separatističke organizacije. Oko 600 osuđenih ili osumnjičenih pripadnika ETA-e nalazi se u španskim i 150 u francuskim zatvorima.
Baskijski separatisti, sa kojima je Hose Luis Zapatero 2006. godine započeo pregovore i zatim ih prekinuo zbog novih napada, nedavno su saopštili da će nova baskijska vlada sa socijalistima na čelu biti njihova primarna meta. Socijalistička partija će u baskijskim pokrajinama preuzeti vlast od Baskijske nacionalističke stranke (PNV), koja je bila vodeća politička snaga u ovom dijelu Španije od 1980. godine, do posljednjih izbora koji su održani prošlog mjeseca. Lider socijalista i novi premijer lokalne vlade Pači Lopes zalaže se za ostanak Baskije u granicama Španije, što je protivno planovima ETA-e koja traži njenu nezavisnost.
Studentska katolička grupa EKIN (Akcija) trebalo je da predstavlja rješenje i odgovor na inertnost PNV-a i ostalih baskijskih stranaka koji su pokazivali sklonost ka kompromisu sa frankističkim režimom. Ova organizacija, osnovana 1952. godine, ujedinila se sedam godina docnije sa ekstremnim, lijevim krilom Baskijske nacionalističke stranke (Eusko Gastedi) i tako je nastala ETA (Euskadi Ta Askatacuna - Baskijska otadžbina i sloboda). Po prirodi ovih pokreta iz kojih je nastala ETA, a takođe i zbog karaktera oslobodilačkih ratova koji su se vodili, u to vrijeme, u Alžiru, Kubi i Vijetnamu, nacionalna borba se, postepeno, stopila sa marksističkom borbom radništva, što je imalo za posljedicu da je ETA, na svojoj četvrtoj skupštini 1965. godine, tako i definisala svoje ciljeve.
Šezdesetih i sedamdesetih godina, organizacija je imala relativno široku podršku i simpatije svih slojeva stanovništva u Španiji, zbog svoje otvorene borbe protiv frankizma i žrtava koje su pritom imali. Međutim, nakon demokratskih promjena, poslije smrti Fransiska Franka, ETA se nije zadovoljila širokom autonomijom koju su dobile baskijske provincije, tako da je nastavila sa terorističkim akcijama. Zbog toga je počela da gubi podršku baskijskog naroda, koji je shvatio da se malo toga može postići nasilnim putem.
Na meti ETA-e, uglavnom su se nalazili pripadnici državnih snaga bezbjednosti i političari koji su djelovali na području Baskije, a takođe i visoki državni funkcioneri poput admirala Karera Blanka.
Policiji je prilično teško da se suoči sa ovom terorističkom organizacijom, pošto ETA nije klasično hijerarhijski ustrojena, već se sastoji od nekoliko posebnih i malobrojnih ćelija. Budući da "konvencionalne" represivne metode poput blokada, pretresa, hapšenja, mučenja nisu davale rezultata, određene državne službe su za vrijeme vlade Felipea Gonzaleza organizovale "Antiterorističku oslobodilačku grupu" (GAL), koja je imala zadatak da nasiljem odgovori na teror. Ovo je imalo za posljedicu da se jaz između države i Baska još više produbi. Međutim, Baski nisu mogli biti zadovoljni ni aktivnostima ETA-e koja se finansirala "revolucionarnim porezom", trgovinom drogom, otmicama i pljačkama što je sve korišćeno za bombaške napade, gerilske akcije i atentate, koji su prouzrokovali smrt više od 800 lica. ETA, u stvari, predstavlja dio "Baskijskog nacionalnog oslobodilačkog pokreta", skupa različitih stranaka, sindikata i drugih organizacija, kojima je dominirala Herri Batasuna. Osnovana 1978. godine, ova baskijska politička stranka, kojoj se olako (a možda i s pravom) prišivala etiketa političkog-zakonskog krila ETA-e, je u nastojanju da se odupre pokušajima vlade u Madridu da joj zabrani rad, u dva navrata mijenjala naziv: Euskal Herritok, 1998. i samo Batasuna, 2001. godine. Istoričar W. Lacqueur je, početkom prošle decenije, bio nemilosrdan prema Herri Batasuni okarakterisavši njenu politiku kao "čudnovatu mješavinu lenjinizma i ekološke frazeologije", pripisavši joj "šovinistički, kvazifašistički mentalitet". Batasuna nikada nije uspjela sa stekne širu podršku među Baskima, a 2002. godine Aznarova vlada je isposlovala i njenu zabranu rada.
Autonomija
Baskijska zemlja (Euskal Herria) smještena je na sjeveru Španije, u krajevima oko Biskajskog zaliva i zapadnih ogranaka Pirineja. Ona je konfederalnog tipa i sastoji se od tri istorijske oblasti: Vizcaya, Guipuzcoa i Araba. Svaka ima posebnu upravu koju vode pokrajinski savjeti (Diputacion Foral) i posebna zakonodavna tijela (Juntas Generales). Euskal Herria, kao i Navara imaju autonomiju u oblastima unutrašnje i poreske politike, te u sferi obrazovanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
